Пређи на главни садржај

VITEZ : MUSLIMANSKI ZLOČINCI UBILI OSMORO DECE DOK SU SE IGRALA

Pre 27 godina, tog vrelog 10. juna 1993. muslimanski ekstremisti iz Viteza su počinili strahovit zločin nad nedužnom decom. U toku igre brutalno je ubijeno osmoro mališana, dok je šestoro teško povređeno





Dana 10. juna 1993. muslimanski ekstremisti iz Viteza su na svirep i okrutan način ubili osmoro a teško ranili šestoro dece hrvatske nacionalnosti prilikom jednog od svojih besomučnih napada na grad. Tog vrelog junskog dana oko 20 sati i 45 minuta na školsko igralište je doletela navođena granata sa položaja muslimanske  "Armije BiH" i pala dva metra od klupe na kojoj je bilo 14 dece u igri. Na licu mesta je poginulo petoro dece, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestoro dece je teško ranjeno a mnogi su do danas ostali invalidi.
Iako postoje video zapisi tog stravičnog zločina nikada nisu prikazani bosanskohercegovačkoj javnosti. Vitežani se i dalje sa tugom sećaju dana kada je od samo jedne minobacačke granate u naselju Podgradina poginulo osmoro dece: Sanja Garić, (1975.), njen brat Milan Garić (1981.), Dragan Ramljak (1978.), Dražen Čečura (1978.), Boris Antičević(1983.), Sanja Križanović (1978.), Augustina Grebenar (1984.) i njen brat Velimir Grebenar (1981.)

Dan uoči dvadeset i sedme godišnjice masakra nad osmoro hrvatske dece u Vitezu, u Vitezu ali i drugim krajevima Bosne i Hercegovine biće obeležen ovaj tužni i tragični datum. 
Okupljanjem na Gradskom trgu u Vitezu i šetnjom do spomen obeležja "Osmica", paljenjem sveća i zajedničkom molitvom učesnici šetnje će se prisetiti zločina muslimanske tzv. Armije RBiH u kojemu je život izgubilo osmoro nevine dece prilikom zajedničke igre, a još šest je ranjeno.

Mladi aktivisti će danas, 10. juna u 20 sati u brojnim gradovima BiH (Livno, Mostar, Vitez, Široki Brijeg, Orašje itd.)  zapaliti osam belih sveća u sećanje na jedan od najstrašnijih događaja u proteklom ratu. Cilj im je pokazati da ubijena deca nisu zaboravljena i da još ima onih koji se bore za istinu.

Pero i Ankica Grebenar izgubili su tog dana dvoje dece. Od troje dece, koliko su ih tada imali, najstarija kći Dijana tek se udala, a dvoje mlađih uživalo je u svim čarima koje detinjstvo i mladost nose.

„Vidjela sam , iz stana, granatu kako pada na igralište u blizini roditeljske kuće. Trčala sam koliko me noge nose. Nisam zatvorila prozor, niti vrata od stana. Prostor nije postojao. Vrijeme nije postojalo. Granata je pala bratu točno iza leđa. Na mjestu je bio mrtav. Sestra je, još uvijek, bila živa u trenutku kada je otac stigao na igralište. Uzeo je njeno malo , bespomoćno tijelo u ruke i stajao. Protrčala sam pored njega tako. Nisam shvatila niti da je to on, niti što se događa. Zaustavila sam se kada sam ugledala bratovo tijelo. Ležao je mrtav jednom nogom savijenom u koljenu. Nakon što sam se srušila , policajac me odveo u kuću govoreći kako mi nije mjesto vani. Vrištala sam tražeći roditelje, a onda su uveli i majku“…  starija sestra Dijana u borbi sa sobom svedoči kroz najgorče suze koje se isplakati mogu…

Velimir je sahranjen te iste noći. Nikad nije dovršio pesmicu na kojoj je radio pod hrastom..


Augustina je preminula u bolnici kasnije te noći. Ocu iz ruku, otišla je ravno ka anđelima. 

Mira i Milko Garić tog su 10. 06.1993. nekoliko metara ispred vlastitog dvorišta izgubili dvoje dece - kćer Sanju i sina Milana. Njihov treći sin, Ivan Garić, tog je dana teško ranjen, a danas je 70 postotni invalid. U "sebi ima" gotovo 100 gelera.  "Mrtva tijela djece bila su razbacana po travi, ostatci su visili s drveća", govori za Dnevnik.ba Milko Garić.  Na licu smjesta poginulo je petoro dece, među kojima i njegov sin Milan.  "Na ovom su stolu sjedili, granata je pala pored stola. Ne može me nitko uvjeriti da to nije bilo posebno ciljano", govori Milko. 
Ciljdanašnjeg okupljanja je doprinos trajnom sećanju na ove nevine žrtve, ali i na svu drugu decu stradalu u proteklom ratu te poslati poruku kako za ovaj zločin, kao i za brojne druge koji su počinjeni nad Hrvatima Bosne i Hercegovine gotovo niko nije odgovarao.
Prva žrtva rata u Vitezu bio je Stojan Jelić, Srbin civil, kojeg su sredinom aprila 1992. ubili muslimanski zločinci iz Preočića. Tokom muslimanske agresije na Vitez (1993-1994) ubijeno je preko 670 građana hrvatske ali i srpske nacionalnosti. Muslimanski vojnici su neselektivno granatirali gradske trgove, dečija igrališta, bolnice, parkove, pijace, stambene objekte a sve to sa jednim ciljem: da pobiju što veći broj civila i dece. Najmlađa žrtva terora bio je četvoromesečni Anto Garić koji je ubijen prilikom napada Armije BiH na bolnicu u Vitezu. Tokom agresije je poginulo 38-oro dece dok je više desetina njih teško ranjena. Neki su ostali bez jednog ili više ekstremiteta, neki bez vida, bez sluha..Žrtve su ubijane i klanjem i masakriranjem kakav je slučaj bio sa napadima na Križančevo Selo, Buhine Kuće, Bobaše....u muslimanskom delu Viteza je postojalo i nekoliko logora gde su mučeni, zlostavljani i ubijani zarobljeni hrvatski civili. Muslimanska vojska je tokom rata proterala celokupno srpsko stanovništvo, sva srpska sela su popaljena a neki civili su i pobijeni. 

"Zanimljivo je da su upravo švicarski mediji taj dan izvjestili da je HVO granata ubila 8-ero muslimanske djece. Švicarska TV se nikada nije niti ispričala. A uče nas da se radi o pedantnoj zemlji. BBC je istovremeno snimio majku ubijenog Milana Garića kako ga nosi , već mrtvog u bolnicu, izvještivši da se radi o Bošnjakinji kojoj su Hrvati upravo ubili dijete. Milanova majka “Bošnjakinja” taj dan je izgubila i kćer. I nju su ubili. Zvala se Sanja.

No to nije sve. Na “Pravednom” Haaškom sudu fotografija Augustine Grebenar korištena je u optužbama protiv Hrvata. Tvrdilo se da ju je ubila HVO granata. Na virtualnom “muzeju genocida” koji uređuju Bošnjaci i danas stoji da je malena Augustina ubijena od strane Hrvata. Isti portal tvrdi da je podatak skinuo sa stranica Haaškog suda. Suda saudijske, jordanske i iranske pravde. Rasimovog i Seferovog suda.


Niti jedan sud , pa tako i onaj “najpravedniji” Haaški, nikada nije niti istraživao njene ubojice, kamo li ih procesuirao. Odnosio se prema njoj onako kako se Međunarodna zajednica odnosi prema njenoj braći i sestrama. Negirajući ju. Šuteći o zločinu nad njom." - objavio je Poskok.info jedan od najobjektivnijih i najpopularnijih hrvatskih portala. 


Izvor: Dnevnik.ba
           Poskok.info

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...