
Muslimanske snage su tokom poslednjeg rata počinile neke od najstrašnijih zločina nad Srbima i Hrvatima na području Zenice. Još u aprilu i maju 1992. formiraju se prvi logori i započinje planski i sistemski progon nebošnjačkog stanovništva. Procene govore da su pripadnici muslimanske vojske i policije, kao i novopridošli mudžahedini, ubili preko dve stotine civila u periodu od 1992. do 1995. godine. Očišćena su i opustošena gotovo sva srpska i hrvatska sela, demolirane su i oštećene pravoslavne i katoličke crkve, devastirana su groblja...
Likvidacija petočlane srpske porodice Jovanović simbol je zatiranja svega srpskog na području grada Zenice. Ovaj monstruozan zločin su u samom centru grada 2. oktobra 1993. počinili pripadnici bošnjačke vojske i policije a do danas niko za ovaj masakr nije osuđen niti procesuiran.
Naoružani uniformisani policajci i pripadnici muslimanske tzv. Armije BiH upali su 2. oktobra 1993. u dom Tomislava Jovanovića (47) i prisilno odveli njega, njegovu suprugu Zoru (40), njihovo dvoje dece - Vanju (19) i Vladimir (20) kao i bratanca Ljubomira (19) koji je kod njih, nešto pre zločina, našao zaštitu. Žrtve su nakon zlostavljanja i mučenja brutalno likvidirane a njihovi leševi su 30. jula 1997. ekshumirani iz masovne grobnice na lokalitetu - rejon Do, iznad sela Bistrica, navodi se u knjizi "Ne zaboravi voljena zemljo". Jovanovići su živeli u Begovom Hanu, ali je Tomislav imao stan u centru Zenice gde su se Jovanovići sklonili verujući da im komšije neće nauditi.
Dušan Jovanović, koji je kobnog dana ostao bez sina, brata i njegove porodice je preneo posmrtne ostatke svojih najmilijih u Trebinje gde im je podigao zajednički spomenik a pre nekoliko godina je medijima ispričao: - Jednog dana sam došao kod njih u kuću ali nikoga nije bilo. Komšije su mi rekle "oni više ne žive". Kako ne žive, upitao sam a oni su mi odgovorili kako su ujutro odvedeni od strane trojice naoružanih, maskiranih vojnika koji su potrpali svo petoro u kombi i odveli ih. Pronađeni su u masovnoj grobnici.
Za ovaj zločin do danas niko nije procesuiran niti osuđen a nije poznato ni da li je uopšte pokrenuta bilo kakva istraga protiv počinilaca. Golgota Srba u Zenici i dalje je neispričana priča, o tome se vrlo malo ili čak nimalo ne govori u javnosti. Iako je bilo predloga da se 2. oktobra obeležava stradanje svih Srba u Zenici, to nikada nije realizovano.
Oktobar je čini se, bio najcrnji mesec po zeničke Srbe. Godinu dana ranije, 23. oktobra 1992. pripadnici muslimanske vojske upali su u vikendicu srpske porodice Božić u mestu Mamići i masakrirali supružnike Stanimira i njegovu suprugu Divnu /36/ inače trudnicu pred porođajem. Njihova tela pronašla je stanimirova sestra Staka. - Kada sam ušla vidim brat u trosjedu, glava mu zaturena unazad, čelo mu raznešeno rafalom, mozak mu po zidu rasut, ispod lijevog oka dve rane od metka, rafalom rasječen preko grudi, sav i krvi. Snaha u fotelji, ruka joj na prsima i preko ruke krv, kraj usne s lijeve strane, rana od metka. Zločinci su videli da je žena u poodmakloj trudnoći pa su je strahovito mučili, ubivši i nju i njeno nerođeno dete.
Na području Zenice muslimanski vojnici su ubili više od tri stotine građana srpske i hrvatske nacionalnosti, među kojima i veliki broj žena, staraca kao i četrnaestoro dece.
Datum stradanja Srba u Zenici treba biti 05.06 - 10.06. kada je i izvršen masovan napad, ne postoje drugi datumi koji se trebaju obilježavati
ОдговориИзбриши