Пређи на главни садржај

BRAVNICE: SEĆANJE NA ZLOČIN BEZ KAZNE - UBIJEN 81 SRPSKI CIVIL, MEĐU KOJIMA I OSMORO DECE

U nedelju 13. septembra navršava se 25 tužnih godina od stravičnog zločina u selu Bravnice. Tokom akcije "Maestral" tog 13. septembra 1995. svirepo je ubijen - streljanjem i spaljivanjem čak 81 srpski civil, dok je nekoliko desetina ljudi ranjeno. Ubijeno je osmoro dece, a posmrtni ostaci troje njih još uvek nisu pronađeni



Masakr u selu Bravnice predstavlja jedan od najmasovnijih zločina nad civilnim stanovništvom tokom rata u Bosni i Hercegovini. Najmlađe žrtve su imale tri i četiri godine.

Zločin su počinili pripadnici hrvatske vojske, pripadnici druge i četvrte gardijske brigade koji su tog 13. septembra 1995. za vreme akcije Maestral presreli kolonu srpskih izbeglica iz Donjeg Vakufa, Jajca i Travnika i izvršili strahovit napad na autobuse prepune putnika. Potom su otvorili vatru iz mitraljeza, zolja i pušaka i pucali po nevinim civilima. Ubijen je 81 civili srpske nacionalnosti, među kojima i osmoro dece. Ipak, tračak nade za porodice žrtava postoji jer je ovaj slučaj pod lupom Tužilaštva BiH, ali i Tužilaštva za ratne zločine Srbije. 

U besomučnom napadu je ranjeno je na desetine civila i dece a mnogi su zbog zadobijenih povreda ostali trajni invalidi. Najmlađa žrtva stravičnog zločina je bio Dragan Janković, star tri godine. Prema podacima objavljenim na sajtu Operativnog tima za traženje nestalih lica RS, iz tri masovne grobnice na lokalitetu "Carevo Polje" 1998. eshumirani su posmrtni ostaci 80 žrtava (58 u grobnici br.1 , 22 u grobnici br.2). Među eshumiranim žrtvama, najbrojnije su one ubijene u Bravnicama. Ipak, posmrtni ostaci mnogih ubijenih civila iz Bravnica još nisu pronađeni i oni se vode kao nestali. Među nestalima je i troje dece. 

Eshumirani su i identifikovani posmrtni ostaci Dragana (3), Borke (6), Velibora (13) i Borislava (6) Jankovića. Brat i sestra - Aleksandar (rođ. 21.01.1992) i Vesna Petrić (rođ. 19.05.1989) zaputili su se tog kobnog 13. septembra 1995. zajedno sa članovima svoje porodice iz Donjeg Vakufa u Banjaluku. Nažalost, zločinci su bili brži...njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni niti identifikovani. Slična sudbina je zadesila i devojku Danijelu Janković (rođ. 10.08.1978) koja je krenula iz rodnog Travnika ali do željene adrese nikada nije stigla. Do danas nije pronađena niti identifikovana.  

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine formiran je predmet povodom ratnog zločina izvršenog nad osamdeset jednim civilom srpske nacionalnost u Bravnicama kod Jajca, potvrđeno je iz Tužilaštva. Na ovom slučaju Tužilaštvo BiH sarađuje sa Tužilaštvom za ratne zločine Srbije.

Preživela žrtva ovog masakra i svedok tragedije u Bravnicama je Sava Gudalo koja je prošle godine za list Ekspres prvi put progovorila o ovom stravičnom zločinu. 

– Želim da se konačno otkriju i pred sud izvedu nalagodavci i izvršitelji. Mnogo je ljudi koji su bili na licu mesta, a koji su u međuvremenu umrli i nisu dočekali pravdu. Ovo radim zbog njih i zbog moje sestre, koja je stradala tog dana – kaže Sava.
Na početku razgovora, ona naglašava da u koloni i samom autobusu nije bilo nijedne uniformisane i naoružane osobe, da je bila sastavljena od staraca, žena i nejači, te da među muškim osobama nijedna nije bila mlađa od 60 godina:
– To je golim okom bilo vidljivo svakom ko je pucao na autobus. Ispred nas, u koloni koja se kretala prema Jajcu i dalje, bilo je zaprežnih vozila i pešaka. Svi su oni bili napadnuti, bez upozorenja.

Do tragedije i masakra je, pored ostalog, dovela i loša komunikacija i neobaveštenost čelnika srpskih vojnih jedinica koje su ordinirale na tom terenu, a koji civilima nisu pružili adekvatnu informaciju o kretanju neprijateljskih snaga.

– Neposredno pred polazak našeg autobusa pročulo se da su Hrvati ušli u Jajce, neki ljudi predlagali su da krenemo pešice, preko planine, ali u komandi u Oborcima ubedili su nas da je put slobodan. Komandant Čulić ćutao je sve vreme, a zamenik Savo Gnjatić insistirao je na tome da krenemo. Autobus je bio krcat, igla nije mogla da padne, na svakom mestu sedelo je po dvoje ljudi, deca u krilima odraslih, po mojoj proceni, zguralo se tu više od stotinu ljudi – priča Sava.

Rafali na putu

Ta je okolnost, ističe, uveliko doprinela tome da ulete u zasedu. Naime, nekoliko stotina metara od mesta na kome su napadnuti primetili su ljude koji dolaze iz suprotnog smera, a koji su vozaču autobusa mahali i signalizirali da se vrati. On je to, međutim, protumačio kao njihov poziv da se zaustavi i primi ih kao putnike. A pošto u dupke punom autobusu više nije bilo mesta, nastavio je put. U napadu su učestvovali pripadnici regularne vojske Republike Hrvatske. 
– Uskoro smo se našli na jednoj čistini i poslednje što sam kroz prozor videla pre nego što će nas zasuti kiša metaka bilo je telo dečaka koji je ležao kraj puta. Počelo je da pršti na sve strane, kao da po autobusu pada težak grad, začuli su se krici ranjenih i vriska dece. Osetila sam da mi nešto toplo obliva nogu, pogledala sam dole i shvatila da sam ranjena. Moja sestra Mira, koja me je nekoliko kilometara pre toga zamolila da zamenimo mesta, samo je kratko jauknula. Okrenula sam se i videla njenu klonulu glavu, sa ranom od metka. Zgrabila sam njenu ćerku i pogurala je ka izlazu, ali nismo uspele da prođemo jer je autobus bio zakrčen telima poginulih i ranjenih – priča Sava.

Izvor: Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX vijeku - "Masovni zločini nad Srbima 1992-1995"

          



Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...