Snajpersko delovanje po Srpskom Sarajevu, tokom trajanja rata, bilo je svakodnevno. Sa položaja tzv. Armije BiH snajperom su ubijani civili oba pola i svih uzrasta, od male dece do starih i nemoćnih. Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica na području sarajevsko - romanijske regije je ubijeno 7178 građana srpske nacionalnosti, među kojima 1133 žene i najmanje 123 dece. Od samog početka rata na teritoriji koju je kontrolisala tzv. Armija BiH bilo je na desetine snajperskih gnezda odakle su muslimanski zločinci ubijali žene, decu i starce po Grbavici, Nedžarićima, Ilidži, Vogošći, Hadžićima, Ilijašu, Trnovu. Obzirom da su zločinci bili rođene Sarajlije, oni su vrlo dobro znali i ko je na teritoriji pod kontrolom tzv. Armije BiH bio srpske nacionalnosti pa su snajperi neretko ubijali i tamošnje Srbe, nezavisno od pola i uzrasta. Blizu trećine ubijene dece upravo je usmrćeno snajperskim hicima.
Nepojmljivo da su na kraju 20. veka postojali monstrumi koji mogu da ispaliti i ubiti dete od dve, deset ili dvanaest godina, a posebno boli činjenica što za te monstruozne zločine do danas niko nije odgovarao. Ubice danas žive normalnim životom, imaju svoje porodice, svoju decu a mnogi su sigurno nagrađeni i brojnim odlikovanjima kao i visokim položajima u društvu.- Davno je to bilo, pa ne mogu tačno da se sjetim, ali mislim da je bilo 1992. Znam da se zvao Srđan. Pogodio ga je snajper sa hotela `Bristol` na području `Šopinga` ispred radnje sa jufkama. Samo što je izašao iz zgrade, snajper ga je pogodio. Bio je brisani prostor gdje je pogođen. Priletio sam. Meni je umro na rukama. Dosta je djece tako ubijeno”, priča Čarkić.
Mnogi Bošnjaci su se još tada hvalili kako su ubijali majke, decu, starije osobe… Sada, 25 godina posle rata, skoro svi ćute i ne žele ispričati šta su uradili. Ni jedan od snajperista nije osuđen za ono što je radio. Deca su u najvećem broju slučajeva gađana u slepočnicu, oko, srce, a cilj je bio da se ubiju ili učine trajnim invalidima. Snajperisti su u uslovima ratovanja bili "zločinci nad zločincima" jer kroz okular gledaju civile i hladnokrvno im pucaju u glavu ili ekstremitete. Mada to nikako nije opravdanje za granatiranje civilnih objekata: dečijih igrališta, bolnica, vrtića, porodilišta, škola, pijaca, crkvi, autobuskih stanica koji su bili omiljena meta pripadnika tzv. Armije BiH.

Коментари
Постави коментар