Danas se navršava 28 tužnih godina od kako su pripadnici "Zelenih Beretki", u Ozrenskoj ulici u Sarajevu na svirep i okrutan način ubili sedmoro srpskih civila, a veći broj njih ranili. U tom krvavom napadu ubijeni su Slobodan Drašković (40) i njegov četvorogodišnji bratanac Todor.
SARAJEVO - Na današnji dan 8. juna 1992. u Sarajevu, na teritoriji koju su kontrolisale muslimanske snage, na svirep i brutalan način ubijeno je sedmoro srpskih civila, dok je veći broj njih teško ranjen. Naredba sa vrha je glasila "Očistiti Ozrensku ulicu" što je podrazumevalo da ništa srpsko ne ostane živo!
Tako je i bilo. Odmah su mučki, na kućnom pragu pobijeni Slobodan Drašković (40) i njegov četvorogodišnji sinovac Todor Drašković, obojica srpske nacionalnosti. Njih su ubili pripadnici muslimanske vojske a za počinjeni zločin do danas niko nije odgovarao.
U "Crnoj Knjizi" Miroslava Toholja, navodi se kako je tog kobnog dana grupa od četvoro pripadnika "Zelenih Beretki" nasilno upala u porodičnu kuću Đorđa Draškovića u Ozrenskoj ulici. Zlikovci su uz povike "Allahu ekber" i "Tekbir" tukli i zlostavljali nesrećne ljude a potom zaklali Slobodana (39) i njegovog sinovca Todora, koji je imao četiri ipo godine. Nisu se sažalili na dečije nevine, mlade godine ni na krike bespomoćne dečakove majke. Zločinci su vikali su "kolji sve četničko", nek ništa ne preživi! Ubijen je i Danilo Lale ( ) koji se kao gost zatekao u kući Draškovićevih. Milena Drašković, tom prilikom je teško ranjena ali je samo igrom slučaja uspela da preživi.
U etničkom čišćenju Ozrenske ulice, tog 8. juna 1992. u svojim kućama su pobijeni i Rajko Tanić (40) i Savo Vuković (41) koji su prethodno mučeni. Posebno je tužna i tragična sudbina Radmila Eleza, dečaka od 18 godina, kojeg su muslimanski ekstremisti zlostavljali, maltretirali pa zapalili u njegovoj porodičnoj kući.
Za počinjene zločine do danas niko nije procesuiran niti osuđen. Ubice žena, dece, staraca i civila i danas spokojno šetaju Sarajevom
kao slobodni građani. Štaviše, Sarajevo se diči zločincima, te su mnoge ubice i nagrađene visokom položajima i brojnim određenim za pokazano "herojstvo" nad srpskim civilima. Koliko je tamo poremećen sistem vrednosti najbolje nam svedoči činjenica da mnoge institucije, ulice, trgovi pa čak i muzeji nose naziv po Aliji Izetbegoviću, čiji je zločinački režim odgovoran za smrt više od 100 000 ljudi. Zbog svirepih zločina, ovaj krvnih je u narodu dobio epitet "Balkanski kasapin". O njegovim žrtvama se i danas ćuti, a posmrtni ostaci više stotina Srba i dalje leže po neotkrivenim masovnim grobnicama.
Izvor: Miroslav Toholj - " Crna knjiga"
SARAJEVO - Na današnji dan 8. juna 1992. u Sarajevu, na teritoriji koju su kontrolisale muslimanske snage, na svirep i brutalan način ubijeno je sedmoro srpskih civila, dok je veći broj njih teško ranjen. Naredba sa vrha je glasila "Očistiti Ozrensku ulicu" što je podrazumevalo da ništa srpsko ne ostane živo!
Tako je i bilo. Odmah su mučki, na kućnom pragu pobijeni Slobodan Drašković (40) i njegov četvorogodišnji sinovac Todor Drašković, obojica srpske nacionalnosti. Njih su ubili pripadnici muslimanske vojske a za počinjeni zločin do danas niko nije odgovarao.
U "Crnoj Knjizi" Miroslava Toholja, navodi se kako je tog kobnog dana grupa od četvoro pripadnika "Zelenih Beretki" nasilno upala u porodičnu kuću Đorđa Draškovića u Ozrenskoj ulici. Zlikovci su uz povike "Allahu ekber" i "Tekbir" tukli i zlostavljali nesrećne ljude a potom zaklali Slobodana (39) i njegovog sinovca Todora, koji je imao četiri ipo godine. Nisu se sažalili na dečije nevine, mlade godine ni na krike bespomoćne dečakove majke. Zločinci su vikali su "kolji sve četničko", nek ništa ne preživi! Ubijen je i Danilo Lale ( ) koji se kao gost zatekao u kući Draškovićevih. Milena Drašković, tom prilikom je teško ranjena ali je samo igrom slučaja uspela da preživi.
U etničkom čišćenju Ozrenske ulice, tog 8. juna 1992. u svojim kućama su pobijeni i Rajko Tanić (40) i Savo Vuković (41) koji su prethodno mučeni. Posebno je tužna i tragična sudbina Radmila Eleza, dečaka od 18 godina, kojeg su muslimanski ekstremisti zlostavljali, maltretirali pa zapalili u njegovoj porodičnoj kući.
Za počinjene zločine do danas niko nije procesuiran niti osuđen. Ubice žena, dece, staraca i civila i danas spokojno šetaju Sarajevom
kao slobodni građani. Štaviše, Sarajevo se diči zločincima, te su mnoge ubice i nagrađene visokom položajima i brojnim određenim za pokazano "herojstvo" nad srpskim civilima. Koliko je tamo poremećen sistem vrednosti najbolje nam svedoči činjenica da mnoge institucije, ulice, trgovi pa čak i muzeji nose naziv po Aliji Izetbegoviću, čiji je zločinački režim odgovoran za smrt više od 100 000 ljudi. Zbog svirepih zločina, ovaj krvnih je u narodu dobio epitet "Balkanski kasapin". O njegovim žrtvama se i danas ćuti, a posmrtni ostaci više stotina Srba i dalje leže po neotkrivenim masovnim grobnicama.
Izvor: Miroslav Toholj - " Crna knjiga"

Коментари
Постави коментар