Пређи на главни садржај

SARAJEVO: ZASTAVE NEĆE BITI SPUŠTENE ZBOG SRPSKIH ŽRTAVA, NITI ĆE SVETLETI VIJEĆNICA. ISTO VAŽI I ZA MOST U MOSTARU


Sramotna je i zastrašujuća poruka iz Sarajeva da 12. jula zastave u glavnom gradu Bosne i Hercegovine neće biti spuštene na pola koplja niti će gradska Vijećnica sijati u znak solidarnosti sa srpskim žrtvama kojima će biti služen pomen na taj dan. Poručeno je da ni Stari most u Mostaru neće biti obasjan u znak solidarnosti. 

Podsećamo, 12. jul je posvećen žrtvama monstruoznih zločina muslimanske vojske nad srpskim stanovništvom u Bratuncu i Srebrenici. Reč je o 3267 ubijenih građana, među kojima je i 72-oje dece. Toga dana širom Republike Srpske pale se sveće, polaže se cveće a narod se priseća svih onih kojih više nema - nevinih žrtava zločina, nestalih, ranjenih, zlostavljanih, silovanih, prognanih...

Međutim, to za Sarajevo ne znači ništa. Vijećnica je sijala za žrtve korone u Italiji, za žrtve terorizma u Belgiji, za žrtve terorizma u Austriji, za žrtve ekoloških katastrofa u Australiji, za žrtve rata u Palestini, za žrtve u Africi i Siriji....ali za građane srpske nacionalnosti, koji su rođeni, živeli i stradali u istoj toj Bosni i Hercegovini, u Jugoslaviji, ne važe ista pravila. Sarajevo ne želi da se suoči sa svojom prošlošću. Ne zanimaju ih žrtve počinjene u ime njihovog, bošnjačkog naroda, nije ih briga za decu, trudnice, stare i nemoćne, za logoraše koji su mučki pobijeni samo zbog imena i nacionalnosti. Govore samo i isključivo o samom kraju rata i julu 1995. a nije ih briga za maj, juni, juli.... 1992. godine. 

Ne dozvoljavaju ni da se proglasi Dan žalosti na nivou čitave države jasno dajući do znanja da srpske žrtve za njih nisu žrtve.

Pa zar su Sarajevu bliži Damask i Beč od Bratunca i Skelana? Čini se da jesu! 















 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...