Пређи на главни садржај

SCENE UŽASA IZ JELAŠACA KOD VIŠEGRADA: DECA STRELJANA TOKOM IGRE

Danas se navršava 29 godina od stravičnog zločina koji su nad srpskom decom i civilima u selu Jelašci kod Višegrada počinili pripadnici muslimanske, agresorske vojske. Parastos će kao i svake godine biti služen sutra (2. avgusta) a porodice žrtava najviše boli to što se zlikovci i ubice nedužnih i dalje šetaju slobodno


Počevši od januara 1992. pa sve do kraja 1995. na području višegradskog rejona (Višegrada i Rogatice) zverski je ubijeno preko šest stotina građana srpske nacionalnosti, dok je na području Gornjeg Podrinja ubijeno 2280 Srba, najviše žena i dece. Najmlađa registrovana žrtva je bila tromesečna beba koju su muslimanski vojnici pokosili rafalima u mestu Kukavice. Najstarije registrovane žrtve su Milisav Gašević, Stoja Vuković i Joka Pečenica, svi stari po 92 godine, pokazuju podaci Bosanske knjige mrtvih koju je objavio IDC iz Sarajeva. 

Prve žrtve u rejonu Višegrada, baš kao i u svim drugim opštinama širom Bosne i Hercegovine bili su Srbi. U poslepodnevnim časovima, 12. januara 1992. onda kada rat u Bosni i Hercegovini još zvanično nije ni počeo, u selu Bijela, u opštini Višegrad je počinjen stravičan zločin koji je najavio sve predstojeće ratne užase i strahote. Bošnjak Hasan Šabanija iz Gornje Crnče, ubio je Srbina Ranka Baranca, penzionera, u njegovoj porodičnoj kući, i to hicem iz pištolja iz neposredne blizine, bez ikakvog povoda, samo zato što je Srbin. Zločin je bio etnički motivisan a nad Podrinjem se tada nadvila tamna senka očaja i straha. Ranko Baranac je ubijen u 62-oj godini dok je slavio slavu a njegovo ubistvo je bilo  najava svih ratnih užasa i strahota koje su usledile u ovom gradu. Bila je to prva žrtva u Višegradu i čitavom Podrinju. Bila je to prva žrtva u Višegradu ali i u čitavom Podrinju. 

Na području Višegrada je prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina postojalo čak pet logora i zatvora za Srbe, dok je na području Gornjeg Podrinja registrovano ukupno 33 logora gde su vršena prisilna zatvaranja, mučenja, silovanja, zlostavljanja i ubistva Srba. U kampanji etničkog čišćenja Gornjeg Podrinja spaljeno je na desetine srpskih sela i zaselaka, uništene su i oskrnavljene mnoge pravoslavne crkve, groblja i kulturni objekti. Iz gradova i sela proterano je više desetina hiljada Srba.

JELAŠCI - ZLOČIN BOLESNIH UMOVA

Ni 26 godine od završetka rata, stanovnici Višegrada ne mogu zaboraviti sve strahote i užase koje su doživeli tokom poslednjeg rata. Sećanje na 1. avgust 1992. ne bledi, rane nisu zacelile a najviše boli nepravda i činjenica da za počinjene zločine do danas niko nije odgovarao. Tog 1. avgusta kapitulirala je ljudskost!

Zveri u ljudskom obliku naoružani automatima, mitraljezima, sekirama ali i mržnjom prema svemu što je srpsko napali su tog vrelog, letnjeg dana malo selo Jelašci i počinili neviđen masakr. Selo koje je pre rata brojalo 32 stanovnika, u trenu je popaljeno i zbrisano sa lica zemlje. Na kućnom pragu je streljano jedanaest civila, dakle više od trećine sela. Preživela je samo starica Milja Savić koja je uspela da se skloni u obližnju šumu. Tog dana, samo igrom slučaja tešku sudbinu je izbegao Petronije Jeličić koji je bio u gradu. Pri povratku kući dočekalo ga je bolno saznanje: na kućnom pragu streljani su mu otac Trivun, majka Sava, supruga Mirjana, osmogodišnja ćerka Dragana i desetogodišnji sin Vidoje. Ova vest zauvek mu je promenila život..vredan i pošten čovek kojeg su svi znali samo po dobru, doživeo je prestrašnu sudbinu i to bez razloga i bez povoda. Njegovi najmiliji pobijeni su samo jer su bili srpske nacionalnosti.

Vidoje i Dragana igrali su se tog dana u svome dvorištu..uživali su u bezbrižnom detinjstvu! Kao i sva deca smejali su se, trčkarali i veselili, potpuno nesvesni zla koje im se sprema..Mirjana je vredno radila po kući, čekajući supruga da se vrati iz grada a stari Trivun i Sava spokojno su uživali gledajući unuke kako se igraju, bili su ponosni i zadovoljni...

Muslimanski vojnici, mahom komšije iz susednih sela, upali su u selo i pobili sve što su zatekli. Vrisci i jauci žena i dece čuli su se kilometrima daleko. Vidoje i Dragana streljani tokom igre u svom dvorištu...prema rečima meštana, stari Trivun pokušao je da zaštiti snahu i unuke, moleći zlolince da poštede bar decu ali bio je potpuno nemoćan..

Po rečima Obrada Savića, jednog od preživelih meštana Jelašaca, te kobne večeri sve se dogodilo iznenada. - Nakon pucnjave i zapomaganja dece sakrili smo se u obližnji šumarak. Tek ujutro smo imali šta videti, mrtva i unakažena tijela naših rođaka i komšija", kroz suze je još odavno ispričao starina Obrad. Mučki napad preživela je i starica Milja Savić koja kaže da je u napadu učestvovalo nekoliko grupa muslimanskih vojnika. "Da nismo u šumu i mi bi doživjeli istu sudbinu", ispričala je starica Milja.  Izvršioci ovih zločina su dobro poznati i većina slobodno živi na području Federacije BiH. Sve je istraženo, postoje video i drugi dokazi, izvršen je uviđaj, a tu su i svedoci. Međutim, optužnice i dalje nema. Inače selo Jelašci od Višegrada je udaljeno nešto više od desetak kilometara, od Višegradske Banje svega tri, a od njih je granica sa Srbijom udaljena manje od pet kilometara.


Na stravičan način pobijeni su i supružnici Slavka i Dragan Šušnjar, koji su ubijeni u dvorištu kuće i na seoskom putu. Familija Šušnjara jedna je od najstradalnijih, kako tokom Drugog svetskog rata tako i tokom ovog poslednjeg.
U kući, dok su pripremali kafu, ubijeni su Mile Savić, njegova supruga Petka i brat Radomir, koji je tada došao iz Obrenovca da pomogne bratu u kupljenju sijena.
- Ovo je strašan zločin. Pobijeni su civili, ljudi koji su bili daleko od borbenih linija. Živim u Obrenovcu i kad god dođem ovdje ne mogu da vjerujem da za ovo nedjelo niko nije odgovarao“, rekao je za medije Jovo Savić, sin ubijenog Radomira.
Milan Savić, koji živi u Srbiji – daleko od mesta zločina, više puta je istakao da mu nije jasno da nakon dve decenije nisu objavljena ni imena onih koji su mu ubili oca, majku i strica. - Ne mogu u kuću da uđem kad se sjetim prizora majke koja leži na podu sa starim mlinom u rukama, kaže Milan.
Miroslav Kojić, koji je tada bio istražni sudija, rekao je da je bio na mestu zločina i da je sve dokumentovano. - Prikupljeni su i dokazi, utvrđeno tačno ko su bili zločinci i njihova imena ali nadležna tužilaštva još se nisu izjasnila o ovom slučaju.
Posebnu pažnju srpskim žrtvama u Višegradu, i zverstvima vojske bosanskih muslimana u ovom kraju posvetio je kroz  dokumentarni film "Как убивали Югославию. Тень Дейтона" ruski i svetski priznati režiser i umetnik Aleksej Denisov. U filmu su detaljno opisani zločini režima Alije Izetbegovića  kao i stradanje Srba u Višegradu od 1941. do 1995. Posebna pažnja je posvećena masakru u selu Jelašci gde su 1. avgusta 1992. pripadnici muslimanske vojske poubijali više od trećine ovog malog, podrinjskog sela. 
Tokom rata (1992-1995) muslimanske snage su na području Gornjeg Podrinja ubile 2250 Srba, među kojima najviše žena, staraca i dece. Tužilaštvo i Sud BiH godinama odbijaju da procesuiraju i kazne počinioce strašnih zločina nad Srbima u Višegradu, čime šalju poruku kako nije kažnjivo činiti zločine nad civilima ako su oni srpske nacionalnosti! Ovakvo ignorisanje činjenica, zaštita krvnika nikome ne donosi dobro već samo unosi strah po sigurnost i bezbednost preživelih građana Višegrada stvarajući još veće podele u društvu. 
Građani Višegrada, čitavog Podrinja ali i Republike Srpske saglasni su u želji da jedna ulica u Višegradu ponese ime i po osmogodišnjoj Dragani i desetogodišnjem Vidoju Jeličiću, tačnije po tragično nastradaloj petočlanoj porodici Jeličić. Sugrađanima nevinih žrtava bi to sigurno bilo neizmerno drago a zločin bi se na taj način otrgao od zaborava. U toj ulici trebala bi biti postavljena i spomen ploča na kojoj bi bila ispisana imena žrtava, kao i okolnosti pod kojima su nevini ljudi  stradali uz fotografije porodice Jeličić. Opis bi možda, pored srpskog trebao biti napisan i na engleskom jeziku. Zašto se i mnogobrojni turisti iz čitavog sveta koji svake godine posećuju Višegrad, ne bi upoznali sa jednim od najznačajnijih i najtragičnijih događaja u modernoj istoriji Višegrada?

KULTURA SEĆANJA

Kultura sećanja na srpske žrtve višegradske regije nalazi se na niskom nivou, u centru nema zvaničnih komemoracija za civilne žrtve niti se u gradu može sresti bilo kakav memorijal posvećen ubijenim civilima. Među narodom postoje ideje i inicijative da se odabere jedan datum u godini kada bi se na Višegradskom mostu obeležavalo stradanje više od šest stotina ubijenih Srba sa područja Višegrada i Rogatice. Takođe, postoji ideja da se u centru Višegrada na jedan dan (12. aprila ili 4. maja) obeležava stradanje svih 2280 Srba sa područja Gornjeg Podrinja, kada bi narod u velikom broju paljenjem sveća, javnim govorima i polaganjem cveća odao počast svim ubijenima, insistirajući na procesuiranju počinilaca kao i da se postojeća spomen soba pretvori u spomen muzej posvećen žrtvama ovog kraja. Međutim, ove ideje još uvek nisu zaživele ali postoji nada da bi tako nešto u skorijoj budućnosti moglo da se dogodi i postane deo tradicije.

        

Коментари

  1. Слава им.
    Да се никад не заборави.
    Зашто су им деца крива?! Туга

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...