Пређи на главни садржај

BRATUNAC : SEĆANJE NA 39 UBIJENIH SRBA IZ GOSTILJA - CIVILI SU ZAKLANI I ŽIVI ZAPALJENI


Građani Srebrenice i Bratunca prisećaju se danas 39 civila srpske nacionalnosti iz MZ Gostilj koji su ubijeni za vreme muslimanske agresije. Tog 6. maja 1992. muslimanski agresori baš nikoga nisu poštedeli. Započeli su sa paljenjem srpskih kuća, pljačkanjem imovine i ubijanjem civila. Najstarija žrtva u MZ Gostilj bio je nepokretni Sekula Ristanović, star 86 godina, dok je najmlađa žrtva imala 16 godina.

Na Đurđevdan, 6. maja 1992. naoružane horde muslimanskih vojnika napale su srpsko selo Gniona, koje pripada mesnoj zajednici Gostilj, u opštini Srebrenica. Selo je do temelja zapaljeno, civili su pobijeni a neki su i živi izgoreli a sva imovina Srba je opljačkana ili uništena. U mučkom napadu muslimanskih snaga iz Srebrenice u Gostilju je 6. maja 1992. godine zaklan Milovan Grujičić. Radojko Milošević, bolešljivi i poluslepi staraca, izgoreo je u svojoj kući dok je slavio Đurđevdan. Masakriran je i civil Lazar Simić (56), gost na slavi. Celokupno srpsko stanovništvo je toga dana proterano. Istovremeno, grupa muslimanskih vojnika je izvršila napad na srpske kuće u Blječevoj prilikom čega su masakrirani starci Kosana Zekić (64), Gojko Jovanović (75), domaćin Milan Zekić (38)...


Napad na ovo selo dogodio se oko 18:30 časova, a o ovom događaju svedočio je Marko Slijepčević iz ovog sela.
„Pomenutog dana na Đurđevdan, oko 17:15, začuo se glas sa megafona sa Ravne Njive iznad Gnione i sledila je sljedeća poruka: „Slušajte me dobro Gniončani, ovo vam poručuje Naser. Do pola 6 da svi predate oružje kod Perine kuće i garantujem vam da vam ništa neće biti. Ako to ne uradite, nećete pobjeći jer ste opkoljeni i bićete poubijani“. Pošto se taj dan u Gnioni slavilo u nekoliko kuća, narod je odmah skočio i počeo bježati prema Soloćuši. Niko ništa nije uzeo sem što se našlo u rukama i na sebi. Ostalo je sve pa čak i upaljene sveće na stolovima onih koji su slavili. Začuli su se rafali sa svih okolnih brda. Svi su jurili niz potoke zaklanjajući se iza kamenja i bukava“, navodi se u knjizi “Hronika našeg groblja”. Kao neposredni izvršioci ovog zločina prepoznate su uglavnom komšije Korović Rifat, Mujkanović Ibro, Osmanović Ibro, Mujkanović Behadin i ostali, navodi Milivoje Ivanišević u svojoj knjizi.

"Zekić Kosanu i njenog sina Zekić Milana iz Blječeve ubio je Salih Omerović, sin Hakijin iz Glogove, zajedno sa Babajić Sabrijom. O tome je Salih Omerović pričao javno u selu Pale svakome, a mislim da je sa njima učestvovao i Aljo Huseinović, sin Ibrin sa Budaka, jer je tom prilikom ranjen Gojko Jovanović iz Bljeceve, te se o tome hvalio da je ranio Gojka i Sabrija Babajić i Aljo Huseinović. A Aljo da je zapalio vikendicu Brane milicionera, odnosno Brane Jovanovića iz Bratunca." - stoji u izjavi Nurifa Memiševića, koja je takođe objavljena u knjizi "Hronika našeg groblja".
Nakon ovog brutalnog masakra usledili su napadi na civile u Skelanima (7. maj 1992), na sela Međe, Osredak, Viogor, Orahovica, Metaljka (10-15. maj 1992), Lozničku Rijeku, Ratkoviće...

Građani Srebrenice i Bratunca danas izražavaju zahvalnost i poštovanje svima onima koji su stali na branik otadžbine suprotstavivši se tako mnogo nadmoćnijem neprijatelju i agresoru. 
Nakon ovog brutalnog masakra usledili su napadi na civile u Skelanima (7. maj 1992), na sela Međe, Osredak, Viogor, Orahovica, Metaljka (10-15. maj 1992), Lozničku Rijeku, Ratkoviće...Napadi na ova mesta imala su za cilj istrebljenje celokupnog srpskog stanovništva zato srpski narod nikad ne sme zaboraviti 39 ubijenih Srba u MZ Gostilj koji su nažalost, prvi iskusili bezumnu mržnju muslimanskih fašista na čelu sa Naserom Orićem.

Ne smemo zaboraviti više od 3 200 ubijenih Srba u Bratunca i Srebrenici koji su pobijeni tokom muslimanske agresije. Naša je moralna obaveza da spominjemo i pamtimo Gnionu, Skelane, Kravicu, Ježesticu, Podravanje, Bjelovac i 72-oje mučki ubijene srpske dece. Jer onaj ko zaboravi prošlost, taj nema ni svoju budućnost! 

Izvor: Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...