Пређи на главни садржај

"OCA SU MI PEKLI NA RAŽNJU, BIO JE SVEZAN LANCIMA I ŽICOM" - POTRESNA ISPOVEST SRPKINJE IZ ZVORNIKA


U periodu od 1992. do 1995. muslimanski agresori – pripadnici  tzv. Armije BiH ubili su 1080 građana Zvornika. Među žrtvama je veliki broj žena i staraca, a ubijeno je i 21-o dete srpske nacionalnosti. Najmlađa žrtva je imala samo godinu ipo dana, a najstarija 94 godine. Spaljeno je više od 30 srpskih sela i zaselaka a porušene su i demolirane gotovo sve pravoslavne crkve, kapele, parohijski domovi a devastiran je i veći broj seoskih grobalja. Žene i devojke srpske nacionalnosti su masovno i sistemski silovane po svojim kućama i logorima, kao u Zvorniku tako i širom Podrinja. 

Mada su srpski civili masovno ubijani i tokom 1991. godine, rat u Bosni i Hercegovini je zvanično započeo 1. marta 1992. a vrlo brzo se proširio i na područje grada Zvornika. Prva žrtva rata je bio Rade Radović koji je zverski ubijen 9. aprila 1992. samo zato što je Srbin. Tada je više hiljada Zvorničana srpske nacionalnosti proterano iz svojih domova u izbeglištvo a svojim domovima su se vratili tek kad su borci VRS oslobodili grad. Gotovo da nije bilo dana da bošnjački zločinci nisu počinili neki stravičan masakr ili ubistvo.

Jedan od najmonstruoznijih zločina koji su počinjeni na ovom prostoru jeste masakr na Glođanskom Brdu kada je u napadu na Gornju i Donju Kamenicu monstruozno ubijeno 126 civila i zarobljenih branilaca sela. U subotu 6. novembra pred spomenikom nedužnim žrtvama biće služen parastos i na dostojanstven način će biti obeležena godišnjica ovog tužnog masakra. 

Svi su ubijeni nakon zarobljavanja a njihovi posmrtni ostaci su nalaženi u masovnim grobnicama mesecima nakon pokolja, mada se neki civili još uvek vode kao nestali. Nijedna žrtva nije imala laku smrt i svi su ritualno sakaćeni i masakrirani, baš po uzoru na Talibane i islamske teroriste. Među streljanima su i dvojica  dečaka od 16 i 17 godina - Radomir Pavlović i Miloš Grabovica koje su muslimanski ekstremisti nasilno izveli iz kuća i školskih klupa te ih poubijali samo zato što su srpske nacionalnosti. Dečaci vedrog duha pronađeni su po masovnim grobnicama, sa iskopanim očima, isečenim prstima, bez nogu i sa mnoštvo posekotina i povreda po telu.  

O masakru u Kamenici i Glođanskom Brdu snimnjen je i film "Više od zločina" autora Miše Markovića koji sadrži šokantne prizore na koje su patolozi i svedoci nailazili. Među porodicama koje su izgubile najmilije bila je i Mara Đokić, Srpkinja iz Živinica, čiji je otac kao civil i penzioner brutalno mučen i ubijen. Reč je o čuvenom Savi Đokiću, čoveku kojeg je poštovao čitav Zvornik. Bio je uzoran suprug, otac troje dece, veliki domaćin koji je svima uvek bio na usluzio. Voleo je komšije muslimane, koji su redovno bili gosti u njegovoj kući, jeli i pili, uvek vrhunski usluženi. Pomagao je svima a zato je i bio poštovan i cenjen. Baš zato njegova surova smrt zgrozila je i šokirala čitavu javnost. Zarobljen je kao civil od strane muslimanskih agresora, ritualno mučen pa likvidiran. Pronađen je vezan lancima i žicom a svedoci su pričali kako je bio paljen na ražnju. 

- Ovo što vidite na stolu su posmrtni ostaci Đokić Save. Veći deo tela nedostaje. Nedostaje glava, veći deo grudnog koša, rebra sa desne strane, grudni i trbušni organi. Ono što je karakteristično, vidi se da je njegova leva noga vezana plastičnom omčom, da je druga noga vezana lancem za krave i sledeći deo lanca je vezan oko pojasa. To je starac od 62 godine, to je bio civil -   istakao je Zoran Stanković, istaknuti srpski patolog, profesor i doktor medicinskih nauka, sanitetski general-major u penziji, aktuelni predsednik koordinacionog centra za jug Srbije.


Mara Đokić, ćerka ubijenog Save ispričala je 1992. svoju potresnu ispovest o tome kako je identifikovala svoga oca koji je pronađen u masovnoj grobnici. Sa suzama u očima podelila je svoje traumatično iskustvo sa milionima gledalaca, a njena priča obišla je čitav svet. 

- Vi ste maločas prepoznali svoga oca koji je vezan u lance i mučen? - upitao je novinar ožalošćenu ženu koja je samo sat vremena ranije identifikovala svirepo ubijenog oca. 

- Jesam i brat ga je prepoznao gore na licu mjesta. Bio je stariji čovjek i uvijek se volio sa komšijama muslimanima dok se nije zaratilo. Ali eto šta su sad uradili sa njim, što nikom živom nisu...čuli smo da su dozivali da ga peku na ražnju a sad smo se uvjerili čim su vidjeli lance i žice oko njega znam da je to bilo u pitanju. On je imao 63 godine, nije bio borac. Ja sam svoje dvije kuće u Živinicama ostavila, i izašla malo prije nego što su nas sve mogli pobiti. Inače prvo su napali našu srpsku kuću u Živinicama..Ostavio je troje djece i ženu. Imao je dvije ćerke i jednog sina od 36 godina. I ja sam isto izbjeglica u Srbiji.

Da li vas je otac upozoravao na rat s obzirom na iskustva iz prethodnog rata? - upitao je novinar.

- Jeste, bio je sav sretan kad je čuo da smo mi izašli iz Živinaca. Ne znam šta da kažem. Teško nam je svima...sve bi lakše bilo da nismo lance vidjeli i žice oko njega.. 

Srpski zaseoci, ili područja Gornje i Donje Kamenice, inače uglavnom muslimanskih sela zvorničke opštine, opkolile su u toku noći lokalne muslimanske oružane formacije, pripadnici Armije BiH, i osvojili ga 6. novembra 1992. Tom prilikom zarobljeni su mnogi Srbi, civili i branioci ovih zaselaka i članovi njihovih porodica. Ubijeno je 126 ljudi, među kojima i dvoje dece i veći broj starih i nepokretnih a do danas niko nije odgovarao za ovaj masakr. Celokupno zateknuto stanovništvo zverski je pobijeno. Srbi su klani noževima i sekirama, zakivani za drveće, davljeni žicom…jedna žena je sa ćerkom zatvorena u kuću i obe su silovane od strane fundamentalista. Sve srpske kuće su popaljene a imovina je opljačkana i demolirana. 

Коментари

  1. Daliće i ovo biti kadrovi u filmu o Srebrenici? Mogli bi biti uvodni.

    ОдговориИзбриши
  2. Zapamtiti i ako ponovo dođe do rata vratiti im petostruko.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jako pametno,ne treba zaboraviti žrtve ni sa jedne strane ali svetiti se nema smisla ni kraja.Neka se svakome vrati kako je zaslužio ima ko će .

      Избриши
  3. Kazi te to dezerterima na vlasti oni ih drze sa sobom te iste ubice sa glodjanskog brda i kamenice

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...