PRIČA FATIME IZ GORAŽDA: BOŠNJACI JOJ NAPRAVILI PAKAO JER SE UDALA ZA SRBINA - POBILI SU JOJ POLA PORODICE !
Goražde gotovo tri decenije nosi epitet "grada logora" a upravo zbog stravičnih zločina koje su nad srpskim stanovništvom počinili pripadnici muslimanske tzv. Armije BiH. Počevši od aprila 1992. pa sve do kraja 1995. na području ovog grada zverski je ubijeno blizu osam stotina građana srpske nacionalnosti, starosti od dve do 94 godine. Na području Goražda je prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina postojalo čak 19 logora za Srbe, dok je na području Gornjeg Podrinja bilo ukupno 33 logora gde su vršena prisilna zatvaranja, mučenja, silovanja, zlostavljanja i ubistva Srba. U kampanji etničkog čišćenja spaljena su gotovo sva srpska sela, uništene su i oskrnavljene brojne pravoslavne crkve, groblja i kulturni objekti. Iz grada je proterano gotovo celokupno srpsko stanovništvo.
Ako se širom čitavog Balkana traži grad koji je prošao kroz najteže, ljudskom umu nezamislive muke, čije su stanovnike zločinci masovno istrebljivali, a žene silovali i podvrgavali najvećem poniženju, ako tražimo grad kojem su ubili dušu i pretvorili ga u sablasnu pustoš, onda je jedan od njih svakako i Goražde. Teror i genocid u Goraždu je svojom okrutnošču najbolje oslikao fašističke, zločinačke ciljeve režima Alije Izetbegovića i ideje o stvaranju čiste "muslimanske države Bosne i Hercegovine" gde ne bi bilo mesta ni za pripadnike drugih vera i nacija, ali ni za one koji drugačije misle.
Fatima Nikolić, Muslimanka iz Goražda, simbol je poštenja, čestitosti i pravičnosti. Ova humana žena koja je u Goraždu provela 46 godina i sama je na vlastitoj koži osetila sve užase i strahote koje rat donosi. Njeni sunarodnici muslimani, pripadnici tzv. "Armije BiH" napravili su joj pakao od života. Zbog toga što se udala za Srbina bila je etiketirana, "obeležena" i diskriminisana od strane svojih sunarodnika. Zločinci su joj u proleće 1992. godine, tokom meseca maja ubili supruga, devera, zaovu, svekra, svekrvu i mnoge rođake i prijatelje. Zaovu Branku Nikolić, muslimanski vojnici su mučili, zlostavljali a onda je nasilno izveli iz stana pa gurnuli niz stepenice usled čega je poginula. Muslimanski vojnik Memsudin Raščić iz Goražda je početkom maja 1992. godine izvršio je pretres stana Dušana Nikolića u Goraždu, gde je, pored Dušana zatekao i njegovog brata Brana Nikolića, pa je obojicu odveo u Vitkoviće, naselje u Goraždu. Obojica su bili krvnički prebijani i mučeni nakon čega ih je Raščić lišio života - klanjem, a njihova tela bacio u Drinu. I Fatimin svekar Zarije Žarko Nikolić, starac od 90 godina, mučki je ubijen u svom stanu u Goraždu od strane muslimanske vojske.
Upravo iz tih razloga stravičan genocid nad Srbima u Goraždu sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida, silovanja, mučenja u koncentracionim logorima smrti, nasilnim proterivanjima predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju muslimansko-bošnjačkog zločina protiv čovečnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava. Iako su prve srpske žrtve pale još u aprilu 1992. rat je u ovom gradu počeo 4. maja 1992. kada ujedno počinje organizovano ubijanje i zlostavljanje srpskog stanovništva. Pogrešno je reći da je u Goraždu vođen ravnopravan rat između dve strane. Naprotiv tog maja 1992. jedna (bošnjačka) strana je ubijala, a druga (srpska) je ubijana. Istovremeno, muslimanske snage su od 33 sela gde su živeli Srbi, popalili čak 32. Ostalo je čitavo samo selo Šašići koje je pretvoreno u logor gde su mučeni, zlostavljani i ubijani srpski civili. Osim Srba, tešku sudbinu su doživeli i ljudi iz mešanih brakova i brojni muslimani koji su stali u odbranu svojih komšija oštro se suprotstavivši zločinačkom muslimanskom režimu. Mnogi ljudi su odbili da uzmu oružje u ruke i ubijaju svoje dojučerašnje komšije Srbe zbog čega su prozvani "izdajicama" i "četnicima". Njihova krivica bila je što su i u najtežim danima ostali ljudi.
Fatima Nikolić, Muslimanka iz Goražda, simbol je poštenja, čestitosti i pravičnosti. Ova humana žena koja je u Goraždu provela 46 godina i sama je na vlastitoj koži osetila sve užase i strahote koje rat donosi. Njeni sunarodnici muslimani, pripadnici tzv. "Armije BiH" napravili su joj pakao od života. Zbog toga što se udala za Srbina bila je etiketirana, "obeležena" i diskriminisana od strane svojih sunarodnika. Zločinci su joj u proleće 1992. godine, tokom meseca maja ubili supruga, devera, zaovu, svekra, svekrvu i mnoge rođake i prijatelje. Zaovu Branku Nikolić, muslimanski vojnici su mučili, zlostavljali a onda je nasilno izveli iz stana pa gurnuli niz stepenice usled čega je poginula. Muslimanski vojnik Memsudin Raščić iz Goražda je početkom maja 1992. godine izvršio je pretres stana Dušana Nikolića u Goraždu, gde je, pored Dušana zatekao i njegovog brata Brana Nikolića, pa je obojicu odveo u Vitkoviće, naselje u Goraždu. Obojica su bili krvnički prebijani i mučeni nakon čega ih je Raščić lišio života - klanjem, a njihova tela bacio u Drinu. I Fatimin svekar Zarije Žarko Nikolić, starac od 90 godina, mučki je ubijen u svom stanu u Goraždu od strane muslimanske vojske.
Tokom rata Fatima je preživela lične gubitke i ratne traume ali je sačuvala dostojanstvo, plemenitost i čist obraz. Fatima i njen suprug nisu nikada izazvali suzu ničije majke, ničijeg deteta, ničije sestre...o Nikolićima i danas svi imaju samo reči hvale i pozitivne epitete. Reč je poštenim i velikodušnim ljudima koji su oduvek svima pomagali i uvek bili tu za svoje komšije. U tom duhu su odgojili i svoju decu i buduće naraštaje. Sećanje na supruga i njegovu porodicu Fatima čuva i danas.
Sa druge strane Bošnjaci Goražda, oni koji su činili zločine ali i oni koji su ćutali dok su im komšije odvođene, zatvarane i ubijane trajno nose pečat na sebi, na svom imenu a budućim pokolenjima ostavili su u amanet sve počinjene zločine ali večnu bruku i sramotu. Više i ne čudi činjenica da su u Goraždu glavni počinioci svih oblika nasilja upravo veterani bošnjačke "Armije BiH". Oni koji su mučili i ubijali Srbe po logorima u Goraždu, oni koji su silovali srpske žene i devojčice, danas, nažalost to isto rade svojim ženama, svojoj deci, svojim komšijama...a saučesnici u svemu tome su im Sud i Tužilaštvo BIH koji zločince iz Goražda nikada nisu procesuirali i osudili zbog stravičnih zločina nad srpskim stanovništvom već su ih pustili da uživaju u slobodi ugrozivši tako bezbednost svim ostalim građanima.
Fatima je punom pažnjom je pratila presudu Merkezu, Bogunoviću i Huriću za zločine počinjene nad srpskim stanovništvom a njenu reakciju nakon izricanja, zabeležile su kamere brojnih novinarskih kuća: "Grozno se osjećam ovo je ponižavajuće od strane Suda, dvije godine, to je sramota, ponižavajuće za ljude, da su paščad bolje bi se presudilo", kazala je Fatima Nikolić. "Ovo je ponižavajuće. Dvije godine?! To je sramota. Tolike žrtve. Sve je jasno. Čekala sam 27 godina na presudu. Ubijeni su mi muž, djever, svekrva, zaova, cijela porodica. Moja porodica je tu živjela 400 godina u centru Goražda i jedina sam ostala da se borim. Ne znam na koliko vrata sam išla. Oni to zataškavaju. Za sve je kriv Merkez i Hadžović. Ovaj Bogunić je Srbin. Možda je morao da radi to što je radio, ali ja bih se radije ubila nego to činila. Ja se svoje porodice ne stidim a da bi trebalo da se stide i Sud i kompletno pravosuđe." - ispričala je medijima ova istinska heroina koja je tokom i nakon rata često nailazila na nerazumevanje svojih sunarodnika samo zato što je bila udata za Srbina. Za razliku od tih fašista, Fatima je oduvek bila širokih shvatanja - pravična, humana i veoma požrtvovana. Ljude nije delila po veri i naciji već isključivo po tome kakav je ko čovek. O njoj i danas mnogi Srbi imaju samo reči hvale i pozitivne komentare.
Merkez je proglašen krivim za zverske zločine nad civilima ali je osuđen na svega dve godine zatvora . Kažnjen je kaznom manjom od zakonskog minimuma, a Predrag Bogunić i Ešef Hurić oslobođeni su za zločine nad srpskim civilnim zarobljenicima u Goraždu, iako je dokazano da je od jula 92. do februara 93. godine, u četiri stana bilo zarobljeno, mučeno, izgladnjivano i bez vode držano oko 70 srpskih civila.
Na području šire regije Gornjeg Podrinja ubijeno je 2 280-oro ljudi, među kojima je najviše bilo žena, staraca i dece. Masovna silovanja su tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) bila redovna pojava kod muslimanskih vojnika, pripadnika tzv. Armije BiH i korišćena su kao sredstvo etničkog čišćenja i ratnog zločina još u samo proleće 1992. Seksualno nasilje odvijalo se u logorima, porodičnim kućama a često i pred očima članova porodica. O patnjama žena srpske nacionalnosti se u Bosni i Hercegovini i Srbiji uopšte ne govori, zločinci se slobodno šetaju a žrtve teško dolaze do svojih prava. Broj silovanih žena u Gornjem Podrinju još uvek nije poznat jer se mnoge žene teško odlučuju da progovore o patnjama koje su preživele. Međutim, podaci udruženja žrtava govore da gotovo da nema Srpkinje u Goraždu koja tokom rata nije preživela neki vid torture bilo da je reč o ubistvu, silovanju, fizičkom ili psihičkom maltretiranju.
Ono što je možda i najstrašnije i najezivije od svega, jeste upravo ta ravnodušnost stanovništva prema zločinima. U Goraždu i danas među bošnjačkim stanovništvom vlada aktivan zavet ćutanja kada je reč o stravičnim ratnim zločinima a stravični masakri nad decom i civilnim stanovništvom u Goraždu se i danas predstavljaju i obeležavaju kao "oslobodilačke akcije". Na pitanje od koga su oslobađali čista srpska sela i zašto su ubijali civile i nemoćne starce, oni nemaju odgovor. Pognu glavu i zaćute...
Izvor: RTRS
ATV
ATV


Коментари
Постави коментар