Пређи на главни садржај

RADENKO ĐAPA - PRVA ŽRTVA RATA U PRIJEDORU, UBIJEN OD STRANE MUSLIMANSKIH EKSTREMISTA

 


" Radenko Đapa - prva žrtva proteklog odbrambeno-otadžbinskog rata u Prijedoru ubijen 01.05.1992 od strane muslimanskih ekstremista" - uklesano je na spomen obeležju u Kozarskoj ulici na mestu gde je okrutno ugašen jedan mladi život. Dvadesetogodišnji policajac Radenko Đapa, na putu ka radnom mestu, mučki je ubijen sa četiri metka u leđa a na mestu njegovog stradanja svake godine se okuplja se rodbina, prijatelji, ali i predstavnici organizacija proisteklih iz proteklog rata. Svi su saglasni – uspomena na Radenka ne bledi ni nakon gotovo tri decenije od njegove smrti. Od tog dana više ništa nije bilo isto u Prijedoru! Tada je zvanično počeo rat u ovom kraju a sve pretnje i zle slutnje počele su da se ostvaruju. 

U noći između 30. aprila i 1. maja 1992. počinjen je stravičan zločin. Mladi policajac izrešetan je sa pet hitaca i to je bila prva žrtva rata u ovom gradu. Kako je živeti sa bolom za izgubljenim detetom najbolje zna Marija Đapa, majka prve žrtve ubijene u Prijedoru. Ona se sa teškom tugom priseća tih dana a najviše je boli što počinioci zločina nikada nisu procesuirani niti osuđeni. - Na današnji dan otišao mi je sin od kuće i više se nije vratio. Ubili su ga, ne znam ni ni šta je. Četiri su mu metka ispalili u pluća, jedan u glavu. - rekla je Marija prošle godine. 

Marija je nedavno izgubila i supruga a čitav život joj se sveo na obilaženje grobova najmilijih, paljenje sveća i sećanja na neke lepe dane. Živi od uspomena. Voli da se seti perioda kada je sve bilo lepo i kada su svi živeli srećno u zajedništvu i slozi. I njen Radenko družio se sa decom svih vera i nacija, nikada se nikome nije zamerio. Bio je u odličnim odnosima sa svima. Zato je i boli što još uvek niko nije odgovarao za ovaj gnusan zločin. Kome je i zašto bio kriv ovaj mladić? Posle smrti sina jedinca u kući Đapa više ništa nije bilo isto.
 - Radenko Đapa je u noći između 30. aprila i 1. maja 1992. godine ubijen. Njegov Gornji Jelovac uvijek će se sjećati tog dvadesetogodišnjaka koji je bio na početku života, i koji je treće dijete koje su njegovi roditelji Rade i Marija Đapa izgubili. Njihove dvije kćerke umrle su ranije, tako da su ostali sami, rekao je svojevremeno Milan Stojanović, pukovinik VRS i kum porodice Đapa. 
Predsednik gradske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Zdravka Karlica rekla je da je za ovaj zločin niko nije odgovarao, te da je više nego jasno da su prve žrtve u Prijedoru bili Srbi. - Kad ubiju policajca u nekim drugim zemljama onda se to zove terorizam. Radenko je bio policajac, krenuo na posao i svirepo ubijen, a do danas niko nije odgovarao. Godinama pričamo istu priču da se sudi samo Srbima, a da Bošnjaci ne odgovaraju, rekla je Karlica.

Ona je naglasila da je time velika nepravda nanesena prema srpskim žrtvama u BiH i da će “Božija kazna stići sve one koji su tako radili”.

Potpredsednik gradske Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Slaviša Knjeginjić rekao je da je pucanj u Đapu bio pucanj u mir, jer je taj nemili događaj označio početak rata u gradu na Sani.

“Danas je 12 godina kako smo postavili spomen- ploču našem prvom poginulim sugrađaninu, a tužilaštvo i sud nisu se pokrenuli sa mjesta. Jednostavno srpske žrtve se, kao i obično, ne pominju”, rekao je on.

Kneginjić kaže da će oni i dalje pominjati, opominjati i da će valjda jednom doći vrijeme kada će pravda stići odgovorne za svirepo ubistvo Đape, koje je prouzrokovalo sve nemile događaje u Prijedoru koji su kasnije uslijedili.

- Nigdje niko to nije procesuirao niti koga to interesuje u Tužilaštvu. Imamo i drugi događaj koji se dogodio 22. maja iste godine, a to je ubistvo dva vojnika Milojica i Lukić na mučki način pod Hambarinama. Bili su dočekani u civilnom autu, išli su kući, a četiri su ranjena, naveo je Slaviša Knjeginjić prošle godine. On je tada napomenuo da je sve kulminiralo napadom na grad Prijedor 30. maja. - To nam sve govori da su ta dešavanja upravo bila pripremana da se u Prijedoru započne rat. Sud se nikad nije bavio ovim događajima. Uvijek su se bavili posljedicama, a uzrocima niko, rekao je Knjeginjić.   

Gradonačelnik Prijedora Dalibor Pavlović izjavio je da je na ovom mjestu prije 29 godina stradao jedan nevin mladi čovek koji je obavljao svoj posao.

- Ovdje smo došli da odamo počast tom nevino stradalom mladom čovjeku i da ne zaboravimo i opomenemo da se ovako nešto u našem gradu više nikad ne ponovi. Zadatak svih nas mladih ljudi koji nismo učestvovali u ratu je da sve naše žrtve ne zaboravimo i da ukažemo na značaj i pomen na datume kada su nastradali - poručio je Pavlović.

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...