Пређи на главни садржај

KOMŠIĆ DA BRINE O POLOŽAJU SRBA U SARAJEVU A DA SE MANE SRBA U HRVATSKOJ! NJEGOVA IM POMOĆ SVAKAKO NE TREBA!

 


Čini se da su izjave dvorskih zabavljača u srednjovekovnim dvorovima bile ozbiljnije shvatane i analizirane nego li izjave Željka Komšića, drugog bošnjačkog člana predstavništva u BiH. Željko ili Sejdo, kako ga pripadnici hrvatskog konstitutivnog naroda nazivaju odmila, svojim apsurdnim izjavama često zasmejava javnost, kako u Republici Srpskoj tako i u Herceg Bosni. Smeju se tome i bošnjački predstavnici ali u sebi, jer im je drago što imaju pijuna koji će govoriti sve ono oni misle ! Zato ga i puštaju..

Jedna od poslednjih izjava koja je uzburkala strasti jesto naglo interesovanje Željka Komšića za položaj srpske zajednice u Hrvatskoj i njegova zabrinutost za njihova prava. Zlatni ljiljan ne moži doći k sebi nakon poslednje posete srpskog člana predstavništva Milorada Dodika Zagrebu, te na sve načine pokušava skrenuti pažnju na sebe pokazujući tako da se i on za nešto pita. Na sve ima odgovor, iako ni za šta nije pitan.

Njegova zabrinutost za položaj Srba u Hrvatskoj i teza da oni trebaju biti konstitutivni jedino se može shvatiti kao još jedna otrovna strelica usmerena ka srpskom narodu. U tu bajku mogu poverovati samo naivni i neinformisani. Čovek koji čitav život štiti bošnjačke interese, a navodno se predstavlja kao predstavnik hrvatskog naroda, učiniće sve da optuži, ocrni, ponizi, obruka predstavnike srpskog i hrvatskog naroda, ne kapirajući da tako unižava i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Nije mu dosta što je BiH posvađao sa jedinim susedima koje ima, što je verbalno zaratio i sa Srbijom i sa Hrvatskom, on i dalje nastavlja po svom !

Čovek koji bi razbijao Srbiju i stvarao od njenih pokrajina nezavisne republike, čovek koji se meša u unutrašnja pitanja Srbije, Crne Gore, pa evo sad i Hrvatske, navodno se brine za položaj Srba u Hrvatskoj ?!

Uređivao bi Željko i odlučivao još što šta po susednim republikama, crtao bi on nove mape po Srbiji, priznao bi on i Sandžak osim Kosova, samo da može! I takav sebi daje za pravo da optužuje Srbiju da se meša u unutrašnja pitanja BiH i udara na njenu stabilnost i državnost ?!

Kako se izvesni Željko ne seti da obrati pažnju na pretežak položaj srpske zajednice u njegovom Sarajevu ? 

Zar je moguće da mu je bliža Hrvatska od grada u kojem živi ??

Ako je Željku zaista stalo do prava srpskog naroda, neka krene od Sarajeva !! Neka zaustavi diskriminaciju pripadnika srpskog naroda  koja je prisutna u svakoj sferi života od zapošljavanja, ljudskih, građanskih i političkih prava, slobode izražavanja, prava na posete stratištima i obeležavanje tužnih godišnjica...Nije to slučaj samo u glavnom gradu BIH, nego i u čitavoj Federaciji BIH.   

Šta je Željko učinio za 150 000 nasilno proteranih Srba iz Sarajeva, i za desetine hiljada izbeglica iz drugih područja sa bošnjačkom većinom? Šta je učinio da se rasvetli sudbina stotina nestalih Sarajevskih Srba tokom poslednjeg rata, ili za 1665 nestalih u čitavoj BiH ?

Šta je učinio povodom sve učestalijih napada na srpske pravoslavne crkve i hramove u Sarajevu (Ilidža, Blažuj, Reljevo, Ilijaš, Otes), na pljačke i skrnavljenja svetinja, na devastiranje pravoslavnih grobova kao skoro u Hadžićima ? Da li se makar oglasio ili osudio ove vandalske akte ? 

Da li se i zašto nije, slavni pripadnik Armije BiH, Željko Komšić poklonio ubijenoj deci Istočnog Sarajeva ?  Zna Željko da u dvorištu "Sveti Sava" postoji jedno spomen obeležje, podignuto za 130 ugašenih dečijih života čiju mladost prekinuše rafali i geleri "proslavljene Armije BiH". Zna ali ga to ne interesuje. Valjda je prezauzet problemima srpske zajednice u Hrvatskoj pa nema vremena da vidi šta mu se događa u avliji!! 

Zna Željko i za 124 logora koja su postojala u Sarajevu i gde su mučeni, zlostavljani i ubijani srpski civili i zarobljenici, a žene i devojčice masovno silovane!  Zna ali ga to ne dotiče, o tome ćuti i ignoriše ove tužne godišnjice. Ali zato se oglašava samo kada je stradanje bošnjačkog naroda u pitanju. Tu je prvi i najglasniji!

 Težak položaj srpskog naroda u Sarajevu i Federaciji BiH čini se ne zanima mnogo Željka Komšića. Kako da govori o tome kada bi to naljutilo njegove kolege iz reda bošnjačkog naroda, pa nisu ga zato doveli na vlast !!

Srbi u Sarajevu i Federaciji prinuđeni su da žive kako moraju, oslonjeni samo i isključivo na pomoć Republike Srpske i Srbije. Ipak, istrajni su da se svoje nacionalnosti, religije, kulture, običaja i tradicije nikada ne odreknu i po cenu tako izražene diskriminacije. A možda ako bi se odrekli kao što neki već jesu, možda bi im i položaj znatno bio poboljšan ?! 

Milorad Dodik treba da gradi bolje i kvalitetnije društvo za buduće generacije, društvo opredeljeno za mir i suživot i to svako normalan treba podržati. Odnosi sa Republikom Srbijom i Republikom Hrvatskom trebaju i moraju biti na najvišem mogućem nivou a zajednička saradnja, tolerancija i solidarnost trebaju biti glavne vrednosti koje svi trebamo prihvatiti kao vodilje. Oni koji se tome protive i koji takve gestove pomirenja kritikuju ostali su zaključani u devedesetim godinama. Takvi  su navikli samo na jezik mržnje, sukoba i nacionalističku retoriku. Na takve ne treba obraćati pažnju jer su oni sebi već obezbedili mesto na istorijskoj deponiji.

Srbi u Hrvatskoj imaju svoje političke predstavnike koji će njihova prava štititi i braniti na najbolji mogući način i zato njima treba prepustiti svu odgovornost za položaj srpske zajednice. Komšić treba da rešava probleme u svojoj državi kojih nesumnjivo ima na pretek.

 


 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...