Пређи на главни садржај

SARAJEVO: SEĆANJE NA SUROVO UBISTVO SRPSKOG DEČAKA! BOŠNJAČKI ZLIKOVCI NA SLOBODI


Snajpersko delovanje po Srpskom Sarajevu, tokom trajanja rata, bilo je svakodnevno. Sa položaja tzv. Armije BiH snajperom su ubijani civili oba pola i svih uzrasta, od male dece do starih i nemoćnih. Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica na području sarajevsko - romanijske regije je ubijeno 7178 građana srpske nacionalnosti, među kojima 1133 žene i najmanje 123 dece. Od samog početka rata na teritoriji koju je kontrolisala tzv. Armija BiH bilo je na desetine snajperskih gnezda odakle su muslimanski zločinci ubijali žene, decu i starce po Grbavici, Nedžarićima, Ilidži, Vogošći, Hadžićima, Ilijašu, Trnovu. Obzirom da su zločinci bili rođene Sarajlije, oni su vrlo dobro znali i ko je na teritoriji pod kontrolom tzv. Armije BiH bio srpske nacionalnosti pa su snajperi neretko ubijali i tamošnje Srbe, nezavisno od pola i uzrasta. Blizu trećine ubijene dece upravo je usmrćeno snajperskim hicima. 

Nepojmljivo da su na kraju 20. veka postojali monstrumi koji mogu da ispaliti i ubiti dete od dve, deset ili dvanaest godina, a posebno boli činjenica što za te monstruozne zločine do danas niko nije odgovarao. Ubice danas žive normalnim životom, imaju svoje porodice, svoju decu a mnogi su sigurno nagrađeni i brojnim odlikovanjima kao i visokim položajima u društvu. 

Srpska deca su ubijana i ranjavana na školskim igrlalištima, u parkovima, na terasama, ulicama, u stanovima...Dečak Srđan Jovljević imao je samo osam godina kada je svirep ubijen snajperom ispaljenim sa položaja tzv. Armije BiH. Ubijen je po hladnom, zimskom danu, svega nekoliko dana pred Novu godinu, 

Njegov otac je bio kurir u opštini Srpsko Novo Sarajevo a tog tragičnog dana u razgovoru sa medijima se prisetio i čuveni sveštenik Vojislav Čarkić.

- Davno je to bilo, pa ne mogu tačno da se sjetim, ali mislim da je bilo 1992. Znam da se zvao Srđan. Pogodio ga je snajper sa hotela `Bristol` na području `Šopinga` ispred radnje sa jufkama. Samo što je izašao iz zgrade, snajper ga je pogodio. Bio je brisani prostor gdje je pogođen. Priletio sam. Meni je umro na rukama. Dosta je djece tako ubijeno”, priča Čarkić.
 
Mnogi Bošnjaci su se još tada hvalili kako su ubijali majke, decu, starije osobe… Sada, 25 godina posle rata, skoro svi ćute i ne žele ispričati šta su uradili. Ni jedan od snajperista nije osuđen za ono što je radio. Deca su u najvećem broju slučajeva gađana u slepočnicu, oko, srce, a cilj je bio da se ubiju ili učine trajnim invalidima. 
Snajperisti su u uslovima ratovanja bili "zločinci nad zločincima" jer kroz okular gledaju civile i hladnokrvno im pucaju u glavu ili ekstremitete. Mada to nikako nije opravdanje za granatiranje civilnih objekata: dečijih igrališta, bolnica, vrtića, porodilišta, škola, pijaca, crkvi, autobuskih stanica koji su bili omiljena meta pripadnika tzv. Armije BiH. 

Broj snajperista koji su ubijali civile tokom opsade Sarajeva, kao i onih koji su pucali sa suprotne strane još uvek nije poznat. Mnoga deca i civili koji su imali tu sreću da prežive, nažalost su ostali trajni invalidi sa ozbiljnim povredama i oštećenjima. Po Grbavici i Ilidiži snajper je delovalo svakodnevno i to pune četiri godine. Srpska deca su bila primorana da dane provode u podrumima i skloništima kako bi se zaštitili od snajpera i granata. Snajperisti bi najčešće ciljali najslabijeg člana porodice kao da je u napadima bilo nečega ličnog. Gotovo da se radilo o napadima iz zavisti, činilo se ono što bi preživelima nanelo najviše boli. 
Tada 19-godišnji mladić bošnjačke nacionalnosti hvalio se kako je sa zgrade tadašnjeg Izvršnog vijeća, a sada Zajedničkih institucija BiH, pucao po delu sarajevskog naselja Grbavica koji je bio pod kontrolom VRS-a, navodi Balkan Insight.
“Pucao bih u staricu kako bi joj prišli vojnici da joj pomognu. Kada oni izvlače staricu, likvidiram i te vojnike”, naveo je 19-godišnji mladić u izjavi koju je dao SDB-u. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...