![]() |
| ŽRTVE MASAKRA: Ljubinko Jović i Dragan Šalipurević |
Za stanovnike Milića, Vlasenice i čitavog Podrinja 16. maj 1992. zauvek će ostati upamćen kao tragični datum kada su životi mnogih ljudi iz korena promenjeni. Godine su prošle, vreme neupitno teče ali bol je ista. Rane nisu niti će ikada zaceliti. Za porodice žrtava nema utehe a posebnu gorčinu svima stvara činjenica što za ubistvo njihovih najmilijih do danas niko nije odgovarao.
Tog 16. maja 1992. sedmoro života je okrutno ugašeno - četvoro u Milićima, troje u Bratuncu. U Milićima kod Vlasenice ubijeni su mladići Dragan Brkić (29), Drago Vitić (34), Ljubinko Jović (32) i Dragan Šalipurević, sa nepunih dvadeset godina. Pobijeni su na najokrutniji način u najboljim godina - vedri, mladi, puni života. A krivi samo zato što su Srbi. Bili su zaposleni u rudniku "Boksit" u Milićima. Monstruozni zločin počinile su komšije muslimani iz okolnih sela u Milićima.
Čitav april i maj bili su obeleženi užasnim zločinima. Više hiljada Srba u strahu za vlastite živote napušta Vlasenicu, Zvornik, Srebrenicu, Bratunac...bivaju progonjeni iz vlastitih kuća i domova! Kolektivni centri u Malom Zvorniku, Bajinoj Bašti i Loznici bili su premali da prime sve izbegle i proterane. Oni drugi odlučili su da ostanu u svojim kućama verujući da im komšije muslimani neće nauditi. Preko dve stotine Srba je samo u mesecu maju 1992. okrutno pobijeno širom srednjeg Podrinja. Spaljivani su, streljani, masakrirani, ubijani u zasedama...
Ekstremisti nisu štedeli nikoga, ubijali su i decu i žene, trudnice, mlade devojke kao i stare, bolesne i nepokretne. Već početkom maja 1992. formiraju se i prvi logori za Srbe. U Srebrenici su formirani zloglasni logori u zgradi bivšeg Opštinskog suda i Stanici milicije, u Potočarima je formiran logor "Pilićarnik" a za Vlaseničke Srbe tog maja 1992. posebno je formiran logor u Cerskoj, zloglasnom vojnom uporištu. U tom logoru vršena su strašna zverstva od surovih mučenja i zlostavljanja, likvidacija i monstruoznih ubistava zarobljenih srpskih civila pa sve do silovanja žena, čak i trudnica!
Ovaj bezumni zločin samo je jedan u nizu zločina nad Srbima koji su se tog proleća dešavali svakodnevno. Počinjen je iz čistog hira a počinili su ga zagovarači "muslimanske Bosne i Hercegovine bez Srba", sledbenici režima Alije Izetbegovića, poklonici njegove agresivne, ekstremističko-šovinističke politike. Pucanj u ove nedužne mladiće bio je pucanj u i ovako narušeni mir. Jauci i vrisci odjekivali su dolinom Drine. Tužne povorke sa sahrane i nepregledne kolone ljudi tokom ispraćaja na večni počinak žive i danas u sećanjima preživelih Srba iz Vlasenice. Jauci majki, očeva, sestara, dece ubijenih mladića prolamali su se čitavim gradom. Lep, prolećni dan bio je obojen u crno, a taj masakr bio je samo najava pakla koji će zadeseti podrinjske Srbe.
Istog dana na području Bratunca ubijeni su Stojan Popović (25), Nebojša Vučetić (19), te domaćin Vojislav Simić (51). A zločinci takođe prve komšije - Muslimani. Samo dan ranije u srebreničkim selima, vojnici Nasera Orića i Zulfe Tursunovića masakrirali su i zapalili 22-oje srpskih civila, žena i nepokretnih staraca.
Muslimanske snage su tokom poslednjeg rata (1992-1995) na teritoriji srednjeg Podrinja ubile 3267 građana srpske nacionalnosti, uključujući i 72-oje dece. Samo na području predratne vlaseničke opštine (uključujući Miliće i Šekoviće koji gravitiraju ka Vlasenici) ubijeno je više od pet stotina Srba, među kojima i mnogo žena, staraca i dece. Nad građanima srpske nacionalnosti su tokom trajanja rata počinjeni brojni ratni zločini od masovnih egzekucija, silovanja, mučenja, nasilnog i sistematskog progona pa sve do uništavanja njihovih društvenih, kulturnih i verskih objekata.
Za surova i mučka ubistva ovih mladića do danas niko nije odgovarao. Nema presuda, nema pravde. Zločinci ako nisu poginuli tokom rata, ili preminuli u posleratnom periodu, sigurno danas žive mirno i spokojno oslobođeni svake odgovornosti za počinjene zločine nad nedužnima!

Коментари
Постави коментар