Пређи на главни садржај

PETER HANDKE SE UPOZNAO SA TRAGIČNOM SUDBINOM SRBA U VIŠEGRADU - GRAĐANI GA SRDAČNO DOČEKALI APLAUZIMA

 Nobelovac Peter Handke stigao je danas u Andrićgrad u pratnji srpskog režisera Emira Kusturice. Handke je na ulazu u Andrićgrad dočekan svečano uz tradicionalni srpski običaj dobrodošlice sa hlebom, solju i domaćom rakijom

Građani Višegrada dočekali su toplo i srdačno slavnog nobelovca koji se stanovnicima prelepog grada na Drini zahvalio na gostoljubivosti. Na dočeku se okupio veći broj građana, koji su ga aplauzom ispratili do centralnog Trga u Andrićgradu.

Dobitniku Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu danas je u Andrićgradu uručena "Velika nagrada Ivo Andrić", koju mu je na trgu ispred Andrićevog instituta uručio proslavljeni srpski i svetski reditelj Emir Kusturica.- Hvala ti, brate, hvala ti, brate, i hvala ti, brate – kratko i jasno je poručio Kusturica, prenosi Srpskainfo. Handke je dobitnik “Velike nagrade Ivo Andrić” Andrićevog instituta u Andrićgradu za najbolju knjigu objavljenu u Srbiji ili Republici Srpskoj tokom 2020. godine “Drugi mač – Majska povest”. Handkeu je, pored „Velike nagrade Ive Andrića“, uručen i počasni doktorat Univerziteta u Istočnom Sarajevu, te povelja opštine Višegrad.

Uoči uručenja nagrade, upriličen je okrugli sto na kojem su o književnom stvaralaštvu i značaju dela Petera Handkea govorili Kusturica i dvadesetak akademika i književnika. 

Handke je prošetao kroz Andrićgrad i sa velikom pažnjom razgledao je murale, a Kusturica mu je tom prilikom detaljnije opisao istorijske celine koje čine ovaj kameni grad, objavila je RTRS. 

Handke je zatim prošetao i Ulicom Mlade Bosne gde ga je Kusturica upoznao sa domaćinom, načelnikom opštine Višegrad Mladenom Đurevićem, gradonačelnikom Istočnog Sarajeva Ljubišom Ćosićem, rektorom Univerziteta Istočno Sarajevo Milanom Kulićem, načelnicima opština Rogatica i Novo Goražde Miloradom Jagodićem i Milom Petković, te narodnim poslanikom Perom Petrovićem.

Kusturica je na dočeku Handkea rekao da je ovo jedinstven slučaj da jedan nobelovac poseti grad nobelovca /Ivo Andrić/.

On je sa poznatim književnikom prošao danas kroz vizantijski i otomanski dio Andrićgrada gdje ga je detaljnije upoznao sa istorijom iz tih perioda. Osim toga Peter Handke je u razgovoru sa građanima i predstavnicima opština imao priliku i da se detaljno upozna sa tragičnom sudbinom srpskog naroda u Višegradu, mada je i sam dosta toga već znao. Svoja saznanja neumorno je širio svetom govoreći devedesetiho patnji nedužnih Srba, kako u Višegradu tako i u čitavom Podrinju. Domaćini su ga najpre upoznali sa genocidom koji su 1941. i 1942. počinili muslimanski fašisti koji su u Višegradskom kraju ubili preko 6000 Srba. Imao je priliku da čuje kako je stotine žena završilo u Drini, kako su ljudi streljani samo zbog pogrešnog imena i kako su ti zločini nastavljeni 1992. u kontinuitetu. Handke je imao priliku da čuje kako su gotovo sva srpska sela oko Višegrada u proleće i leto 1992. opustošena i popaljena, kako su počinjeni brojni zločini nad civilima kao na primer onaj u Jelašcima gde su streljana i deca - osmogodišnji Vidoje i desetogodišnja Dragana koji su pobijeni sa majkom, bakom i dekom. Svakako je u moru ispovesti nezaboravna i sudbina majke Milje Tanasković kojoj su muslimanski vojnici 1992. u jednom danu ubili troje dece, među kojima 16-ogodišnju ćerku samo zato što su Srbi. Među popaljenim selima 1992. bili su i Klisura, Ćaćice i Bursići gde su prve komšije muslimani poubijali svu srpsku nejač koju su zatekli, a u tom napadu su Stanojka i njena nepokretna majka Božana Ičagić čak žive zapaljene u kući. Tragične su sudbine zadesile i Dobrilu Perović kojoj su u jednom danu 1992. ubijeni suprug, otac, majka, sestra od 18 i brat od 15 godina i Bobanu Bjelaković koja je ostala bez supruga, sina i ćerke. A zločine počinile upravo najbliže komšije muslimani koji su im i u kući sedeli pre rata.

O tim i sličnim zločinima veliki Peter Handke govorio je onda kada su svi drugi ćutali na čemu su mu mnogi i danas veoma zahvalni. Handke je izrazio radost što je ponovo u Višegradu i što je opet u mogućnosti da poseti kuću Ive Andrića i znamenitosti ovog grada. Za porodice srpskih žrtava istakao je da su pravi heroji uz napomenu kako je činjenica da ga takvi ljudi podržavaju najbolji pokazatelj kako je na ispravnom putu. 

Nobelovac Peter Handke izjavio je danas u Banjaluci da je odlučio da dođe u Republiku Srpsku uprkos "jakim vetrovima" koji su bili protiv toga. "Srećan sam što sam ovde. Ovo je veliki trenutak za mene", rekao je Handke novinarima nakon sastanka sa najvišim zvaničnicima Republike Srpske. Istakao da njegove impresije najbolje opisuju stihovi čuvene pesme nedavno preminulog Predraga Živkovića Tozovca "dugačka je Lajkovačka pruga...".

Dobitnik Nobelove nagrade za književnost i „Velike nagrade Ivo Andrić“ Peter Handke istakao je da „literatura ima jaku vezu s inatom i besom, ali nikada s mržnjom i to je velika razlika“. Prema njegovim rečima, Ivo Andrić je možda poslednji pisac iz 20. veka sa epskom energijom Balzaka i Flobera, a možda i Stendala.

„Andrić je imao to nešto Stendalovo, jako i moćno, ali ipak nežno. On je bio kao malo dete, i nesrećno, pogotovo noću...“, rekao je Handke.

On je iskazao zahvalnost i književnim velikanima poput Meše Selimovića, Miloša Crnjanskog...„Ubeđen sam da bez obzira na sve naše razlike, bili mi Srbi, pravoslavci, hrišćani ili muslimani, veoma je važno da kultura, književnost, boje, tonovi, muzika spoje i spajaju ljude. Ja i dalje tvrdim da i ljudi koji žive na Kosovu i Metohiji, koji žive u BiH i drugim delovima regiona treba da nađu nešto što ih spaja i da razgovaraju“, poručio je Handke iz Andrićgrada.

On je naveo da je ranije dolazio na more u bivšu Jugoslaviju, a da je zahvaljujući „tom užasu“ ušao i u unutrašnjost, gde nema mora, ali postoje reke poput Drine i grad Višegrad, prenosi RTRS.

Građani Višegrada su poručili velikom nobelovcu kako je uvek dobrodošao u njihov grad izrazivši mu veliku zahvalnost što je posetio Republiku Srpsku. 

Handke je dobitnik "Velike nagrade Ivo Andrić" Andrićevog instituta u Andrićgradu za najbolju knjigu objavljenu u Srbiji ili Republici Srpskoj tokom 2020. godine „Drugi mač – Majska povest“.Veliki austrijski pisac, inostrani član Srpske akademije nauka i umetnosti, nobelovac Peter Handke rođen je 6. decembra 1942. godine. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2019. godine.

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...