Пређи на главни садржај

PROZVALI SU JE PRINCEZOM OD ZNANJA: MILICA JE PROGNANA 1992. IZ ZENICE, A SVOJIM USPESIMA I ZNANJEM JE PROSLAVILA SRBIJU

 


Milica Jokanović je diplomirana pravnica koja je popularnost u Srbiji stekla učešćem u kvizovima "Slagalica" i "Potera". Jedna je od najuspešnijih takmičara koji su se ikada okušali u srpskim kvizovima. Ova mlada devojka je ponos Srbije, osoba koja je  proslavila Srbiju znanjem i umećem. Zbog toga je dobila i epitet  "princeze od znanja". Rođena je 25. jula 1983. godine u Zenici. 

Njena životna motivacija je da u sve sumnja, osim u svoje znanje. Za nju u šali kažu da je bila obična devojčica, sve dok joj enciklopedija nije pala na glavu. Dete je profesora istorije i geografije koji su na nju preneli ljubav ka obrazovanju i znanju. Milica kaže da je ona ceo svoj život  zaljubljena u znanje. Ne može da zamisli svoj život bez kvizova, jer ona, kako kaže, diše i živi kviz. Zbog toga ponekad sama sebi deluje kao „fanatik“.Pobedila je u kvizovima „Veliki izazov“, „Naslovna strana“ i „Slagalica“ 2012. godine i smatra da tako plodnu godinu više neće imati. Zbog svojih uspeha kao takmičar u kvizu „Potera“, postala je tragač tog kviza. Tako je stekla ogromnu popularnost.

Milica je rođena 25. jula 1983. godine u Zenici u Bosni i Hercegovini. Inače, njen otac je poreklom iz Bileće, a majka iz Drvara. Posao ih je oboje doveo u Zenicu, gde su se upoznali i zavoleli. U tom gradu su dobili kćerku Milicu. Porodica Jokanović devet godina živela je i radila u Zenici. Tamo je Milica krenula i u osnovnu školu, a potom su zbog rata izbegli u Beograd. Milica je u jednom intervjuu rekla da su tada u Zenici nastradale samo njihove knjige kojih su imali zaista mnogo. Nije to bilo nikakvo čudo, jer porodica je pobegla od ratnih dešavanja u žurbi i nije bilo vremena da nose i svoje knjige. A, baš knjiga bilo je zaista mnogo. To ne čudi s obzirom da je njen otac bio istoričar, a majka geograf. Milica je od svojih roditelja upijala znanje od ranog detinjstva.   Početkom rata u BiH porodica Jokanović mora da beži iz Zenice, a Milica koja je tada imala deset godina i danas pamti trenutak kada joj je zapaljena kuća sa kojom je izgorela i njena biblioteka prepuna knjiga. Zarekla se tada sebi da će da nastavi da se obrazuje još više i da nikada neće stati sa sakupljanjem knjiga.Tada se, kao devojčica, zarekla da će ih jednog dana sakupiti još više.

Po dolasku u Beograd, Milica je završila osnovnu školu, a potom i beogradsku Gimnaziju društvenog smera. Odlučila je potom da upiše Pravni fakultet. Završila ga je kao jedan od najuspešnijih studenata sa skoro svim desetkama u indeksu.

Gledaoci pored malih ekrana Milicu su najviše zapamtili kao tragača u kvizu „Potera“. Njen posao je, utvari, da svojim znanjem spreči druge učesnike kviza da osvoje novac. Milica ovaj posao radi honorarno, a nakon što je ostala bez zaposlenja u struci, to joj je jedno vreme, osim pomoći sa Biroa, bio jedini izvor prihoda. Često puta je rekla da joj je žao kada spreči takmičare da osvoje novac u kvizu, ali da je to njen posao. Čestita im na dobroj partiji i poželi im više sreće. Jasno joj je, kako je rekla, da u Srbiji ljudi teško žive i da im je novac potreban.

Milica živi u stanu od 30 kvadrata. Kaže, ima na stotine knjiga, ali volela bi da ih ima još više. Međutim, zbog malog stana, nemoguće je da ima više knjiga. Osim knjiga, uživa u tome da gleda filmove. Veliki je filmofil. Uživa u jutarnjoj šoljici kafe, a svako jutro započinje tako što zapiše misao nekog filozofa kojom će se voditi taj dan. Rasplače je to što ljudi misle da je hladna i stroga privatno. Istakla je da kada čita ili bira knjige za sebe, uvek vodi računa o kvalitetu. Smatra da je bolje pročitati dve kvalitetne knjige od 1000 onih koje pripadaju šundu. Književnost obožava, a kaže da joj je omiljeni pisac Gabrijela Garsije Markesa. Omiljena knjiga joj je upravo od ovog autora – „Sto godina samoće“.  Njena omiljena pesma je „Don’t cry“ popularne grupe „Guns N’ Roses“. Želja joj je da poseti neke egzotične destinacije kao što su Andi, Himalaji i Indija. Inače, putuje dva puta godišnje, ali nikada nije otišla tako daleko kao na primer do Indije. To joj je neostvarena želja.





Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...