Пређи на главни садржај

ZAHVALNOST VEČERNJIM NOVOSTIMA NA NEGOVANJU KULTURE SEĆANJA, PRAVOVREMENIM, NEPRISTRASNIM INFORMACIJAMA I OBJEKTIVNOM IZVEŠTAVANJU!


Srpski narod u Republici Srbiji, Bosni i Hercegovini (Republici Srpskoj i Federaciji BiH) ali i čitavom regionu i svuda na svetu može samo biti zahvalan redakciji "Večernjih Novosti" na celokupnom višedecenijskom radu, izveštavanju i svim aktivnostima koje ova ugledna medijska kuća sprovodi.

Posebnu zahvalnost dugujemo na negovanju kulture sećanja, pisanju o važnim istorijskim događajima, značajnim ličnostima, vojnim pobedama ali i stradanjima srpskog stanovništva tokom poslednjeg odbrambeno-otadžbinskog rata. Gotovo da nema srpskog sela u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i regionu koje nije bilo predmet analize vrednih novinara ove medijske kuće. 

Svaki događaj koji se tiče stradanja srpskog civilnog stanovništva od 1991. do 2004. pronašao je svoje mesto u bogatoj arhivi Večernjih Novosti. Neumorno se trudeći da sačuvaju sećanje na nedužne žrtve, novinari ove medijske kuće objektivno su, nepristrasno i na veoma kvalitetan izveštavali o svakom događaju intervjuišući hiljade i hiljade običnih ljudi, svedoka i samih žrtava ratnih zbivanja. Tako na primer, kada su drugi ćutali, oni su lično dolazili u sela širom Bosne i Hercegovine (i drugih ratom pogođenih teritorija) nakon završetka rata kako bi pružili pomoć svom narodu, kako bi se čuo i njihov glas! Ispovesti prožete emocijama pravo su blago bogate arhive ove medijske kuće! 

Jedan od poslednjih primera na kojem treba zahvaliti Večernjim Novostima jeste i pisanje o zločinu u selima Šetići i Malešići koji se zbio 8. oktobra 1992. godine kada su muslimanske snage spalile ova mesta i usmrtile najmanje petnaest civila, mahom žena. Sve osobe su bila stara i nepokretna lica. Nema podataka da su organizacije grada Zvornika od 1992. do 2019. ikada nisu organizovale pomen i parastos za ove žrtve, te javno podsetile na ovaj stravičan zločin...o tome se nije pisalo ni izveštavalo a upravo su "Večernje Novosti"  prošle godine, povodom hapšenja osumnjičenih pripadnika muslimanske armije, napravile pristojan tekst i prilog gde su između ostalog razgovarali sa porodicama ovih nevinih žrtava. 

Ovde svakako treba izdvojiti i pisanje o velikanu Zoranu Stankoviću i njegovom bogatom ali i traumatičnom iskustvu koje je stekao tokom rata. I kada su drugi ignorisali sve šta je ovaj čovek radio i imao da kaže i ponudi, Večernje Novosti su o tome rado i često izveštavale. 

Ovakvih primera je bezbroj i dok je Večernjih Novosti, ne moramo brinuti da će omladina zaboraviti šta se zbivalo u našoj bolnoj, tragičnoj istoriji. Oni su tu da uče i podsećaju mlade generacije i na Skelane, i na Bratunac, i na Ilijaš, Trnovo, Konjic, Sanski Most, Martovski pogrom, Dojnice, Mušutište, Đakovicu, Staro Gracko, i sva druga mesta i stratišta našeg naroda. Pisali su i izveštavali ovi mediji takođe i o tragedijama drugih naroda, uvek spremni da upute i kritiku, da osude, da istaknu sve ono što ne valja u jednom društvu a sve u želji da to društvo postane još zrelije, zdravije i uspešnije! 

Svojim humantiranim akcijama koje su nebrojano puta pokrenuli, novinari "Večernjih Novosti" omogućili su mnogim ljudima da ostvare svoje potrebe i reše postojeće probleme ulepšavši im tako život i surovu realnost. Zato je orden koji je uredniku "Večernjih novosti" Miloradu Vučeliću, odlukom Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, dodelio lično patrijarh srpski Porfirije nešto sasvim očekivano, racionalno i pohvalno i nešto što podržava čitav srpski narod. 

"Večernje Novosti" imaju i jedan drugi, jednako važan orden a to je nesebična, enormna podrška i zahvalnost srpskog naroda. Tu je i poverenje koje obični ljudi već decenijama poklanjaju ovoj medijskoj kući. O tome svedoči i činjenica da su Večernje Novosti decenijama najtiražniji list, da je portal ove medijske kuće jedan od najposećenih jer narod prepoznaje i ceni objektivnost, nepristrasnost, pravovremenost i tačnost.

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...