Пређи на главни садржај

GLOGOVA: SELO IZ KOJEG JE KRENUO RATNI PAKAO

Za Glogovu iz Bratunca često se kaže da je sinonim "komšijske izdaje i početka ratnog zla". Upravo iz ovog muslimanskog sela krenuo je pakao u Bratuncu i čitavom Podrinju. Mesto gde su mnoge kuće bila naoružane postalo je epicentar srpske patnje. Tu su se kovali planovi o stvaranju muslimanske države, odatle su regrutovani vojnici koji su napadali svoje komšije i srpska sela te činili zulume. Stotinak lica iz Glogove nalazi se listi osumnjenih za monstruozne zločine nad srpskim civilima - ženama, trudnicama, starijima, decom..

Muslimani iz Glogove istakli su se u monstruoznim zločinima u Kravici, Bjelovcu, Ježestici, Skelanima, Magašićima, Fakovićima, Zagonima...pravili su i česte zasede gde su otvarali vatru na srpske civile, a po svedočenjima nekih od preživelih Srba tu je postojao i improvizovani zatvor za Srbe. 

Za početak rata mnogi Srbi krive komšije iz susednih muslimanskih sela. - Da će nas napasti prve komšije iz Glogove, to nismo mogli ni sanjati. Dok smo mi radili u poljima i po baštama, oni su se uveliko spremali za rat i naoružavali. Koliko su puta muslimani iz sela Glogove i Čizmića bili kod nas u kućama, jeli i pili, da bi nas tako izdali. Pucati po civilima, policiji...veliko zlo napraviše tog maja 1992. i to ne možemo zaboraviti - stoji u izjavi Srbina iz sela Selišta, u opštini Bratunac koje je među prvima iskusilo strahote rata. 

Upravo su muslimanski zločinci iz Glogove tih majskih dana 1992. ubili su Ljubinki Simić dva sina, dok je treći sin ubijen nešto kasnije. Ubijeni su na svom kućnom pragu, krivi samo zato što su Srbi. Sva trojica su bili građevinci. - Tri sina kao tri jabuke, da mi nije četvrtog sina i unuka umrla bih na mestu. - govorila je Ljubinka dok zaista nije preminula od tuge pre desetak godina. Simići su živeli u selu Polom kod Bratunca. Živeli su mirno i bili su u korektnim odnosima sa svojim komšijama muslimanima. Mnogima su za života i pomogli. Prijatelji i poznanici ih pamte kao poštenu i vrednu porodicu, kao dobre, časne i skromne ljude. Selo Polom je prelepo mesto smešteno pokraj Drine. Prema popisu iz 1991. ovde je živelo 436 stanovnika i svi su bili srpske nacionalnosti. Tokom rata je više puta napadano od strane muslimanske vojske sa ciljem da se celokupno stanovništvo ovog mesta zatre. Najmlađi Ljubiša je imao devetnaest ipo godina kada je mučki i svirepo ubijen. Radio je kao građevinski radnik u Novom Sadu ali svoje selo nije mogao prežaliti, te se uvek vraćao i ostajao po nekoliko meseci. Nenad je imao 28 godina, takođe je bio građevinac i radio je jedno vreme u Beogradu. Obojica su ubijeni na svirep i podmukao način tog crnog majskog dana 1992. u svom rodnom Bratuncu. Ljubiša i Nenad su mučki i svirepo pokošeni rafalima dok su se kretali civilnim, putničkim vozilom. U knjizi "Hronika našeg groblja", našeg istaknutog istoričara Milivoja Ivaniševića kao izvršioci ovog masakra navode se Gerović Alija, Gerović Mevludin , Gerović Musa , Gerović Ramiz, Gerović Ramo, Gerović Hasan, Gerović Huso, svi iz sela Glogova kod Bratunca. Mitar Simić veoma je teško podneo smrt svoje braće ali se zbog majke i brata hrabro držao ne posustajući. I on se poput svoje braće bavio građevinom a pre rata je radio u Novom Sadu. Mitar je okrutno ubijen 2. februara 1993. na svom kućnom pragu tokom napada muslimanskih agresora na selo Polom. 

Upravo su muslimani iz Glogove bili među glavnim počiniocima zločina u Gnioni, prvom spaljenom selu u Podrinju. U mučkom napadu muslimanskih snaga na Gnionu i srpski deo sela Blječeva 6. maja 1992. godine na veliki pravoslavni praznik Đurđevdan ubijeno je šest, a ranjeno 15 civila. Radojko Milošević, bolešljivi i poluslepi starac, izgoreo je u svojoj kući dok je slavio Đurđevdan. Masakriran je i civil Lazar Simić (56), gost na slavi. Zaklan je i Milovan Grujičić. Celokupno srpsko stanovništvo je toga dana proterano. Istovremeno, grupa muslimanskih vojnika je izvršila napad na srpske kuće u selu Blječeva (Bratunac) prilikom čega su masakrirani starci Kosana Zekić (64), Gojko Jovanović (75), domaćin Milan Zekić (38)...u zločinu su se najviše isticale komšije iz susednih sela, naročito Glogove i Potočara. Pošteni Musliman iz Blječeve svedočio je o zverstvima svojih sunarodnika iz Blječeve i Glogove nad komšijama Srbima. Ovo je njegovo svedočenje objavljeno u knjizi "Hronika našeg groblja":

- U selu Blječeva sa zaseocima Mekotama i Čizmićima formirana je jača vojna jedinica. Pripadnici te jedinice su zajedno sa jedinicom iz Glogove, koju vodi Ejub Golić iz Glogove, učestvovali u svim napadima, paljevini srpskih sela Zagoni, Pajići, Hranča, Ježestica, Magašići, Kravica cijela, a pobili su i dosta naroda srpskog. Tako da ja za sve njih ne znam pojedinačno šta je ko uradio, ali za neke znam pa cu otvoreno reći, jer ja svaki zločin osuđujem. Reći ću pošteno pošto ste i vi prema meni pošteni i ovaj iskaz dajem u ime pravde, svojom voljom, pogotovo što nisam nateran. - Zekić Kosanu i njegog sina Zekić Milana iz Blječeve ubio je Salih Omerović, sin Hakijin iz Glogove, zajedno sa Babajić Sabrijom. O tome je Salih Omerović pričao javno u selu Pale svakome, a mislim da je sa njima učestvovao i Aljo Huseinović, sin Ibrin sa Budaka, jer je tom prilikom ranjen Gojko Jovanović (75) iz Blječeve, te se o tome hvalio da je ranio Gojka i Sabrija Babajić i Aljo Huseinović. A Aljo da je zapalio vikendicu Brane milicionera, odnosno Brane Jovanovića iz Bratunca. - Gvozdenović Risto iz Magašića doveden je kao zarobljenik u Čizmiće, te je smjesten u kuću Muratović Idriza, tako da je tu boravio 10 dana, a poslije je odveden u nepoznatom pravcu. Makar za mene nepoznatom, a o tome mora svu istinu znati Muratović Idriz i njegovi sinovi, kao i Ejub Golić i Sabrija Babajić iz Glogove. Mitrović Dragomir iz zaseoka Pajići, Hranča, zarobljen je od strane Murata iz Glogove, prezime mu ne znam, i Sabrije Babajića. Doveden je i zatvoren u kucu Muratović Ćamila u Čizmićima a tu je učestvovao i Ibrahimović (Sulje) Mujo iz Glogove, a o tome svu istinu zna Ejub Golić, komandir jedinice iz Glogove, koja je smještena u Čizmićima. Kuda je dalje odveden ne znam. Božić Milovan iz Magašića došao je sam do poviše sela Čizmići, pjevajući, vjerovatno pijan. O tome su mi pričali Ibrahim Muratović i Mustafa Jahić, iz sela Čizmići, te da su Božić Milovana odveli vojnici Zulfe Tursunovica negdje u pravcu Šušnjara. Vidio sam Miću Milovanovića iz Sasa, on je zarobljen u Glogovoj, a proveo ga je Himzo sa Pala, sin Arifov i zajedno sa Fikretom Jašarevićem, sinom Mujinim iz Blječeve, odveden je, predat komandantu Orić Naseru. O daljoj sudbini njegovoj ne znam. Sina Bore Rankića, Gorana iz Srebrenice, ubio je Golubović (Muhameda) Senad iz sela Pale, Srebrenica, po zanimanju trgovac, a Sabrija Babajić iz Glogove zajedno sa Omerović Salihom, sinom Hakijinim isto iz Glogove, palio je mrtvog Gorana, odnosno njegov leš sa slamom.

Nakon iscrpnog svedočenja prisetio se strašnih zločina počinjenih u napadima muslimanske vojske na srpska sela: Ježesticu i Zagonima. 

- Takođe sam od puno ljudi čuo da je Kemal Mehmedović sa Pala, Srebrenica, posle napada na Ježesticu, donio glavu nekog Srbina iz Jezestice i nosio je po selu hvaleći se da je odsjekao glavu, a ovdje sam saznao da je to glava odsječena jednom mladiću zvanom Bibo u Ježestici. Krsmanović Stojan iz Repovca došao je sam u selo Čizmići, te su ga stražari Ejuba Golića, odnosno iz njegove jedinice, odveli u Srebrenicu, te je predat UNPROFOR-u, poslije čega je smješten u bolnicu. Njega je u bolnici ubio Halijović Emir, sin Safetov, iz Potočarske Rijeke. Ubio ga je iz pistolja navodno iz osvete, kako bi se osvetio za pogibiju Emirovog rođaka koji je poginuo u Skelanima. Emir je odveden od strane UNPROFOR-a u Tuzlu, navodno da bude predat sudu. Posebno mogu jos da kažem da sam cuo od Ejuba Golića, Senada Golubovića, sina Mehmedovog, te Himze Hodžić ili Mujića, ne znam mu tačno prezime, sina Arifovog iz sela Pala, te od Murata iz Glogove, da su u Zagonima pobili dosta ljudi i zarobili, a Ejub Golić je lično pričao da je pobio neke zene, a posebno Radu Milošević. Te znam da su donijeli neko dijete i dali nekoj ženi da ga čuva, a kasnije dijete razmenjeno u Bratunac. - ispričao je ovaj pošteni Musliman čije je svedočenje objavljeno u knjizi "Hronika našeg groblja" našeg istaknutog istoričara Milivoja Ivaniševića.

Na drugi veliki praznik Ilindan 1992. muslimani iz Glogove su počinili još jedan strašan i neoprostiv zločin za koji do danas niko nije procesuiran. Na izlazu iz Glogove prema Bratuncu prilikom prevoženja bolesne Ilinke Ljile Ranković uz pratnju njenog supruga Ljube koji je i vozio auto,i Interventnog voda u Kombi vozilu desio strašan planirani zločin.Po pričama direktnih učesnika na ulicu ispred vozila Muslimani su konopom povukli poveće brkljasto drvo čime su blokirali put vozilima i istovremeno sa brežuljka iz šume zasuli paljbom oba vozila. Tom prilikom je u kombiju direktno pogođen Nebojša Deronjić iz Magašića dok je Drago Radović  teško ranjen u kičmu i ostao je trajni Invalid.Uz nekolicinu lakše ranjenih pratioca, lada u kojoj se nalazila Ljilja se zapalila i potpuno izgorela zajedno sa Ljiljom od koje na kraju nije ostalo gotovo ništa. Ljiljana je mučki ubijena u 38-oj godini života, dok je Nebojša Deronjić u trenutku ubistva imao 32 godine. 

U leto 1992. muslimanski zločinci su izvršili napad na srpsko selo Magašići, kilometrima udaljeno od borbenih linija. Pobijeno je 10 civila, od čega osam žena. Na kućnom pragu su odmah zverski preklani supružnici Ljeposava (74) i Blagoje Popović (85). Oni su bili izloženi stravičnim torturama, mučeni, prebijani pa ubijeni. Sa nekoliko hitaca zločinci su ubili  Ljiljanu Ilić Lončarević (1975) - trudnicu u poodmakloj trudnoći, a tom prilikom ubijene su i Zora Ilić (1947), Milenija Ilić (1941), Ljubinka Ilić (1952), Ljubica Milanović (1929), Marjan Ilić (1963), Danica Jovanović (1932), Zorica Božić (1980). A među zločincima opet su prednjačili muslimani iz sela Glogova. 

Preživeli svedok masakra Vinka B. izjavila je sledeće: " Dana 20.07.1992. godine bila sam u svojoj kući. Oko 11,45 časova započela je jaka pucnjava sa svih strana, ali ja nisam odmah shvatila da se radi o napadu muslimana na naše selo, pa sam izašla iz kuće i Krstina mi je rekla da su muslimani napali selo. Potrčala sam i prvo se sakrila u Bojin svinjac, a poslije kada sam čula galamu muslimanskih vojnika, iskočila sam iz svinjca i uskočila u ostrugu i zaru nedaleko od njega i odatle sam sve dobro vidjela i čula. Iz pravca Deronjića naišla je jedna grupa muslimana koju je vodio Osmanović Šaban, sin Junuza iz našeg sela, zaseok Močila, sa njim su bili Osmanović Nedžad, sin Muniba iz našeg sela zaseok Šumanići i njegov brat zvani "Cvrko" i sinovi Hakije Osmanovića, jedan zvani "Tuzlo" a drugi zvani "Cico". Šaban im je naredio da idu u moj zaseok Božiće i da iz kuća pokupe sve što mogu, a onda sve popale, pa su oni i ušli u selo, pokupili iz kuća sto su mogli, a onda su sve popalili i kuće i ambare i sve prateće objekte. Kada su završili čula sam da ih Šaban psuje sto su popalili ambare, prije nego sto su iz njih povadili žito. Vidjela sam medju njima i Osmanović Mehu, sin Junuza iz zaseoka Močila, Avdić Senahida, sin Idriza iz Glogove. Kod njihovog groblja skupili su se i bilo ih je mnogo. Čula sam i poznati Šabanov glas, kada je rekao da idu na Avdaginu njivu da sve pobiju i popale.."

Preživeli svedoci su kasnije potvrdili da je zločinac koji je pucao u ove nedužne žene, među njima i na trudnicu bio izvesni Ćamil Hasanović, sin Mehmeda, rodom iz sela Glogove. U napadu i zločinu su učestvovali i Ramo Babajić (1936) iz Glogove, Meho Osmanović (1960) iz Magašića, Šaban Osmanović (1956) iz Magašića, Senahid Avdić iz Glogove, Ahmo Ibrahimović "Hepa" iz Močile, Osmo Ibrahimović iz Magašića, Hajrudin Ibrahimović iz Magašića, Nedžib Ibrahimović iz Magašića, izvesni "Cvrko" sin Muniba Ibrahimovića iz Magašića, izvesni "Tuzlo" Osmanović, Hajro Osmanović, Mehidin Smailović....

Nisu zločinci iz Glogove imali milosti ni prema deci. Tako je na spisku žrtava i ime Biljane Nikolić koja je imala nepunih sedam godina kada je poginula sa svojim ocem Duškom (31) u selu Hranča. Rođena je u selu Kajići gde je živela sa porodicom. Oboje su poginuli / ubijeni 6. juna 1993. kada su pošli da uberu jagode...voće koje je Biljana mnogo volela. Za zločin su odgovorni muslimanski ekstremisti iz sela Glogova, navodi se u knjizi "Mrtvi vječna opomena živima", autora Miroslava Jankovića. 

Milovan Živanović je rođen 18.05.1974 u selu Kravica kod Bratunca, gde je živeo sa roditeljima i bratom Markom. Njega su kao civila zarobili muslimanski vojnici dok se kretao pored Glogove. Nakon mučenja monstruozno je likvidiran. - Oca sam našao u Fakovićima, ubijenog, a brata Milovana... imao je 18 godina, našao sam u tek u Magašićima - rekao je Marko Živanović. - Brata sam sahranio, a oni su mu, u drugom napadu na Božić, grob otkopali, sanduk razvalili, brata na pola presekli. Mnoge grobove su, tako, otkopali. Tela su bila razvučena... Tako su ih dva puta ubijali. I, tako, našu priču niko ne želi da čuje. Kako je meni bilo kad sam našao telo brata - kaže Marko Živanović. - Kako je meni, sad, dok se sećam te slike. Ranama duše leka nema..

Za ubistvo teško obolelog Krste Dimitrovskog i njegove supruge Velinke, prema saznanjima autora „Planiranog haosa”, odgovoran je Ejub Golić, komandant Samostalnog brdskog bataljona iz sela Glogova, koga Mustafić optužuje i za ubistvo dvojice Bošnjaka u jednoj srebreničkoj kafani. 

ZASEDE SMRTI

Glogova (opstina Bratunac), jedno od najvecih muslimanskih sela u opštini, smešteno na saobraćajnici Bratunac-Kravica, u kome su zasede bile česte i pre pocetka oružanih sukoba, a pogotovo kad su ti sukobi počeli (15. maja, 24. jula, 2. avgusta, itd. u kojima je već bilo preko deset žrtava). Ipak, najviše stradalih je bilo 24. decembra 1992. godine, kada su ubijeni: Milan (Mirka) Živanović (1974), Mirko (Milosa) Dragičević (1947), Stanko (Rade) Gajić (1963), Radovan (Stanoja) Ilić (1953), Mirko (Antonija) Kribl (1949), Radovan (Steve) Milinković (1959), Svetolik (Boze) Milovanović (1950), Milisav (Radoja) Milovanović (1950), Borivoje (Cede) Obradović (1944), Milenko (Jezdimira) Petrović (1956), Dragan (Slavomira) Veselinović (1965), Petko (Dusana) Vujadinović (1958), Boško (Krste) Zekić (1949), Dragan (Ranka) Šarac (1964), Vladislav (Mirka) Janić (1948) i Stanatović (Čede) Vlado (1953). Sudeći po događajima koji su usledili, ova zaseda je imala za cilj stvaranje tampon zone i odsecanje srpskog podrucja Kravice od Bratunca. Nepune dve sedmice posle toga usledio je opsti napad i osvajanje Kravice.

"SILOVALI SU ME MUSLIMANI IZ GLOGOVE"

Javna je tajna da su muslimanski civili u Srebrenici ubijani, mučeni a žene i devojke zlostavljane od strane Orićevih vojnika. Početkom aprila 1994. u Bratunac su prebegle i dve muslimanske devojčice u odmaklom stepenu trudnoće. Obe su imale po 15 godina i bile su žrtve silovanja bošnjačkih. Obe su Š.S. i V.D. nadležnim organima unutrašnjih poslova Bratunca 4. aprila 1994. dale službene izjave a njihove ispovesti zabeležili su i TV reporteri. One su nakon višemesečnog zuluma odlučile da napuste Srebrenicu i potraže spas na srpskoj teritoriji. - Trojica muslimanskih vojnika su mi naredili da uđem u sobu, a oni su ušli za mnom. To su bili Safet O., Sead čije prezime ne znam i Ibro zvani penzioner. Sve su to bili mladići od 20 godina, sva trojica su iz sela Glogove. Kada sam ušla u sobu, naredili su mi da legnem sa njima u krevet i imam odnos. Ja sam se tome počela protiviti i počela sam da se otimam i da  bežim po sobi zaklanjajući se iza nameštaja i predmeta , i u jednom momentu sam pokušala, da skočim kroz prozor  mada je ta soba bila na spratu , ali nisam uspjel jer me je Safet dograbio  rukama, zatim роčео da me udara po licu i tijelu a potom su počela sva trojica da me udaraju i skidaju odeću sa mene a zatim je prvi Safet nadamnom izvršio silovanje , a posle toga su nastavila i ova dvojica Sead i Ibro. Ja sam ovom prilikom bila toliko maltretirana i mučena od ovih vojnika da sam negde pri kraju silovanja izgubila svest. Kada sam došla svesti videla sam da sam ja u sobi sama i da su vrata otvorena. - ispričala je ova devojčica (vidi: OVDE ).


Imena nekih od počinilaca ratnih zločina iz sela Glogove, objavljena su i u knjizi "Hronika našeg groblja": 

1. Babajić (Omera) Ramo, 1936. Glogova, Bratunac. Aktivista SDA, istaknuti ekstremista iorganizator mnogih nasilnickih akcija protiv pripadnika srpskog naroda.
2. Begovć Izet, Glogova, Bratunac. Aktivista SDA, ekstremista i podstrekac sukoba sa licimasrpske nacionalnosti.
3. Golić (Mustafe) Ejub, 1958. Glogova, Bratunac. Predvodio oruzane akcije na vise selabratunacke opstine i tom prilikom izvrsio vise zlocina.
4. Zebrić Nezir, Glogova, Bratunac. Komandir muslimanske paravojne formacije koja jeucestvovala u vise napada na okolna srpska sela, ucesnik u ubistvima lica srpskenacionalnosti
5. Avdić (Idriza) Senahid, 1963. Glogova, Bratunac. Aktivno ucesce u vise napada na srpskasela Kravica, Jezestica, Hranca i dr. u okolini Bratunca i Konjevic Polja
6. Ahmetović (Serifa) Sefik, Glogova, Bratunac. Ucesce u napadu na podrucje Kravice 7.1.1993.i ubistvu vise mestana srpskih sela
7. Delić (Selme) Sead, 1966. Glogova, Bratunac. Ucestvovao u zasedi i ubistvu MilosevicRadomira, Milanovic Milovana i Jokic Milorada, svi iz Kravice, 1. juna 1992.
8. Delić (Alije) Smajo, 1960. Glogova, Bratunac. Ucestvovao u zasedi i ubistvu MilosevicRadomira, Milanovic Milovana i Jokic Milorada, svi iz Kravice, 1. juna 1992.
9. Ibisević Esad, Glogova, Bratunac.Ucesce u zasedi 1.6.1992. u selu Glogova na putu Bratunac-Kravica i ubistvo Milosevic (Boze) Radomira (1956), Jokic (Jovana) Miodraga (1967) iMilanovic (Milivoja) Milovana (1966).Oruzani napad na srpska sela Kravice 7.1.1993. godine i ubistvo vise lica srpske nacionalnosti(imena, str. 7.1.93.), masakriranje zrtava, pljacka i spaljivanje sela.Maltretiranje i zlostavljanje uhvacene Milosave (Marka) Nikolic, 8.1.1993. godine u seluGlogova
10. Sulejmanović (Muje) Ibrahim, 1954. Glogova, Bratunac. Komandir cete i predvodnik napadana mnoga srpska sela.
11. Hasanović (Mehmeda) Camil, 1947. Glogova, Bratunac. Napad na Magasice 20. jula 1992. iucesce u ubistvu vise civilnih stanovnika (imena, str. 20.7.92.). Pljacka i spaljivanje sela.
12. Huseinović Aljo "Koloscura", Glogova, Bratunac. Neposredno rukovodio zasedom i ubistvomMiodraga (Jovana) Jokica (1967), Milovana (Milivoja) Milovanovica (1966) i Radomira(Boze) Milosevica (1956) u selu Glogova 1. juna 1992. godine.
13. Gerović Alija, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede u selu Glogova, 15. maja 1992., naputnicko motorno vozilo i ubistvo Milisava (Miodraga) Jokica (1964), Ljubise (Drage) Simica(1992) i Nenada (Drage) Simica.
14. Gerović Mevludin, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede u selu Glogova, 15. maja 1992., naputnicko motorno vozilo i ubistvo Milisava (Miodraga) Jokica (1964), Ljubise (Drage) Simica(1992) i Nenada (Drage) Simica.
15. Gerović Musa, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede u selu Glogova, 15. maja 1992., naputnicko motorno vozilo i ubistvo Milisava (Miodraga) Jokica (1964), Ljubise (Drage) Simica(1992) i Nenada (Drage) Simica.
16. Gerović Ramiz, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede u selu Glogova, 15. maja 1992., naputnicko motorno vozilo i ubistvo Milisava (Miodraga) Jokica (1964), Ljubise (Drage) Simica(1992) i Nenada (Drage) Simica.
17. Gerovic Ramo, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede u selu Glogova, 15. maja 1992., naputnicko motorno vozilo i ubistvo Milisava (Miodraga) Jokica (1964), Ljubise (Drage) Simica(1992) i Nenada (Drage) Simica.
18. Gerovic Hasan, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede u selu Glogova, 15. maja 1992., naputnicko motorno vozilo i ubistvo Milisava (Miodraga) Jokica (1964), Ljubise (Drage) Simica(1992) i Nenada (Drage) Simica.
19.Gerovic Huso, Glogova, Bratunac. Napad iz zasede na putu Bratunac- Kravica u seluGlogova, 15.5.1992., godine na putnicko vozilo i ubistvo Jokic Milisava, Simic Ljubise iSimic Nenada.Ucesnik vise napada na okolna srpska sela, ubistava mestana, pljacki i spaljivanja sela.
20. Golic Mustafa, Glogova, Bratunac. Oruzani napad na srpska sela Kravice 7.1.1993. godine iubistvo vise lica srpske nacionalnosti , masakriranje zrtava, pljacka ispaljivanje sela



Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...