U periodu od 1992. do 1995. muslimanski agresori – pripadnici tzv. Armije BiH ubili su 1080 građana Zvornika. Među žrtvama je veliki broj žena i staraca, a ubijeno je i 21-o dete srpske nacionalnosti. Najmlađa žrtva je imala samo godinu ipo dana, a najstarija 94 godine. Spaljeno je više od 30 srpskih sela i zaselaka a porušene su i demolirane gotovo sve pravoslavne crkve, kapele, parohijski domovi a devastiran je i veći broj seoskih grobalja. Žene i devojke srpske nacionalnosti su masovno i sistemski silovane po svojim kućama i logorima, kao u Zvorniku tako i širom Podrinja.
Mada su srpski civili masovno ubijani i tokom 1991. godine, rat u Bosni i Hercegovini je zvanično započeo 1. marta 1992. a vrlo brzo se proširio i na područje grada Zvornika. Prva žrtva rata je bio Rade Radović koji je zverski ubijen 9. aprila 1992. samo zato što je Srbin. Tada je više hiljada Zvorničana srpske nacionalnosti proterano iz svojih domova u izbeglištvo a svojim domovima su se vratili tek kad su borci VRS oslobodili grad. Gotovo da nije bilo dana da bošnjački zločinci nisu počinili neki stravičan masakr ili ubistvo.
Jedan od najmonstruoznijih zločina koji su počinjeni na ovom prostoru jeste masakr na Glođanskom Brdu kada je u napadu na Gornju i Donju Kamenicu monstruozno ubijeno 126 civila i zarobljenih branilaca sela. U subotu 6. novembra pred spomenikom nedužnim žrtvama biće služen parastos i na dostojanstven način će biti obeležena godišnjica ovog tužnog masakra.
Svi su ubijeni nakon zarobljavanja a njihovi posmrtni ostaci su nalaženi u masovnim grobnicama mesecima nakon pokolja, mada se neki civili još uvek vode kao nestali. Nijedna žrtva nije imala laku smrt i svi su ritualno sakaćeni i masakrirani, baš po uzoru na Talibane i islamske teroriste. Među streljanima su i dvojica dečaka od 16 i 17 godina - Radomir Pavlović i Miloš Grabovica koje su muslimanski ekstremisti nasilno izveli iz kuća i školskih klupa te ih poubijali samo zato što su srpske nacionalnosti. Dečaci vedrog duha pronađeni su po masovnim grobnicama, sa iskopanim očima, isečenim prstima, bez nogu i sa mnoštvo posekotina i povreda po telu.
O masakru u Kamenici i Glođanskom Brdu snimnjen je i film "Više od zločina" autora Miše Markovića koji sadrži šokantne prizore na koje su patolozi i svedoci nailazili. Među porodicama koje su izgubile najmilije bila je i Mara Đokić, Srpkinja iz Živinica, čiji je otac kao civil i penzioner brutalno mučen i ubijen. Reč je o čuvenom Savi Đokiću, čoveku kojeg je poštovao čitav Zvornik. Bio je uzoran suprug, otac troje dece, veliki domaćin koji je svima uvek bio na usluzio. Voleo je komšije muslimane, koji su redovno bili gosti u njegovoj kući, jeli i pili, uvek vrhunski usluženi. Pomagao je svima a zato je i bio poštovan i cenjen. Baš zato njegova surova smrt zgrozila je i šokirala čitavu javnost. Zarobljen je kao civil od strane muslimanskih agresora, ritualno mučen pa likvidiran. Pronađen je vezan lancima i žicom a svedoci su pričali kako je bio paljen na ražnju.
- Ovo što vidite na stolu su posmrtni ostaci Đokić Save. Veći deo tela nedostaje. Nedostaje glava, veći deo grudnog koša, rebra sa desne strane, grudni i trbušni organi. Ono što je karakteristično, vidi se da je njegova leva noga vezana plastičnom omčom, da je druga noga vezana lancem za krave i sledeći deo lanca je vezan oko pojasa. To je starac od 62 godine, to je bio civil - istakao je Zoran Stanković, istaknuti srpski patolog, profesor i doktor medicinskih nauka, sanitetski general-major u penziji, aktuelni predsednik koordinacionog centra za jug Srbije.
- Jeste, bio je sav sretan kad je čuo da smo mi izašli iz Živinaca. Ne znam šta da kažem. Teško nam je svima...sve bi lakše bilo da nismo lance vidjeli i žice oko njega..
Srpski zaseoci, ili područja Gornje i Donje Kamenice, inače uglavnom muslimanskih sela zvorničke opštine, opkolile su u toku noći lokalne muslimanske oružane formacije, pripadnici Armije BiH, i osvojili ga 6. novembra 1992. Tom prilikom zarobljeni su mnogi Srbi, civili i branioci ovih zaselaka i članovi njihovih porodica. Ubijeno je 126 ljudi, među kojima i dvoje dece i veći broj starih i nepokretnih a do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. Celokupno zateknuto stanovništvo zverski je pobijeno. Srbi su klani noževima i sekirama, zakivani za drveće, davljeni žicom…jedna žena je sa ćerkom zatvorena u kuću i obe su silovane od strane fundamentalista. Sve srpske kuće su popaljene a imovina je opljačkana i demolirana.

Daliće i ovo biti kadrovi u filmu o Srebrenici? Mogli bi biti uvodni.
ОдговориИзбришиZapamtiti i ako ponovo dođe do rata vratiti im petostruko.
ОдговориИзбришиJako pametno,ne treba zaboraviti žrtve ni sa jedne strane ali svetiti se nema smisla ni kraja.Neka se svakome vrati kako je zaslužio ima ko će .
ИзбришиNe ponovilo se.uzas
ОдговориИзбришиKazi te to dezerterima na vlasti oni ih drze sa sobom te iste ubice sa glodjanskog brda i kamenice
ОдговориИзбриши