Tanja Jovanović rođena je 1980. u Lukavcu gde je živela sa svojom porodicom. Njen mladi život okrutno je ugašen na Svetog Nikolu - veliki pravoslavni praznik, 19. decembra 1992. godine na teritoriji koju su kontrolisale bošnjačke snage. U trenutku ubistva imala je 12 godina.
Dvanaest godina i hiljade hiljada neostvarenih želja. Sa mnogobrojnim povredama prevezena je u bolnicu ali njeno mlado srce nije izdržalo. Preminula je pre nego što je stigla do operacionog stola. Rezultati obdukcije pokazali su da je malena Tanja imala prelom obe ruke, oštećenja pluća, brojne povrede svuda po telu..nezamislivo, bolno i preteško.
Onaj ko je otvorio vatru jasno je video da se radi o detetu - o nedužnoj, nevinoj, nasmejanoj devojčici koja nikako nije mogla biti legitimni vojni cilj. Imala je premalo godina da bi razumela sve te političke i ratne teme ali je ipak stradala. Zapravo, ubijena. Ni kriva ni dužna. Na veliki pravoslavni praznik.
Šale sa vršnjacima i nezaboravni trenuci u školskim klupama nenadano su zamenjeni strahom, strepnjom i konstantnim skrivanjem po podrumima i skloništima. Neprestano je postojala bojazan da bi svaki dan mogao biti poslednji, ali tanjini roditelji su se trudili da zaštite svoju ćerku i omoguće joj pristojno detinjstvo čak i pod takvim uslovima. Otac Savo vredno je radio za svoju porodicu, za prosperitet, boljitak, lepšu budućnost...Tanja je bila ponos svojih roditelja, i svi su bili jedna srećna porodica. Ali sjaj te sreće prekinut je u vihoru rata, i to nažalost, na dan kada se mnogi pravoslavci vesele. To je dan kada jedna polovina ide na slavu, a druga je proslavlja, tako se oduvek kaže za Svetog Nikolu. Za Jovanoviće to je postao najtužniji i najtragičniji dan!
Umesto slavske sveće, oni na svaki Nikoljdana pale sveće ali na Tanjinom grobu, uvek sa jednim istim pitanjem "Zar je moralo tako biti?"

Коментари
Постави коментар