Danas se navršava 28 godina od stravičnog i još uvek nekažnjenog zločina muslimanskih ekstremista, pripadnika muslimanske tzv. Armije BiH nad srpskim civilnim stanovništvom u selu Rupovo Brdo koje danas pripada opštini Milići
VLASENICA - Prošlo je 28 tužnih godina od kako su pripadnici muslimanske tzv. Armije BiH iz Cerske i Srebrenice, izvršili strahovit napad na srpsko selo Rupovo Brdo. Tog vrelog, junskog dana je počinjen užasan zločin nad civilnim stanovništvom. Među ubijenima je bilo i žena i staraca.
Prema popisu iz 1991. u Rupovom Brdu je živelo 117 Srba a danas ovde živi manje od deset stanovnika. Napad na ovo, etnički čisto srpsko selo, predstavlja čist akt agresije i jasno svedoči o karakteru rata u Podrinju. Muslimanski agresori iz Cerske, zloglasnog muslimanskog vojnog uporišta, ali i kilometrima udaljene Srebrenice, tako zloglasnog vojnog uporišta, izvršili su napad na Rupovo Brdo sa ciljem da pobiju celokupno stanovništvo ovog malog mesta. Naredba je glasila da ne sme ostati živo ni dete u kolevci, te su džihadisti postupili po naređenju.
Srpski civili su ubijani u svojim kućama, masakrirani su hladnim oružjem ili su živi spaljeni.
Bračni par Vojislav Milinković i njegova supruga Mirjana, maltretirani su i mučeni a potom ubijeni i zapaljeni u svojoj porodičnoj kući. Među ubijenima su bili i starica Koviljka Žugić (70), starac Komljen Žugić (68) i njegov sin Trifko. Nesrećni ljudi su takođe mučeni i zlostavljani, nakon čega su svirepo i mučki ubijeni. Spaljeno je 30 srpskih kuća i 40 pomoćnih zgrada i objekata, među kojima i osnovna škola.
"Napad na moje selo bio je u srijedu izjutra u 4.50 casova. Toga dana sam spavala sa Mirjanom u njenoj kući. Tog jutra Mirjana kada je izlazila iz kuće ubijena je na pragu, ja sam čula pucanj i odmah sam ustala da vidim šta je. Vidila sam Mirjanu kako leži preko praga. Vratila sam se u sobu a u tom momentu kada sam izasla, doš'o je Vojko, Mirjanin suprug. Pokušao je da digne Mirjanu, jer smo mislili da nije mrtva. U momentu je osuo žestok napad na kuću. Muslimani su nam veoma blizu prišli, pa je i Vojko pogođen. Ja sam se odatle povlačila puzeći jedno 30 metara do kuće Radoja Milinkovic. Tu je bio Radoje Milinkovic, Dragomir Žugic i njegov sin Zdravko. Tu smo nas cetvoro bili u zaklonima kod Radojeve kuce, tako da su nam muslimani prilazili sa sve zešćim napadom i tada nam je ubijen i Radoje. Tada smo se nas troje povlačili, pridružio nam se i Slavoljub Žugić i rekavši nam da je Relja Milinkovic zverski ubijen u prvom napadu. Dok smo se mi povlačili iz sela muslimani su upadali u naše kuće, pljačkali i palili. Gledali smo kako pale naše kuće. Mi smo gledali, ali smo bili nemoćni. Nas četvoro, jer nam je četvoro poginulo, a Vlado Milinković je nestao. Bili smo odseceni od naselja Žugić, tako da smo bili primorani da se povlačimo u šumu. Da spasimo glave, uz veliku bol i tugu za našim pobijenim i nestalim i za našim kućama punim svega sto smo godinama stjecali sa velikom mukom i trudom. Stoka nam je sva ostala u štalama koju su ustase zivu palili dok nije vojska stigla u pomoć". - ispričala je Milojka, meštanka Rupovog Brda (Hronika našeg groblja)
"Moje selo su muslimani spalili 10. 06. 1992. god. pod komandom Mekanić Bećira, rodom sa sela Žutica, u zadnje vreme bio je predsednik opstine Vlasenica. Napadao je od Stedre sa 250 muslimana. Druga grupa od 200 muslimana pod komandom Tursunović Zulfe dosli sa Zedanjaska, napadali od Dubokog Dola. Treća grupa od Đila od 200 muslimana vršili napad sa Rudog Brda pod komandom Ademović Ibrahima, zvani Čakura, i Turković Fadila, pred rat bio komandir milicije u SO Vlasenica. Četvrta grupa muslimana napadala je od Karaule na Gligore i Žugiće sa 150 muslimana. Napad je bio žestok, počeo je u 5 časova ujutro i trajao je do 15 časova. U ovom napadu prouzrokovana je velika materijalna šteta u potpunosti. Jedan dio sela je osto, sto je branilo 10 boraca, ali je popaljen i taj dio treći dan, u potpunosti, kada su se ponovo povratili da dokrajče i unište. Ovo selo je brojalo 37 numera. Muslimani su ga u potpunosti uništili, opljačkali i spalili. Oterali su stoku, goveda, ovce i ostalu pokretnu imovinu. Poginulo je mnogo civila: ubijane su žene i starci, svi pred svojim kućama. Neki su i nestali. Dal je staro il mlado, nisu gledali. To je sve bilo pobijeno - ispričala je Aleksija, meštanka Rupovog Brda. (Hronika našeg groblja)
Muslimanske snage su tokom rata (1992-1995) na području Vlasenice ubile više od pet stotina građana srpske nacionalnosti, dok je na području srednje Podrinja ubijeno 3 267 Srba, među kojima i 72-oje dece.
Izvor: Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"
![]() |
| ŽRTVE MASAKRA: Mirjana i Vojislav Milinković (gore desno); Komljen Žugić i Relja Milinković (dole levo) |
VLASENICA - Prošlo je 28 tužnih godina od kako su pripadnici muslimanske tzv. Armije BiH iz Cerske i Srebrenice, izvršili strahovit napad na srpsko selo Rupovo Brdo. Tog vrelog, junskog dana je počinjen užasan zločin nad civilnim stanovništvom. Među ubijenima je bilo i žena i staraca.
Prema popisu iz 1991. u Rupovom Brdu je živelo 117 Srba a danas ovde živi manje od deset stanovnika. Napad na ovo, etnički čisto srpsko selo, predstavlja čist akt agresije i jasno svedoči o karakteru rata u Podrinju. Muslimanski agresori iz Cerske, zloglasnog muslimanskog vojnog uporišta, ali i kilometrima udaljene Srebrenice, tako zloglasnog vojnog uporišta, izvršili su napad na Rupovo Brdo sa ciljem da pobiju celokupno stanovništvo ovog malog mesta. Naredba je glasila da ne sme ostati živo ni dete u kolevci, te su džihadisti postupili po naređenju.
Srpski civili su ubijani u svojim kućama, masakrirani su hladnim oružjem ili su živi spaljeni.
Bračni par Vojislav Milinković i njegova supruga Mirjana, maltretirani su i mučeni a potom ubijeni i zapaljeni u svojoj porodičnoj kući. Među ubijenima su bili i starica Koviljka Žugić (70), starac Komljen Žugić (68) i njegov sin Trifko. Nesrećni ljudi su takođe mučeni i zlostavljani, nakon čega su svirepo i mučki ubijeni. Spaljeno je 30 srpskih kuća i 40 pomoćnih zgrada i objekata, među kojima i osnovna škola.
"Napad na moje selo bio je u srijedu izjutra u 4.50 casova. Toga dana sam spavala sa Mirjanom u njenoj kući. Tog jutra Mirjana kada je izlazila iz kuće ubijena je na pragu, ja sam čula pucanj i odmah sam ustala da vidim šta je. Vidila sam Mirjanu kako leži preko praga. Vratila sam se u sobu a u tom momentu kada sam izasla, doš'o je Vojko, Mirjanin suprug. Pokušao je da digne Mirjanu, jer smo mislili da nije mrtva. U momentu je osuo žestok napad na kuću. Muslimani su nam veoma blizu prišli, pa je i Vojko pogođen. Ja sam se odatle povlačila puzeći jedno 30 metara do kuće Radoja Milinkovic. Tu je bio Radoje Milinkovic, Dragomir Žugic i njegov sin Zdravko. Tu smo nas cetvoro bili u zaklonima kod Radojeve kuce, tako da su nam muslimani prilazili sa sve zešćim napadom i tada nam je ubijen i Radoje. Tada smo se nas troje povlačili, pridružio nam se i Slavoljub Žugić i rekavši nam da je Relja Milinkovic zverski ubijen u prvom napadu. Dok smo se mi povlačili iz sela muslimani su upadali u naše kuće, pljačkali i palili. Gledali smo kako pale naše kuće. Mi smo gledali, ali smo bili nemoćni. Nas četvoro, jer nam je četvoro poginulo, a Vlado Milinković je nestao. Bili smo odseceni od naselja Žugić, tako da smo bili primorani da se povlačimo u šumu. Da spasimo glave, uz veliku bol i tugu za našim pobijenim i nestalim i za našim kućama punim svega sto smo godinama stjecali sa velikom mukom i trudom. Stoka nam je sva ostala u štalama koju su ustase zivu palili dok nije vojska stigla u pomoć". - ispričala je Milojka, meštanka Rupovog Brda (Hronika našeg groblja)
"Moje selo su muslimani spalili 10. 06. 1992. god. pod komandom Mekanić Bećira, rodom sa sela Žutica, u zadnje vreme bio je predsednik opstine Vlasenica. Napadao je od Stedre sa 250 muslimana. Druga grupa od 200 muslimana pod komandom Tursunović Zulfe dosli sa Zedanjaska, napadali od Dubokog Dola. Treća grupa od Đila od 200 muslimana vršili napad sa Rudog Brda pod komandom Ademović Ibrahima, zvani Čakura, i Turković Fadila, pred rat bio komandir milicije u SO Vlasenica. Četvrta grupa muslimana napadala je od Karaule na Gligore i Žugiće sa 150 muslimana. Napad je bio žestok, počeo je u 5 časova ujutro i trajao je do 15 časova. U ovom napadu prouzrokovana je velika materijalna šteta u potpunosti. Jedan dio sela je osto, sto je branilo 10 boraca, ali je popaljen i taj dio treći dan, u potpunosti, kada su se ponovo povratili da dokrajče i unište. Ovo selo je brojalo 37 numera. Muslimani su ga u potpunosti uništili, opljačkali i spalili. Oterali su stoku, goveda, ovce i ostalu pokretnu imovinu. Poginulo je mnogo civila: ubijane su žene i starci, svi pred svojim kućama. Neki su i nestali. Dal je staro il mlado, nisu gledali. To je sve bilo pobijeno - ispričala je Aleksija, meštanka Rupovog Brda. (Hronika našeg groblja)
Muslimanske snage su tokom rata (1992-1995) na području Vlasenice ubile više od pet stotina građana srpske nacionalnosti, dok je na području srednje Podrinja ubijeno 3 267 Srba, među kojima i 72-oje dece.
Izvor: Milivoje Ivanišević - "Hronika našeg groblja"

Коментари
Постави коментар