Пређи на главни садржај

ISPOVEST LJUBICE IZ KRAVICE: "MUŽA SU STRELJALI, A NEPOKRETNU SVEKRVU ŽIVU ZAPALILI"


Ljubica Božić i njeni najmiliji - žrtve zločina (dole levo): suprug Stevo i svekrva Mara Božić

Muslimanski zločinci iz Srebrenice, predvođeni ratnim zločincem i kasapinom Naserom Orićem, izvršili su u ranim jutarnjim časovima strahovit napad na Kravicu, gde su zverski ubile 49 meštana od kojih se sedmoro još uvek vode kao nestali. Masakr je počinjen a Božić, najveći hrišćanski praznik. Naser Orić i njegovi saborci nisu imali milosti ni prema ženama, ni prema nepokretnim starcima a nisu bila pošteđena čak ni deca. Gotovo sve žrtve su ubijene nakon zarobljavanja i stravičnih tortura. Osim pripadnika 28. divizije tzv. Armije BiH u masakru su učestvovali i brojni muslimanski civili, žene i maloletnici od kojih su mnogi danas članovi udruženja žrtava i brojnih drugih političkih organizacija.

U Kravici nema kuće gde neko nije ubijen, mnoge su porodice zauvek ugašene, a porodice žrtava najviše boli činjenica što za monstruozna ubistva do danas niko nije odgovarao. Među brojnim potresnim pričama izdvajamo ispovest Ljubice Božić kojoj su Naser Orić i njegovi saborci ubili supruga Stevu i nepokretnu svekrvu Maru koja je u trenutku ubistva imala 89 godina. Tokom trajanja rata izgubila je veći broj članova porodice i prijatelja. Ljubica je tog kobnog božićnog jutra bila sa svojom svekrvom u porodičnoj kući kada su muslimanski zlikovci napali selo. Ova hrabra žena je samo pukom srećom preživela masakr.

"Napali su nam na selo kad smo se najmanje nadali. Svekrva mi je živa izgorjela u kući...na Božić 1993. bila je nepokretna..dvanaest godina nije imala nikoga, teško se kretala. Bila je sa mnom, muž je izišo gore..odmah su ga streljali muslimani. Ubijen je odmah to jutro, i ona je izgorjela isto tog jutra. Nisam je mogla iznijeti nigdje, bila je stara, nije vidjela...nisam je mogla nigdje iznijeti..i tako je i ostala, tako je i zapaljena živa. jedva smo joj djecu izvukli, troje djece je imala.  Muža dugo nismo pronašli..." - ispričala je Ljubica Božić za medije. 

Naser Orić i muslimanski vojnici i civili uzvikivali su "Allahu ekber", "Tekbir", "Koljite žene i djecu". Muslimanske žene su udarale o šerpe, pevale i radosno uzvikivale. Mnoge su aktivno učestvovale u mučenju i masakriranju srpskih civila. Mara Božić je najstarija žrtva božićnog pokolja. Ostala je upamćena kao brižna majka i svekrva, predivna baka. Od rane mladosti uvek je neumorno radila kako bi svojoj deci i porodici obezbedila lagodan život. O njenoj čestitosti i velikodušnosti i danas se govori širom Bratunca i Podrinja. Bila je dobra, poštena i požrtvovana žena koja je oduvek svima pomagala. Nikada ljude nije delila po veri i naciji, prema svima se odnosila sa punim poštovanjem ne očekujući baš ništa zauzvrat. U tom duhu je vaspitavala svoju decu i unuke koji su takođe izrasli u dobre i poštene ljude.  

Na jauke i zapomaganja nedužne žene, Orićevi saborci su odgovarali pesmom i podsmehom. Nakon mučenja i zlostavljanja zapalili su kuću a nedužna žena je preminula u najtežim mukama. Takav kraj niko nije zaslužio! Ubijena je samo zbog svoje srpske nacionalnosti i pravoslavne veroispovesti. 

Monstrumi koji su ove zločine počinili slobodno se šetaju Podrinjem, Bratuncem, Srebrenicom, Federacijom i čitavim svetom, oslobođeni baš svake odgovornosti za počinjena nedela. Porodice žrtava dužne su svakodnevno da susreću svoje dželate koje Sud BiH odbija da procesuira jer po njima ubijanje srpske dece, žena i civila, čini se nije kažnjivo.

Toga dana kada je trebalo da Srbi obeleže najradosniji praznik – rođenje Isusa Hrista, celo selo je zavijeno u crno. Selo je opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbegavši sigurnu smrt. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dete.

UMESTO POKAJANJA I IZVINJENJA,  TRAŽE SPOMENIK BOŠNJACIMA

Umesto da se pokaju i upute izvinjenje zbog stravičnih zločina počinjenih u Kravici i Podrinju, Bošnjaci ovog područja svojim ponašanjem pokazaju da još uvek nisu prošli katarzu i još uvek nisu spremni da se suoče sa zločinima koje su počinili. Tako, umesto da kažu gde su tela nestalih žena i staraca brojna muslimanska udruženja zahtevaju da se u Kravici (etničkim čistom srpskom selu) podigne spomenik poginulim Bošnjacima. Ovakva inicijativa samo je još više produbila rane meštana. Nema kuće u Kravici u kojoj nije neko ubijen ili masakriran. Mnoge porodice su trajno ugašene i nemaju danas živih potomaka. Poznato je da je prilikom napada muslimana na Kravicu 7. januara 1993. određeni broj agresorskih vojnika poginuo paleći, rušeći i ubijajući nedužan srpski narod. Koliko je normalno da takvi dobiju spomenik u selu koje su zavili u crno?! To bi bilo isto kada bi Nemci tražili da se u Aušvicu podigne spomenik poginulim nacistima. Bezobrazno, nemoralno, sramno i bolesno!    

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...