Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Zvorniku i Podrinju svakako jeste surovo ubistvo dečaka Aleksandra Đorđića u februaru 1993. godine tokom granatiranja civilnih ciljeva od strane muslimanskih vojnih formacija. Aleksandar je imao samo godinu i po dana kada je ubijen. Tek što je počeo da živi i upoznaje svet oko sebe, Aleksandra i njegovu porodicu je zatekao rat. Đorđići su prethodno proterani iz rodnog sela Kuline od strane muslimanskih vojnika a spas su pokušali da pronađu u Zvorniku. Međutim, agresori im ni ovde nisu dali mira. Tog dana demolirano je nekoliko kuća a geleri muslimanskih granata rasuli su se po koloni izgladnelih civila koja je kod prostorije Crvenog krsta čekala brašno. Tom prilikom je teško ranjen penzioner Vojin Zarić (72), čiju suprugu Ljeposavu su nekoliko meseci ranije masakrirali muslimanski vojnici. U "Crnoj knjizi" autora Miroslava Toholja, navodi se kako je u artiljerijskom napadu iz pravca Nezuka, u Zvorniku teško ranjena i Aleksandrova majka Milena.
Građani Zvornika i čitavog Podrinja ali i Republike Srpske sigurno bi bili zadovoljni da jedna od centralnih ulica u Zvorniku ponese ime po Aleksandru, najmlađoj žrtvi agresije tzv. Armije BiH na ovaj grad ali i čitavo Podrinje. Stoga bi bilo dobro razmotriti i jednu takvu ideju humanog karaktera. Sugrađanima nevinih žrtava bi to sigurno bilo neizmerno drago a zločin bi se na taj način otrgao od zaborava.
U toj ulici bi u najmanju ruku trebala biti postavljena i spomen ploča na kojoj bi uz fotografiju, godine rođenja i smrti, trebale biti ispisane i okolnosti stradanja malenog Aleksandra. Ovako nešto je sasvim uobičajeno u zemljama zapada gde se uspomene na heroje rata ali i civilne žrtve neguju na državnom nivou i upravo kroz ovakve prakse. Zato je važno da i Republika Srpska krene istim stopama. Sve ovo je , naravno, samo dobronameran predlog, ideja, sugestija na koji način bi trebalo negovati uspomenu na nedužne srpske žrtve, naročito one najmlađe a na institucijama, organizacijama i građanima je da jednu takvu inicijativu pokrenu, promovišu i sprovedu u delo.
Nekoliko pripadnika Armije Bosne i Hercegovine saslušano je prošle godine u vezi sa ratnim zločinom granatiranja Zvornika a porodice žrtava pozivaju nadležne institucije da procesuiraju počinioce i naredbodavce ovih strašnih zločina.
Naša je obaveza da pamtimo sva te ratne događaje, da pominjemo žrtve i njihove tragične sudbine sa ciljem da se one više nikome u budućnosti ne dogode. Ovo je posebno značajno u vremenu kada se iz Sarajeva dolaze poruke mržnje, gde fašizam uveliko tinja i gde se srpske žrtve otvoreno, kontinuirano i sistemski negiraju a zločini nad Srbima opravdavaju, relativizuju i zataškavaju. Ovakav memorijal bio bi poruka i opomena svim budućim generacijama da se takva i slična zla više nikada ne smeju ponoviti! Nadamo se i verujemo da će u budućnosti neko pokrenuti ovakvu inicijativu, te želju i ideju savesnih građana Republike Srpske sprovesti u delo.

Коментари
Постави коментар