Ratni veterani i bivši borci JNA, VRS i VJ odali su danas počast ubijenim civilima hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica koje su na taj dan 1993. zverski ubili muslimanski vojnici, pripadnici tzv. Armije BiH
Na poziv Udruženja hrvatskih stradalnika “Grabovica 93”, ratni veterani iz regiona prisustvovali su današnjoj komemoraciji u znak sećanja na svirepo ubijene hrvatske civile u mestu Grabovica kod Mostara.
Mirovna organizacija Centar za nenasilnu akciju, sa sedištima u Sarajevu i Beogradu, od 2008. godine organizuje posete grupe ratnih veterana iz Srbije, Hrvatske i BiH mestima stradanja civila i vojnika tokom poslednjeg rata, te zvaničnim komemoracijama stradalim koje organizuju lokalne i državne vlasti i udruženja žrtava.
U mestu Grabovica, koje se nalazi između Jablanice i Mostara, 8. i 9. septembra 1993. godine muslimanski vojnici, pripadnici tzv. Armije BiH su ubili 33 civila, od čega su 32-oje bili hrvatske nacionalnosti. Prema podacima Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX veku, ubijena Grabovčanka Ilka Miletić (rođ. 1926) je bila srpske nacionalnosti. Najmlađa žrtva je bila četvorogodišnja Mladenka Zadro koja je streljana zajedno sa majkom, ocem, bakom i dedom. Svi su pobijeni na kućnom pragu.
Josip Drežanjak je tog tada ostao bez roditelja - Živka i Ljubice, koji su okrutno ubijeni. "Kad govorimo o Grabovici, treba reći da se isključivo dogodio zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti. Od 33 žrtve najviše je žena, a kad uzmete još njihovu starosnu dob, onda sve to jasno daje težinu tom zločinu“, ispričao je Josip pre nekoliko godina za medije. Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma okrutan način. Jozo Brekalo bio je razapet na krst, nakon čega mu je glava otkinuta i nabijena na kolac, Luca Brekalo dugo je mučena, da bi na kraju bila živa zapaljena, Pero Marić je zaklan a Ivan Šarić je ubijen pred suprugom Ljubicom, koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena, a kad je došla u Mostar, izvršila je samoubistvo, što je posljedica pretrpljenih stresova. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci 16 osoba (i to uglavnom delimično), a za ostalih 17 ubijenih se još uvek ništa ne zna.
Josip Drežanjak je tog tada ostao bez roditelja - Živka i Ljubice, koji su okrutno ubijeni. "Kad govorimo o Grabovici, treba reći da se isključivo dogodio zločin nad civilima hrvatske nacionalnosti. Od 33 žrtve najviše je žena, a kad uzmete još njihovu starosnu dob, onda sve to jasno daje težinu tom zločinu“, ispričao je Josip pre nekoliko godina za medije. Prema obdukcijskom nalazu na Patološkom odjelu u Splitu, iskazima svjedoka i naknadnoj rekonstrukciji događaja, zaključeno je da je većina žrtava ubijena na veoma okrutan način. Jozo Brekalo bio je razapet na krst, nakon čega mu je glava otkinuta i nabijena na kolac, Luca Brekalo dugo je mučena, da bi na kraju bila živa zapaljena, Pero Marić je zaklan a Ivan Šarić je ubijen pred suprugom Ljubicom, koja je tada silovana, a nakon dugog zatočeništva razmijenjena, a kad je došla u Mostar, izvršila je samoubistvo, što je posljedica pretrpljenih stresova. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci 16 osoba (i to uglavnom delimično), a za ostalih 17 ubijenih se još uvek ništa ne zna.
“Prisustvom komemoraciji želimo pokazati da su bivši borci društvena grupa, koja posjeduje visok stepen kredibiliteta i potencijala za rad na polju izgradnje mira upravo zato što su neposredno, često na veoma surov način, iskusili rat na sopstvenoj koži. Želimo ovim radom jačati sliku bivših boraca kao graditelja mira, koji je potreba ogromne većine ljudi na ovim prostorima, pa tako i ogromne većine veterana i njihovih porodica. Takođe, prisustvom komemoraciji bivši pripadnici HV-a, HVO-a, Armije RBiH, VRS-a, VJ i JNA poslaće poziv nadležnim da se učine dodatni napori kako bi se pronašli posmrtni ostaci stradalih”, stoji u saopštenju Centra za nenasilnu akciju..
Veterani iz regiona u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, SKELANIMA KOD SREBRENICE, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova Glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Stupnom Dolu kod Vareša, Ahmićima u Vitezu, u Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.
Mnoga srpska sela i naselja su očišćena i zbrisana sa mape još u proleće i leto 1992. Drugi talas nasilja nad srpskim stanovništvom usledio je tokom muslimansko-hrvatskog sukoba 1993. gde su opet masovno stradali Srbi, što od masakriranja i mučenja u logorima na Istočnoj obali Mostara, što i od muslimanskih granata i snajpera usmerenih ka civilnom stanovništvu na zapadnoj obali Mostara.
Na desetine Srba, što civila, što pripadnika JNA, inače u to doba regularne vojske SFRJ, ubijeno je tokom aprila 1992. na najbrutalniji način. Zločini su nastavljeni narednih nedelja a u maju 1992. ovi zločini dobijaju masovni karakter!
Užasan i još uvek nekažnjen zločin zbio se 9. januara 1993. i to za vreme praznika, trećeg dana pravoslavnog Božića, na veliki praznik svetog Stefana. U ulici Put prekomorskih brigada br. 139. u samom centru Mostara, grupa naoružanih muslimanskih vojnika upala je u dom srpske porodice Vuković počinivši tom prilikom nezamisliv masakr. Tog hladnog, zimskog dana na svirep i okrutan način su pobijeni civili domaćin Luka Vuković-Lujo (1941), njegova supruga Divna Vuković Seka (1948), Desanka Vuković-Desa, (1917) , Ljubica Vuković Ljuba (1927). Prema podacima IDC Sarajevo, Divna Vuković je bila Hrvatica, njeni posmrtni ostaci su identifikovani 2016. u Mostaru. Ovakvih slučajeva ima mnogo ali čini se da nisu bile dovoljno interesantne pa ih niko nije ni pomenuo.
Veterani iz regiona u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, SKELANIMA KOD SREBRENICE, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova Glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Stupnom Dolu kod Vareša, Ahmićima u Vitezu, u Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.
VETERANI ODALI POČAST ŽRTVAMA U MOSTARU, O SRPSKIM CIVILNIM ŽRTVAMA NI SLOVA U MEDIJIMA
"U saradnji sa veteranima Armije RBiH i HVO-a iz Bijelog Polja kod Mostara 30-ak ratnih veterana iz BiH, Hrvatske i Srbije posetilo je Bijelo Polje. Tom prilikom veterani i mirovni aktivisti obišli su centralni spomenik poginulim pripadnicima HVO-a kod Crkve Presvetog Srca Isusova u Potocima, centralni spomenik šehidima i poginulim borcima Armije RBiH kod Karađoz-begove džamije u Potocima, spomenik palim borcima VRS-a na Zijemljima te lokalitet Sutine. Veterani su obišli i Sabornu crkvu u Mostaru, a danas su prisustvovali i zvaničnoj komemoraciji za ubijene hrvatske civile u Grabovici kod Mostara." - vest je koju su preneli brojni mediji u Federaciji BiH ali i šire.
Mostar predstavlja jedno od najvećih stratišta srpskog naroda tokom poslednjeg rata, gde je pobijeno više stotina srpskih civila. Mnoge žene su silovane po logorima ali i u svojim kućama a najveći broj ubijenih čine stara lica. Popaljeno je na desetine srpskih sela i zaselaka a žrtve su ubijane masakriranjem, streljanjem, bacanjem u Neretvu, spaljivanjem....
Interesantno je da stratišta srpskih civila u Mostaru niko od medija nije pomenuo u izveštajima o ovonedeljnoj poseti ratnih veterana Mostaru. U medijskim izveštajima navodi se kako su ratni veterani posetili spomenike bošnjačkim vojnicima i civilima, hrvatskim vojnicima i civilima i srpskim vojnicima. Međutim, u tim objavama niko nije pomenuo srpske civilne žrtve - možda i najbrojnije žrtve rata u Mostaru. Da li je poseta spomeniku pripadnicima VRS na lokalitetu Zijemlje imala za cilj da pokaže kako su u Mostaru na srpskoj strani ginuli samo srpski vojnici, ili je na srpske civilne žrtve naprosto "samo zaboravljeno" nikome nije sasvim jasno. Preostaje i mogućnost da je i srpskim civilima odata počast ali su mediji to zaboravili da spomenu. Ukoliko je zaboravljeno na srpske civilne žrtve, neverovatno je da niko od pripadnika VRS i JNA nije rekao "Hajde da obiđemo i Gornje Jasenjane, Hodbinu, Bunu gde su ubijane i spaljivane srpske starice i nepokretni starci ili jamu Radaču gde su bacana tela ubijenih Srba ili mnogobrojne logore gde su vršena silovanja srpskih žena i devojčica i likvidacije zarobljenika..možda i grad Mostar gde su po stanovima ubijani Srbi, neki bačeni i u Neretvu". Da li su porodice srpskih civilnih žrtava pozvane na to okupljanje i da li su upoznale ratne veterane o paklu koji je srpski narod preživeo, takođe je ostalo nedorečeno u medijskim natpisima.
Na desetine Srba, što civila, što pripadnika JNA, inače u to doba regularne vojske SFRJ, ubijeno je tokom aprila 1992. na najbrutalniji način. Zločini su nastavljeni narednih nedelja a u maju 1992. ovi zločini dobijaju masovni karakter!
Samo u junu i julu 1992. više od tri stotine mostarskih Srba je mučki ubijeno, streljano i masakrirano! U napadu jakih muslimanskih snaga na selo Hodbina 20. juna 1992. svirepo je ubijeno osam starijih civilnih lica srpske nacionalnosti, od toga sedam žena, veliki broj lica srpske nacionalnosti oteran je u logore, a ostali meštani, deca i mlađe žene su zaštitu potražili i našli bekstvom na slobodnu srpsku teritoriju. Srpska imovina je opljačkana i uništena. Srpsko groblje oskrnavljeno, a spomenici na mnogim grobovima polomljeni. Samo pet dana ranije pripadnici tzv. Armije BiH su izvršili napad na selo Gornji Jasenjani u mostarskoj opštini, prilikom čega je ubijeno sedam civila, od čega pet žena. Nedužne žrtve su ubijene na veoma svirep način: noževima, udarcima tupim predmetom i spaljivanjem.
KOMEMORACIJA U SKELANIMA PROŠLA U MEDIJSKOJ TIŠINI
Nakon svake grupne posete ratnih veterana stratištima iz poslednjeg rata, mediji iz Sarajeva i čitave BiH a neretko i regiona naprave prilog i izveštaj o tom događaju sa ciljem da informišu javnost o tim humanim aktivnostima koje vraćaju nadu u suživot i međusobno poverenje. Ipak, o jednoj komemoraciji gde su se okupili ratni veterani nekad zaraćenih strana, nijedan medij u Sarajevu, Federaciji BiH i regionu nije javio. To je komemoracija srpskim žrtvama u Skelanima kod Srebrenice koja je održana 16. januara ove godine. Komemoracija i parastos su služeni za 69 srpskih civila koje su na svirep i okrutan način 16. januara 1993. poubijali bošnjački vojnici iz Srebrenice.
U napadu na Skelane je ubijeno petoro dece, dok je 18-oro mališana teško ranjeno. Ubijeno je i 17 žena a neke su i silovane. Najmlađa žrtva je bio četvorogodišnji Aleksandar Dimitrijević kojeg su vojnici pod komandom Nasera Orića ubili sa dvanaestogodišnjim bratom Radisavom. Cvetku Ristiću tog dana ubijeni su otac, majka, tetka, sestra od 18 i brat od 15 godina čini posmrtni ostaci još nisu nađeni. Poseta bošnjačkih veterana ovom mestu i odavanje pošte žrtvama predstavljaju izuzetan gest vredan svakog poštovanja. Centar za nenasilnu akciju obavlja fenomenalan posao koji vodi pomirenju i boljoj budućnosti, te stoga zaslužuju punu podršku i dubok naklon. Međutim, ignorisanje tog događaja od strane bosansko - hercegovačkih medija pokazuje da većina bošnjačkog društva možda još uvek nije spremna da se suoči sa činjenicom da je u periodu od 1992-1993 na području srebreničke regije ubijeno više od 3 200 Srba, među kojima mnogo žena, staraca i dece.
Kako je moguće da od više desetina poseta ratnih veterana različitim lokacijama širom BiH, mediji prećute i izignorišu baš onu u Skelanima ?? To ne deluje slučajno, posebno ako uzmemo u obzir višegodišnju praksu ignorisanja, negiranja pa i opravdavanja zločina nad srpskim civilima u Srebrenici i okolnim selima koju bošnjački mediji aktivno sprovode!


Коментари
Постави коментар