Пређи на главни садржај

PRIJEDOR: SRBI MOLE KOMŠIJE BOŠNJAKE - "KAŽITE GDE SU TELA NESTALIH"


Po završetku ratnih sukoba, 5.518 Srba se vodilo kao nestalo, a danas se još uvek traga za 1.662 osobe, od čega je 644 neidentifikovanih u spomen-kosturnicama. Polaganjem venaca ispred centralnog spomen-obeležja srpskim žrtvama u Odbrambeno-otadžbinskom ratu "Za krst časni", u Prijedoru je dostojanstveno obeležen 15. septembar - Dan nestalih i poginulih Republike Srpske. Udruženja srpskih žrtava i danas su podsetila da se u regiji Prijedor i danas traga za 135 nestalih, od čega su 83-oje civili. Predsednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora Zdravka Karlica izjavila je da se u čitavoj Republici Srpskoj još uvek traga za 1662 nestala civila i vojnika.  

– Znam da mnogi znaju gdje se nalaze neka tijela, a neće da kažu. Mislim da je to za porodicu najstrašnije kad nema mjesto gdje će otići, po svom običaju, sad govorim za sve koji su nestali - da upali svijeću, odnese cvijeće. Opet apelujem ko god zna gdje postoji neko tijelo neka anonimno prijavi organizaciji, bilo gradskoj ili republičkoj – rekla je Karlica.

- Institut za traženje nestalih Bosne i Hercegovine ništa nije uradio. Već godinama kukamo i isto ponavljamo..evo u odnosu na prošlu godinu kada smo obilježavali ovaj dan, mislim da je jedno ili dvoje od Srba pronađeno. Srbi se ne pronalaze, njih nema, jednostavno niko ih i ne traži. Mi u Republici Srpskoj sigurno ćemo tražiti svoje i nećemo odustati od traženja svakako, a ako neko misli da ćemo zaboraviti svoje, grdno se vara. Pronaći ćemo sve i jednog čovjeka. To je za nas veliki broj i njihove porodice moraju pronaći svoj smiraj. Pronaći te ljude i dostojno ih sahraniti – ako to ne bude radio Institut, radićemo mi u Republici Srpskoj - rekao je Slaviša Knjeginjić, heroj odbrane Prijedora i Republike Srpske, i zamenik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora.

Parastosu  i obeležavanju je prisustvovao i Žarko Kovačević, zamenik gradonačelnika Prijedora. On je izjavio:

- Danas smo ovdje kod centralnog spomen obilježja u Prijedoru da dostojno obilježimo Dan poginulih i nestalih civila i vojnika Republike Srpske. Jednostavno, moramo se odnositi tako prema njima i pamtiti našu prošlost jer ona u velikoj mjeri određuje našu budućnosti i sadašnjost.

Pomenu je prošle godine prisustvovala i Zora Petrović iz Prijedora koja je istakla kako je 1992. godine izgubila supruga čije telo još nije pronađen.

- Te 1992. godine sam izgubila muža, još nije pronađen. Ostala sam sama sa sinovima od 4 i 8 godina, trnovit put smo prošli. Najteže je što ja nikad smirena nisam, što se sve ponavlja. Јoš uvijek se traga ali nikad ništa nema, ništa nismo saznali. Ovdje sam napravila kuću, živim sa djecom i unučadima, snalazimo se... Poručila bih sa ovog mjesta ako može da se na tom poradi, da se riješi ako je to moguće da i mi pronađemo svoje najmilije - poručila je Petrovićeva.

Na listi nestalih dugo se nalazilo i ime Jagode Todorović, starice od 80 godina, koja je prognana iz rodne Gline, a potom ubijena u izbegličkoj koloni 1995. godine. Njeno telo ekshumirano je 2003. godine, a identifikovana je tek 2010. godine. Za posmrtnim ostacima svojih najmilijih traga i veliki broj Srba koji su prognani iz Sanskog Mosta. Većina njih novi dom je pronašla u Prijedoru. Tokom septembra i oktobra 1995. godine, muslimanska vojska je proterala celokupno srpsko stanovništvo a više od 500 ljudi, mahom starijih lica je ubijeno. Formirano je 15 logora gde su vršena ubistva, mučenja i silovanja, a tela mnogih Srba nisu pronađena zbog čega Sanski Most tri decenije nosi neslavni epitet "Grad nestalih Srba".

Na području Sanskog Mosta do danas su pronađene 63 masovne i pojedinačne grobnice sa posmrtnim ostacima zarobljenih srpskih civila. Ovaj broj još uvek nije konačan budući da se mnogi Sanjani još uvek vode kao nestali, te se pretpostavlja da je broj masovnih i pojedinačnih grobnica i do tri puta veći. Jedna od masovnih grobnica pronađena je i u decembru prošle godine i to na lokalitetu Greda. Najpre su pronađeni posmrtni ostaci petoro osoba za koje se pretpostavlja da su ubijene 1995. godine a potom i kompletni posmrtni ostaci dve osobe eshumirani  na lokalitetu groblja Šušnjari u opštini Sanski Most,  saopšteno je tada iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH).

Najveća masovna grobnica Srba pronađena je još 1998. godine, na lokalitetu "Greda". Iz ove masovne grobnice u periodu od 19. do 22. oktobra 1998. (skoro pa baš na godišnjicu masakra nad Srbima) je eshumirano 75 posmrtnih ostataka srpskih civila i zarobljenika. U masovnoj grobnici su bili leševi žena i dece ali su ipak najbrojnije žrtve su bili stari i nemoćni. Sve žrtve su pre smrti strahovito mučene i zlostavljane, a mnogi skeletni ostaci su pronađeni nekompletni. Neki leševi su nađeni bez glave, neki bez jednog ili više ekstremiteta. I svima je bilo zajedničko to što su tragovi mučenja i zlostavljanja bili vidljivi svuda. Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv Atifa Dudakovića i još komandanata i pripadnika 5. korpusa tzv. Armije BiH, optuženih za zločine protiv čovečnosti, koji obuhvataju ubistva više od 300 Srba, progone i zlostavljanja civila i ratnih zarobljenika, kao i uništenja 38 pravoslavnih hramova i verskih objekata. Porodice srpskih žrtava veruju i nadaju se da bi suđenje Dudakoviću moglo dovesti do saznanja gde su masovne grobnice srpskih civila.

Oni su ubijani po logorima, bacani u reku Sanu, premeštani iz primarnih u sekundarne, a možda i u tercijarne grobnice, i sve to nesumnjivo po naređenju bošnjačkog vojnog vrha. Srbi iz Sanskog Mosta mole svoje komšije Bošnjake da olakšaju dušu i kažu gde su tela nestalih kako bi majke mogle da sahrane svoju decu i kako bi deca i unuci mogli dostojanstveno da isprate svoje očeve, majke, bake i deke tako što će im obezbediti poslednje počivalište. 

Još uvek se na listi nestalih lica nalazi i Petar Aničić koji je tokom ofanzive muslimanske armije ostao u svojoj kući u selu Ilidža (Sanski Most), a porodica neumorno traga i za bračnim parom Simeunom (75) i Sokom Protić (73) koji su najverovatnije zarobljeni te jeseni 1995. godine u svojoj kući koju nisu želeli da napuste.

Slična je sudbina zadesila i Jelenu Bjelovuk (62), Ristu Blagića (70), slabovidu i nepokretnu Stoju Marjanović (92) iz Dabra, Milicu  Vuković (77) iz Mrkalja i stotinu drugih nevinih ljudi.

Sve porodice nestalih imaju samo jednu želju: da pronađu posmrtne ostatke svojih voljenih i sahrane ih po običajima i kako dolikuje.

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...