"Na ovom mestu želim i da vam se izvinim", rekla je u Šumaricama potpredsednica Bundestaga Klaudija Rot, prva od vodećih nemačkih političara koja je prisustvovala komemoraciji na godišnjicu streljanja u Kragujevcu 1941. Klaudija Rot je prvi visoki zvaničnik Nemačke koji je odao poštu žrtvama fašističkog zločina u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine i položio venac kraj spomenika streljanim đacima i profesorima, a do sada su to činili ambasadori Nemačke.
Masovno streljanje civila u Kragujevcu smatra se jednim od najvećih zločina nemačke vojske u Drugom svetskom ratu, a streljanje je vršeno 19, 20. i 21. oktobra kao odmazda za 10 ubijenih i 26 ranjenih nemačkih vojnika posle sukoba sa partizanima i četnicima na putu između Kragujevca i Gornjeg Milanovca. Izdata je naredba da se za jednog ubijenog nemačkog vojnika strelja sto ljudi, a za ranjenog pedeset. Tačan broj žrtava nemačke odmazde nije tačno utvrđen, a Muzej "21. oktobar" raspolaže podacima o 2.796 streljanih civila.
Prema podacima Muzeja, 19. oktobra je streljano 415 građana u okolini Kragujevca, u selima Grošnica, Mečkovac i Maršić, a 20. oktobra je u Kragujevcu streljano sto dvadeset dvoje građana, među kojima je bilo i Jevreja.
"Ovaj dan je dan dubokog bola i suza. Ovo je dan kada plače srce i kada nema dovoljno reči koje bi mogle opisati šta ovde osećam kao Nemica", rekla je Rot posle Velikog školskog časa.
- Beskrajno sam zahvalna što mi je pružena prilika da danas budem ovde kao Nemica, što mi je pružena ruka vašeg grada i vaše zemlje, što mi je ukazano poverenje da prisustvujem današnjem danu kao predstavnica Nemačke i nemačkog Bundestaga, rekla je Rot. "Sve se ovo može reći u dve reči zajedničke i za Aušvic i za Kragujevac - nikada više", naglasila je Rot.
Potpredsednica Bundestaga je istakla da se ovaj tužni datum nikada ne sme zaboraviti. - Moramo se boriti za ljudsko dostojanstvo svakog pojedinca, rekla je Rot i dodala da je prema Povelji o ljudskim pravima, ljudsko dostojanstvo neprikosnoveno i da je to moralni imperativ. Ona je rekla da danas dok stoji u Šumaricama oseća sramotu, jer je u nemačkom pamćenju i istoriji mesto Kragujevac skoro nepoznato. "U školi sam učila o zločinima u Francuskoj, Poljskoj, Nemačkoj, Holandiji, ali ne i u Kragujevcu. Moram priznati da su se Nemci malo bavili istorijom Srbije i celog regiona", kazala je Rot i dodala da će po povratku razgovarati o tome sa školama i institucijama da bi deca i svi ljudi u Nemačkoj saznali o kragujevačkoj tragediji.
Viši kustos Muzeja 21. oktobar Marko Terzić kaže za RTS da je struktura streljanih bila raznolika – od 12 do 78 godina. "Zajednička crta za sve zločine Trećeg rajha je bila ubijanje Jevreja i Roma. Ideja nacista je bila da se žene uglavnom ne ubijaju, dok su žene stradale u Šumaricama, od 27 likvidiranih, većinom bile Jevrejke", dodaje Terzić. "Pored đaka i njihovih profesora, stradali su i radnici, sveštenici i seljaci pokupljeni sa pijace", dodaje Terzić.
BAKIR I ŠEFIK DA SE POKLONE SRPSKIM ŽRTVAMA I IZVINU ZA ZLOČINAČKU POLITIKU BOŠNJAČKOG RUKOVODSTVA
Da imaju malo ljudskosti i obraza i Bakir Izetbegović i Šefik Džaferović bi trebali slediti primer Klaudije Rot i Vilija Branta i pokloniti se žrtvama fašističkog režima Alije Izetbegovića čija je politika odgovorna za smrt preko 100 000 ljudi, za mnogobrojne koncentracione logore, etnička čišćenja, masovna silovanja, masovne grobnice, egzekucije, urbicid...
Rezultati politike kakvu je sprovodio Alija Izetbegović identični su onoj Hitlerovoj iskazanoj između ostalog i u Šumaricama. I 1992. godine, imali smo nove Šumarice i to Bratuncu, Konjicu, Sarajevu, Zenici, Sanskom Mostu, Derventi, Maglaju, Goraždu, Vitezu, Travniku, svuda u Bosni i Hercegovini. Počinioci su upravo Bošnjački vojnici, sledbenici politike Alije Izetbegovića koji su sprovodili u delo tu pogubnu ideju o stvaranju čiste islamske države na Balkanu bez Srba i Hrvata. Više hiljada muslimana - Bošnjaka pobijeno je od tzv. Armije BiH, uključujući i veliki broj žena i dece. Preko 3000 mrtvih bilo je samo u Zapadnoj Bosni gde je 5. korpus tzv. Armije BiH ratovao protiv sopstvenog naroda a gde su čak imali i logore za svoj narod i civile.
Ako zaista žele dobro prvenstveno svom narodu i Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Ramiz Salkić i ostali bošnjački političari trebali bi se pokloniti nedužnim žrtvama koje su pobijene u ime bošnjačkog naroda. Po ugledu na Klaudiju Rot i Vilija Branta i predstavnici bošnjačkog naroda bi trebali kleknuti pred spomenicima ubijenoj deci u Bratuncu, Istočnom Sarajevu, Trnovu, Sanskom Mostu ili Konjicu i širom Bosne i Hercegovine. Da osećaju ikakvu odgovornost, bošnjački političari bi 12. jula prisustvovali komemoraciji za 3267 nedužnih srpskih žrtava u Bratuncu koje su pobijene samo zbog svog imena i nacionalnosti. Oni su dužni da upute izvinjenje za monstruozne zločine koje je počinila vojska "Armija BiH" ako ne zbog sebe, onda makar zbog majki koje još uvek traže svoju decu po masovnim grobnicama ali i zbog neke zajedničke budućnosti bez sukoba i ratova.
Moralnije bi bilo da su Željko Komšić i Šefik Džaferović, umesto Alijinog mezarja, obišli grobove žrtava njegove zločinačke politike. Da su imali obraza i morala, mogli su otići i par kilometara dalje i pokloniti se pred spomenikom ubijenoj deci Istočnog Sarajeva. Spomen-obeležje posvećeno najmlađim stradalnicima podignuto je 13. septembra 2018. godine u Lukavici. Ono je podignuto u znak sećanja na 156-oro ubijene i preko dve hiljade ranjene dece. Među tom decom su i maleni Srbi, Hrvati i Bošnjaci koji nisu stigli odrasti jer su ih mučki ubili pripadnici Alijine vojske.
Bošnjački političari moraju napokon skinuti taj žig i teret sa pleća, i svojim budućim generacijama obezbediti lagodnu budućnost bez sukoba i ratova. Moraju ih učiti moralnim principima, da neguju vrednosti suprotne onima koje su 1992. negovali njihovi očevi. Moraju ih vaspitavati da budu dobri i pošteni ljudi kako se Skelani, Bratunac, Križančevo Selo,Gornja Jošanica, Uzdol, Grabovica, Velika Kladuša, Silos, Tarčin više nikome i nikada ne bi ponovili.
Međutim, ovdašnje političare ne zanimaju ni žrtve ni ratni zločini već isključivo vlast koja se najbolje postiže lažima i manipulacijom. Do današnjeg dana nismo dočekali da se predstavnici bošnjačkog naroda poklone žrtvama jednog zločinačkog režima koji je odgovoran za desetine i desetine hiljada žrtava - ubistva, silovanja, logore, etničko čišćenje, masovne grobnice... Tačno je da ne postoji kolektivna krivica, ali postoji kolektivna odgovornost!
Umesto izvinjenja i pokajanja, bošnjački političari ali i dobar deo bošnjačke javnosti već tri decenije nastavljaju sa politikom negiranja, ponižavanja i opravdavanja stravičnih zločina nad srpskim narodom. Bakir Izetbegović, Šefik Džaferović, Ramiz Salkić, Željko Komšić kao predstavnici bošnjačkog naroda nisu našli za shodno svih ovih godina koliko se nalaze na značajnim političkim funkcijama, čak ni da osude monstruozne zločine počinjene u ime njihovog naroda a kamoli da posete ova stratišta.
Nažalost, tako nešto je vrlo teško očekivati naročito u društvu gde i dalje dominiraju nacionalistička ideologija i politika negiranja i opravdavanja zločina. Da veliki deo onih koji su posejali seme zla devedesetih godina, nije još uvek doživeo moralnu katarzu, svedoče i brojne uvrede i napadi na srpske žrtve, glorifikacija ratnih zločinaca, relativizacija zločina....
Коментари
Постави коментар