Пређи на главни садржај

MAJKA ŽIVANA IZ BRATUNCA: "UBILI SU MI MUŽA, BRATA, ĆERKU OD 16 GODINA, PET SESTRIĆA I VELIKI BROJ ROĐAKA"

Navršava se trideset tužnih godina od stravičnog napada muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH na srpsko selo Loznička Rijeka prilikom čega je ubijen veći broj meštana. Naoružane horde iz Srebrenice su na Vidovdan, 28. juna 1992. došli u ovo malo podrinjsko selo samo sa jednim ciljem: da ubiju!



Prema popisu iz 1991. Loznička Rijeka je bila većinsko srpsko 
selo sa oko 150 stanovnika a danas je ovo selo potpuno nenaseljeno. Svo stanovništvo je te 1992. pobijeno ili proterano a mnoge kuće do danas nisu obnovljene.
Srebrenički muslimani su tog vrelog junskog dana uz vrisku i galamu započeli svoj krvavi pir. Prema rečima preživelih, inače svedoka ovog masakra,reč je uglavnom o komšijama i ljudima koji su dobro poznavali svoje žrtve. Pri napadu na selo muslimanski vojnici su vikali: "dovršićemo ono što su naši djedovi započeli 1941.", "Kolji sve živo". Napad je izvršen u popodnevnim satima a zlikovci su najpre palili kuće, štale i životinje u njima da bi potom nastavili sa ubijanjem nemoćnih civila.

Svedok stravičnog masakra Stanoje Milovanović ispričao je da 
je video kako muslimani ubijaju stare i nemoćne a među zločincima je prepoznao i veći broj svojih komšija. I Vitomir Vučetić je tom prilikom prepoznao svoje komšije muslimane sa kojima se pre rata družio a sa nekima je išao i u školu. Među njima je prepoznao i  Fahrudina Hasanovića, Rahmana Sinanovića i  Aliju iz Sasa. 

Sve žrtve su ubijene u svojim kućama i to na najstravičnije načine, nepoznate ljudskom razumu. Jedini cilj ovog napada bio je da se pobije što veći broj žena, dece i civila.
Muslimanske vojnike je pratio i veliki broj žena i maloletnika koji su pljačkali srpske kuće, uništavali imovinu, palili selo i objekte u njemu..


Veliku tragediju tog krvavog Vidovdana je doživela i majka Živana Filipović, kojoj su srebrenički muslimani na kućnom pragu masakrirali muža Živana, maloletnu ćerku Vericu, brata, pet sestrića i na desetine rođaka. Porodica Filipović je inače jedna od najstradalnijih porodica u Podrinju. Ubijen je veliki broj žena, staraca i civila, od kojih su neki bili i nepokretni i teško bolesni. 

Najmlađa žrtva Nasera Orića i srebreničkih muslimana bila je devojka Verica Filipović. Imala je šesnaest ipo godina godina kada je mučki ubijena sa ocem Živanom. Tog dana zverski su mučeni pa zaklani i izbodeni nožem invalid Srećko Milovanović i njegova supruga Jovana a na kućnom pragu je ubijena i Jelena Stojanović, majka šestoro dece. Verica Filipović bi danas imala  46 godina. Do danas bi završila škole, zaposlila se,  zasnovala bi sopstvenu porodicu, ostvarila bi se u ulozi majke... Uživala bi u svim lepotama koje mladost i život donose. Nažalost, njeno detinjstvo i mladost prekinuti su prilično rano. Ubijena je samo iz nečijeg hira, mržnje, pakosti. Ubijena je mučki u svom selu, na svom ognjištu...za dva meseca bi proslavila 17-i rođendan koji je sa čežnjom i radošću iščekivala. Nažalost, nije ga dočekala...umesto rođendanske torte i zajedničke proslave sa prijateljima, veričina rodbina i društvo okupili su se na njenom grobu. I tako svake godine do danas.

Njen mladi život ugašen je u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine", ubijena je u ime zločinačke politike i ideologije tadašnjeg muslimanskog rukovodstva. Zločincima toga dana ruka nije zadrhtala! 
Od jedne vesele, nasmejane devojke željne života ostala je fotografija na hladnom, mermernom spomeniku koja jasno svedoči svim razmerama ove tragedije. Ostale su i brojne uspomene, sećanja ali  i velika bol u srcima rođaka i prijatelja.
Živana Filipović, majka mučki ubijene Verice, sa bolom i tugom daleko od očiju javnosti i medija, oplakuje svoju mezimicu i tešku sudbinu kakva ju je zadesila. Ova hrabra i čestita žena imala je tu sreću da preživi krvavi Vidovdan i izbegne preko Drine ali je u tom besomučnom napadu ostala bez porodice:
"U selu su zatekli civile i ubili koga su stigli, a selo su opljačkali i zapalili i ono još nije obnovljeno. Već 20 godina  a za zločine nad Srbima i našom đecom niko ne odgovara. Hoće li iko odgovarati za ubistvo moje maloljetne kćerke i ostalih civila iz Loznice i drugih sela ovog kraja koje su muslimani poubijali na razne načine. - Kome je i šta mogla da skrivi moja sedamnaestogodišnja kćerka Verica, koju su Naser Orić i njegovi vojnici ubili na našem kućnom pragu, a poslije toga opljačkali i zapalili naš dom", ispričala je ova hrabra žena pre tri godine za medije. 
Ona je u ratu izgubila i muža, brata, petoricu sestrića i veliki broj rođaka članova porodice. Kaže da zna neke Bošnjake koji su se vratili u bratunačku opštinu, a učestvovali su u ubistvima srpskih civila, ali se vode kao nestali prilikom pada Srebrenice.
"Stavljajući ih na spisak nestalih, muslimanke vlasti hoće da ih zaštite od odgovornosti za zločine koje su činili", tvrdi Živana.
Zveri u ljudskom obliku koje su ove zločine počinili do danas nisu privedeni pravdi niti su odgovarali za zločine protiv čovečnosti i genocid koji su počinili nad srpskim stanovništvom.
Prema izjavama preživelih svedoka čija svedočanstva su se našla i u knjizi "Hronika našeg groblja", našeg istaknutog istoričara Milovoja Ivaniševića prilikom napada na Lozničku Rijeku su prepoznati: Alija Ibrić Kurta, Besim Salihović, Hidan Salihović, Rešid Sinanović, Sadik Zukić, Hajrudin Begzadić, Ramiz Kamenica, Munib Kamenica, Esma Kiverić, Hajrudin Malagić, Midhat Salihović, Adil Salihović, Edhem Salihović, Fikret Salihović, Rifet Salihović, Mulija Zukić, Rifet Dautbašić, Mirsad Malagić, Hasan Dautbašić, Senada Sinanović, Mujo Malagić, Safet Omerović Miš i mnogi drugi. Oni danas slobodno šetaju, uživaju sva prava i privilegije bosanskohercegovačkog društva, imaju svoje porodice a Verica, baš kao i ostalih 3 267 žrtava, već tri decenije počivaju na lokalnom grobljnu. Dok su zločinci na slobodi, niko ne može biti ni siguran ni bezbedan jer onaj ko je pre trideset godina mogao za puca u dete, da siluje ženu ili devojčicu, da zakolje nemoćnu staricu, spreman je i danas da počini isto! 

Izvor: Milovoje Ivanišević: "Hronika našeg groblja"

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...