Пређи на главни садржај

ZVORNIK : SEĆANJE NA UBIJENE SRPSKE CIVILE U ŠETIĆIMA I MALEŠIĆU



Danas se navršava tačno trideset godina od stravičnog masakra koji su nad nevinim srpskim civilima počinili pripadnici muslimanske tzv. "Armije BiH" kada su probili linije odbrane i počinili pokolj u selima Šetići i Malešić u opštini Zvornik. 
Samo tri dana nakon masakra u selu Fakovići (Bratunac) koji su  počinili muslimanski vojnici predvođeni Naserom Orićem, napadnuta su i nebranjena srpska sela Malešić i Šetići. Muslimanski ekstremisti, inače pripadnici paravojnih jedinica "Zelene Beretke" i "Džamijski Golubovi" izvršili su napad na ova sela u ranim jutarnim časovima prilikom čega je zverski ubijeno 18 civila, starije dobi.  Među ubijenima je bilo 10 žena. Sve žrtve su bili nenaoružani civili, mnogi su bili teško pokretni ili bolesni. Ova sela su se nalazila kilometrima iza borbenih linija i ovde nije bilo nikakavih ratnih dejstava. Napad je izvršen sa jedinim ciljem da se poubija što veći broj civila i da se zatre sve što je srpsko. Osim civilnih žrtava, veliki broj branilaca sela je tog dana zarobljeno i masakrirano na stravične načine što je, razume se, protivno svim pravilima Ženevske konvencije.

Istovremeno, probijajući liniju fronta, muslimanske snage su zarobile i masakrirale 29 srpskih boraca, branilaca sela koji su ubijeni na vrlo svirep i okrutan način. Muslimanski fanatici su zarobljenicima odsecali glave i ekstremitete, vadili oči, sekli jezike....na mnogim telima bili su vidljivi tragovi mučenja i zlostavljanja a o kakvim se povredama radila govori i činjenica da su članovi patološkog tima padali u nesvest. Tako je samo na današnji dan ubijeno preko pedeset ljudi srpske nacionalnosti i taj 8. oktobar 1992. spada među najtragičnije datume. 

Pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Bosne i Hercegovine (BiH) uhapsili su u sredu 16. decembra sedam osoba koje se sumnjiče za ratne zločine počinjene između 1992. i 1994. godine, prilikom napada na sela na području opštine Zvornik, na istoku BiH, i zločin nad ratnim zarobljenicima, saopštilo je Tužilaštvo BiH. Tokom akcije hapšenje koja je izvedena po nalogu tužilaštva, uhapšeni su Šemsudin Muminović (1962.), Džema Galjić (1963.), Ćamil Ahmetović (1965.), Rasim Omerović (1968.), Asim Alić (1959.), Fadil Mujić (1948.) i Ismet Memić (1970.) koji se terete za napad na zvornička sela od 8. oktobra 1992. godine do 6. jula 1994. godine, kao i zločin civilima i ratnim zarobljenicima, kada je ubijeno 20 žrtava srpske nacionalnosti. - Osumnjičeni su pod istragom Posebnog odjela za ratne zločine i osumnjičeni su da su, kao pripadnici TO (Teritorijalne odbrane) i Armije BiH, učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na civilno stanovništvo srpske nacionalnosti na području Zvornika i okoline, sudjelovali u ubistvima, namjernom nanošenju snažnog fizičkog ili duševnog bola (mučenju), te povredama fizičkog integriteta ili zdravlja civilnom stanovništvu,“ saopštilo je Tužilaštvo.

Iz neobjašnjivih razloga, godišnjice zločina dugo vremena protiču u medijskoj tišini a za ove žrtve, nažalost, nema zvanične komemoracije na nivou grada Zvornika iako su u pitanju nevini civili.

Žrtve su ubijene iz neposredne bilizine i sve su pre ubistva bile strahovito mučene i zlostavljane. Nedužni srpski civili su masakrirani u svojim kućama a o kakvoj okrutnosti se radi, svedoči nam i činjenica da je sam proces identifikacije trajao satima. Starci i starice su ubijeni noževima, sekirama, maljevima, mnoge starice pronađene su sa izbijenim zubima, iskopanim očima, prerezanim vratom...u mnoge je nakon masakriranja pucano iz vatrenog oružja. Nijedna žrtva nije imala "laku smrt", radilo se o klasičnom zverskom i sadističkom iživljavanju. 

U ovom muslimanskom pogromu ubijeno je više žena, starih i nemoćnih lica srpske nacionalnosti koji su se u vreme napada zatekli u selu da bi održavali imanja i hranili stoku. Većinanjih se sklonila i boravila u kući Mihajla Pantića. Deca iostali, pogotovo mlađi, meštani zaseoka Pantići još u toku letasu proterani iz svojih domova te su zaštitu našli u drugim krajevima, a dobrim delom i u SRJ. Srpska pokretna imovina, pokućstvo, obuća i odeća, hrana i stoka, opljačkani su i odneti u muslimanski deo sela. Selo je razoreno i popaljeno. U akciji je učestvovalo preko stotinu muslimanskih boraca i višestruko veći broj njihovih rođaka i prijatelja, civila koji su razneli i razorili imovinu Pantića. U Šetićima su granatirani pravoslavna crkva Svetog Ilije i Parohijski dom. U napadu na Malešić naročito su se istakli muslimanski vojnici i civili iz susednog sela Jusići.

Najstarija žrtva bio je Mihajlo Pantić koji je u trenutku ubistva imao 92 godine. U zaseoku Pantići, ekipa "Novosti" posetila je dvorište kuće u kom je, 8. oktobra 1992. ubijen devedestogodišnji starac Mihajlo Pantić. NJegov sinovac, Zdravko, ugledan ovdašnji meštanin tada je rekao: Starina je umoren bukvalno na kućnom pragu, jer nije hteo da ide iz kuće. Ni kriv ni dužan izgubio je život i to bolno sećanje ne bledi. 
Mihajlov sin Miloš (82) i njegova supruga Savka (80), sa porodicom svog sina, žive i danas tu, svaki dan su u dvorištu, gde su tog dana ubijeni nevini ljudi, među kojima i njihov otac i deda Mihajlo. - Evo, ovde je ubijen moj otac - pokazuje nam ispred kuće domaćin Miloš pantić iz sela Malešića, gde su Srbi teško stradali, kao i u zaseoku Lukići, selu Boškovići, prema Sapni. - Samo nekoliko koraka dalje ubijeni su i Desa, Savka, LJubica i njena majka Cvija koja je došla kod kćerke, bežeći sa Majevice. Deda nije ni hteo ni da čuje da ide sa kućnog praga. Znao je dobro da ni on, niti bilo ko od ukućana nikome nije bilo šta loše učinio, kao ni njegovi preci. Sačekala ga je, međutim, smrt na kućnom pragu. Zločinci su, kako su nam ispričali, stigli, po svoj prilici, iz pravca sela Klise, okrvavili ruke do lakata i otišli. Svi mi ostali, iz kuće, bili smo otišli, jer smo znali da se sprema belaj - kaže Miloš - Stalno dolaze i pitaju nas o tome šta je bilo, ali našu bol i muku mi sami "guramo". Otac je, kao i drugi, prvo sahranjen u Karakajskom groblju. Posle sam njegove posmrtne ostatke preneo na naše seosko groblje. Nikada nam niko nije dao ni paru za sahranu, a život mu je ugašen kao klasičnoj civilnoj žrtvi. Moja snaja, Julka, uspela je da izbegne najgore, sa bebom od nepunih osam meseci u naručju.

Prema podacima za Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX vijeku tog dana su ubijeni civili:
  • Pantić Mihajlo, 1902. godine - ubijen sa tri metka, od kojih je jedan ispaljen iz neposredne blizine u glavu raznevši mu je; nakon toga telo je masakrirano

  • Lukić Bosiljka, 1930. - zlostavljana pa ubijena iz vatrenog oružja, telo masakrirano

  • Prelovac Cvija, 1913 - rodom iz Majevice, strahovito mučena i zlostavljena pa masakrirana. Na njenom telu su nađeni tragovi paljenja vatrom,

  • Pantić Ljubica, 1946. - zlostavljana pa ubijena iz vatrenog oružja

  • Pantić Savka, 1924 - okrutno mučena pa masakrirana i ubijena iz vatrenog oružja, a imala je i rane, nanete verovatno bajonetom, u predelu vrata i desne butine.

  • Pantić Desanka, 1930 - okrutno mučena i zlostavljana pa ubijena iz vatrenog oružja,

  • Pantić Cvija,  1907.  - okrutno mučena pa ubijena iz vatrenog oružja

  • Sandić Cvija, 1910 - pokošena rafalima u porodičnoj kući

  • Milošević Zdravko, 1926 - zarobljen i strahovito mučen pa masakriran

  • Vidović Savo, 1937 - mučen pa masakriran

  • Perić Mihajlo, 1903 - ubijen hladnim oružjem, najverovatnije sekirom u svojoj kući

  • Perić Cvija, 1907 -okrutno mučena pa zaklana

  • Perić Ljubica, 1942 - zlostavljana pa ubijena

  • Malešić Zdravko, 1922 - okrutno mučen pa ubijen hladnim oružjem

Tokom muslimanske agresije na Zvornik (1992-1995) ubijeno je 1080 građana srpske nacionalnosti, među kojima i 21-o dete. 

Korišćeni izvori: Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX vijeku: "Masovni zločini nad Srbima 1992-1995"
                             
                            Večernje Novosti

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...