Пређи на главни садржај

VERNICI DANAS OBELEŽAVAJU TOMINDAN: Srbi od davnina poštuju običaj da na taj praznik ne odlaze iz kuće izuzev na jedno mesto

 


Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici u ponedeljak 19. oktobra obeležavaju dan posvećen Svetom Tomi.

Apostol Toma prema predanju nije odmah poverovao u vaskrsnuće Isusa. Tada se Isus Hrist ponovo javio učenicima, a Tomi se tom prilikom posebno obratio da ispruži ruku i dodirne mu rebro kako više ne bi bio neveran.

Zapisano je i da je Sveti Toma jedini od apostola zakasnio na pogreb Presvete Bogorodice te je na njegovo insistiranje grob otvoren. Tada se videlo da je njen grob prazan i da se Bogorodica uznela u nebo, a da je u grobu ostao samo sveti pokrov koji je kasnije prenesen u Carigrad.

Tomindan se u mnogim krajevima slavi kao krsna slava, a prema broju porodica koji ga slave nalazi se na dvanaestom mestu slava kod Srba.

Slave ga dunđeri i drvodelje kao esnafsku slavu, budući da je Sveti Toma bio vešt drvodelja, tako da na taj dan ništa ne rade, ali Tomindan takođe praznuju i bačvari, kolari, stolari, užari, bunardžije, kaldrmdžije, zidari...

Srbi od najstarijih vremena za Svetog Tomu pričaju da je, kad su sveci delili uloge, uzeo pečat od oblaka, ali da nikada ne donosi oluju već samo dragocenu kišu. Veruje se i da Sveti Toma, ako se naljuti, može jednog dana da donese drugi potop, ali kako ga nadgleda Presveta Bogorodica, to neće biti uskoro.

U nekim krajevima se veruje i da Sveti Toma štiti vernike od vukova.

Postoji i stara srpska izreka "Sveti Toma - sedi doma".

Ona podrazumeva da se na ovaj dan nigde ne ide izuzev u crkvu i to je najvažniji običaj koji bi na današnji dan trebalo ispoštovati.

Kurir.rs

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...