Пређи на главни садржај

STUPNI DO KOD VAREŠA (1993): SRBE ZAROBILI PA POUBIJALI - SVE KUĆE POPALJENE I OPLJAČKANE


Stupni Do, naseljeno mesto između Olova i Vareša, ostalo je javnosti poznato isključivo po stradanju bošnjačkog stanovništva u oktobru 1993. godine tokom trajanja borbi HVO i tzv. Armije BiH. Uprkos višegodišnjim pokušajima bošnjačkih medija da se Stupni Do i uopšte čitav Vareš predstave kao nebranjena mesta gde nije bilo vojske niti borbenih dejstava već su tamo isključivo ubijani bošnjački civili, činjenice pokazuju drugačije. Rezultati Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX veku pokazuju kako je pre događaja iz oktobra 1993. godine, srpsko stanovništvo u Varešu je bilo izloženo strahovitim napadima. Od proleća 1992. godine, muslimanske snage započinju kampanju nasilja i progona Srba, ubijani su civili, njihova imovina se uzurpira i pljačka a na meti su se našli i verski objekti, čak i pravoslavna groblja.

Tokom rata na području Vareša je ubijeno 112 Srba, civila i malobrojnih branilaca. Mnoga sela su opustošena i spaljena, neka danas i ne postoje. Tragedija srpskog naroda Vareša vezana je i taj famozni Stupni Do, mesto koje je pre rata bilo naseljeno i muslimanima i Srbima. Ovde su u leto 1993. bile skoncentrisane jake snage muslimanske vojske koje su vrlo često vršile napade na položaje srpske vojske i na civilne ciljeve. Iako su srpska i muslimanska strana potpisale primirje, kako je to često bivalo, muslimani su izigrali dogovor.  Izvršili su iznenadni, veroloman napad na linije srpske odbrane. Napad na srpski deo Stupnog Dola su 9. juna 1993. godine izvršile dosta brojne muslimanske diverzantsko-terorističke jedinice iz sastava tzv. Armije BiH, beleži Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku. Tom prilikom je masakrirano šest lica srpske nacionalnosti a sve žrtve su poubijane i iskasapljene hladnim oružjem, beleži ovaj Institut. 

Tada su ubijeni:

1) Ratomir (Branko) Vukojević, 1959; 

2) Jovan (Milenko) Jovanović, 1963; 

3) Dragomir (Dušan) Orašanin, 1953; 

4) Đorđije (Aleksa) Pantić, 1945; 

5) Milivoje (Rajko) Trifunović, 1957. i njegov mlađi brat 

6) Milinko (Rajko) Trifunović, 1962.

Srbi su baš kao i iz ostalih mesta, prognani iz Stupnog Dola a njihova imovina je opljačana i uništena. Za ove zločine do danas niko nije odgovarao! Sa druge strane, sva odgovornost za negativna  dešavanja u Varešu nepravedno su pripisana hrvatskoj strani i HVO-u, mnogi su osuđeni za zločine nad Bošnjacima. Međutim, važno je istaći činjenicu da Srbe u Varešu i Stupnom Dolu nisu ni maltretirali, ni zlostavljali Hrvati. Štaviše, odnosi između dva naroda oduvek su bili na vrlo visokom nivou pa čak i tokom trajanja ratnih sukoba. Bošnjački vojni i državni vrh je jedini odgovoran za početak rata u Varešu, za organizovani teror, progone, ubistva i mučenja srpskog življa koja su započela još u proleće 1992. godine ali istina malo koga zanima!  

Muslimanske snage su u novembru 1993. izvršile ofanzivu na Vareš i poubijale veliki broj civila a zabeležena su i brojna silovanja. Tada je Vareš i zvanično očišćen od Srba i Hrvata pri čemu je postao opština sa bošnjačkom većinom.


Izvor: Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku : "Masovni zločini muslimanskih snaga nad Srbima, 1992 – 1995."


Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...