Пређи на главни садржај

BANJALUČANI ODALI POČAST UBIJENOJ DECI I CIVILIMA IZ SERDARA: "NE ZABORAVLJAMO ZLOČINE"

 


U selu Serdari (opština Kotor Varoš) danas je obeležena 29-a godišnjica brutalnog masakra nad 18-oro srpskih civila koje su na kućnom pragu poubijali pripadnici muslimanske vojske. U znak sećanja na civile koje su na današnji dan 1992. godine, ubili pripadnici muslimanskih snaga, kod spomen-obeležja u selu Serdari ali i na mesnom groblju Kukavice služen je parastos. 

Ljubica Tepić ubijena je na okrutan način zajedno sa svoje dve ćerke: Slobodankom (12) i Snježanom (4). 
Uveče, 16. septembra 1992. godine u imućnoj kući Branka i Bosiljke Serdar se okupilo puno ljudi, odnosno njihovih rođaka. Oko 5:30 sati tog 17. septembra 1992. Serdarima počinju da odjekuju rafali iz automatskih pušaka. Jedna manja jedinica sa 20 pripadnika zločinačke muslimanske Teritorijalne odbrane  upada u selo i počinje da ubija sve što hoda. Upali su u kuće meštana te počeli sa ubijanjem paljenjem kuća i pomoćnih objekata. Ono što nisu uspeli da ubiju to su zarobili i poveli sa sobom. Žrtve su ubijene streljanje, klanjem, spaljivanjem ili pucanjem iz neposredne blizine. 
Simo Tepić je tog tragičnog dana ostao bez supruge i dve ćerke - četvorogodišnje Snježane i dvanaestogodišnje Slobodanke. Preživela je i Simina ćerka Dragana koja tog dana nije bila u selu. Simo se igrom slučaja kobnog dana nije zatekao u selu te je uspeo da preživi masakr. Saznjanje da je izgubio suprugu i dve ćerke zauvek su mu promenile život. - Tog jutra izgubio sam suprugu i dvije djevojčice. Jedna je imala 12, a druga četiri godine. U Serdare to jutro nisam ni otišao. Nisam ni išao nikada da ih identifikujem. Jednostavno nisam mogao. Nisam imao dovoljno hrabrosti, dodavši da samo želi da počinioci masakra u Serdarima budu privedeni pravdi i  kažnjeni.
U znak sećanja na nedužne žrtve i ubijenu decu, danas su u mnogobrojnim pravoslavnim crkvama u Banjaluci upaljene sveće za nedužne žrtve serdarskog masakra. Ovakva praksa prisutna je već godinama unazad. Molitvom i prisluživanjem sveća, Banjalučani, kako oni mlađi tako i stariji, tokom čitavog dana molili su se za duše nevino stradalih poručujući kako nikada neće zaboraviti ni četvorogodišnju Snježanu, ni dvanaestogodišnju Slobodanku ali ni ostalih tri stotine Srba ubijenih i stradalih u Kotor Varošu, opštini koja gravitira ka Banjaluci. Banjalučki studenti pozvali su institucije Bosne i Hercegovine da procesuiraju počinioce ovog strašnog masakra izrazivši žaljenje što niko od bošnjačkih poslanika, političara ili studenata nije danas odao poštu ubijenoj deci ili se oglasio i ogradio od počinjenog zločina. 
Masovna podrška Edinu Vranju i zločinima nad srpskim civilima u goraždanskim logorima smrti koja ovih dana masovno stiže kako od strane bošnjačkih političara tako i od običnog naroda, nažalost svedoče, da su oni daleko i od katarze i od suočavanja sa prošlošću. 


Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...