Пређи на главни садржај

MILIĆI: 28 GODINA OD MASAKRA NAD SRPSKIM CIVILIMA; MUSLIMANSKI ZLOČINCI NA SLOBODI

Danas se navršava 28 godina od stravičnog, nekažnjenog zločina muslimanskih ekstremista nad nedužnim srpskim stanovništvom. Za ovaj zločin do danas niko nije odgovarao

Žrtve zločina: Vojislav Šarac (72), Mladen Petković (40), Milja Obradović (51) i Obrenija Ilić (34)

Danas se navršava 28 tužnih godina od kako je osmoro srpskih civila brutalno ubijeno od strane pripadnika tzv. Armije BiH iz Vlasenice i Srebrenice. Najmlađa žrtva je imala 17 a najstarija 72 godine.

Na lokalnoj saobraćajnici Srebrenica - Milići, nedaleko od zaseoka  Žutica tog 21. maja 1992. ugašeno je osam života. Muslimanski vojnici su napravili zasedu i otvorili vatru na teretno civilno vozilo u kome se nalazilo 11 putnika. Oni su se kretali iz pravca Podravanja ka Milićima. 


Tog dana ubijeni su Slobodan Zečić /26/, Milenko Kovačević /32/, Obrenija Ilić /34/, Mićo Lazarević /17/, Miljana Obradović /54/, Nedeljko Kandić /38/, Mladen Petković /40/ i Vojislav Šarac /72/.

DEČAK OD 15 GODINA PREŽIVEO STRELJANJE MUSLIMANSKIH VOJNIKA

Napad su sa ozbiljnim povredama preživela samo tri putnika. Među preživelima je bio i Dragan Obradović iz Milića koji je imao 15 godina kada se desio napad u Žutici. Uspeo je, sticajem okolnosti, da pobegne, ali slike užasa još uvek su itekako žive, ispričao je svojevremeno novinarima.


- Napravili su zasjedu gdje je sada obilježje, pucali su sa svih strana. Bilo je i žena i djece... Nisu imali milosti ni prema ranjenima. Ni sam ne znam kako sam uspio da pobjegnem. Detonacija je bila stravična. Čuo sam zapomaganje Milenka Kovačevića kojem su geleri raznijeli oči, a Slobodan Zečić, koji je ležao sa moje lijeve strane, već je bio mrtav. Imao je teške rane na grudima, prisetio se Obradović.

Dečak je među napadačima prepoznao Jusupa Ahmetovića, a na suđenju je ispričao kako je Ahmetović izašao iz reke Јadar sa puškom, "mokar do pojasa" i da je sa njim bilo još dobro naoružanih nadapača. "Dok smo potrbuške ležali na asfaltu, na trenutak sam pogledao prema Јadru odakle su dolazili napadači. Prepoznao sam Јusupa Ahmetovića Јuku. Znam ga od 1988. godine pošto sam išao u školu iz Podravanja u Derventu i čekao autobus na šumarnici, gdje je Јuka radio kao portir", naveo je Obradović, koji je bio zaposlen kao jamski kopač u "Boksitovim" rudnicima. On je dodao da su Јuka i družina, nakon što su pretresli zarobljenike, zastali da se dogovore, što su oni iskoristili za bekstvo. "Čuli smo da je jedan od njih pitao `šta da radimo sa ovima` i da mu je drugi mušku glas odgovorio `pobijte ih sve majku im..., pa da bježimo`. Tada je neko od naših povikao `bježimo`, nakon čega smo se razbježali", rekao je Obradović. Očevici tvrde da su neki od poginulih, nakon ranjavanja, bili "overavani" hicem u čelo, što su potvrdili i kasniji obdukcioni nalazi. Dragan Kovačević, brat poginulog Milenka, ispričao je da su leševi bili stravično unakaženi. - Sve su to bili civili. Slobodan Zečić je išao u Miliće kod lekara, jer je dan ranije povredio nogu, ovi dječaci su pošli u Miliće da se sklone, jer su u seoskim područjima već počele provokacije... Poginule su i dvije žene, jedan stariji čovjek. Svega trojica su, da kažem, bili malo sposobniji, ispričao je Kovačević. 

Za ovaj zločin bio je procesuiran Jusup Ahmetović zvani Juka iz sela Nurići ali je očekivano oslobođen zbog "nedostatka dokaza". Ahmetovića je prepoznao petnaestogodišnji Dragan Obradović koji je uspeo da preživi masakr.  Obradović je na suđenju rekao da je Ahmetović izašao iz reke Јadar sa puškom, "mokar do pojasa" i da je sa njim bilo još dobro naoružanih nadapača.
Muslimanski vandali su pre nekoliko godina oštetili spomen obeležje svirepo ubijenim srpskim civilima.

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...