Пређи на главни садржај

ZVORNIK: IMENOVATI ULICU PO NAJMLAĐOJ ŽRTVI TERORA - ALEKSANDRU ĐORĐIĆU

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Zvorniku i Podrinju svakako jeste surovo ubistvo dečaka Aleksandra Đorđića u februaru 1993. godine tokom granatiranja civilnih ciljeva od strane muslimanskih vojnih formacija. Aleksandar je imao samo godinu i po dana kada je ubijen. Tek što je počeo da živi i upoznaje svet oko sebe, Aleksandra i njegovu porodicu je zatekao rat. Đorđići su prethodno proterani iz rodnog sela Kuline od strane muslimanskih vojnika a spas su pokušali da pronađu u Zvorniku. Međutim, agresori im ni ovde nisu dali mira. Tog dana demolirano je nekoliko kuća a geleri muslimanskih granata rasuli su se po koloni izgladnelih civila koja je kod prostorije Crvenog krsta čekala brašno. Tom prilikom je teško ranjen penzioner Vojin Zarić (72), čiju suprugu Ljeposavu su nekoliko meseci ranije masakrirali muslimanski vojnici. U "Crnoj knjizi" autora Miroslava Toholja, navodi se kako je u artiljerijskom napadu iz pravca Nezuka, u Zvorniku teško ranjena i Aleksandrova majka Milena. 

Mada su srpski civili ubijani i tokom 1991. godine, rat u Bosni i Hercegovini je zvanično započeo 1. marta 1992. ubistvom starog svata Nikole Gardovića na Baščaršiji u Sarajevu. Vrlo brzo su se ratni sukobi proširili i na područje grada Zvornika. Prva žrtva rata je bio Luka Radović koji je zverski ubijen 9. aprila 1992. tokom napada muslimanskih ekstremista na sanitetsko vozilo. 
U brojnim napadima bošnjačke vojske, od granata i snajpera stradalo je na desetine civila i dece. Mnogi su smrtno stradali, mnogi su ostali trajni invalidi – bez sluha, bez vida, jednog ili više ekstremiteta, drugi su umirali u najtežim mukama… stravične scene postale su surova realnost za građane Zvornika.
Tog hladnog februarskog dana, agresori su neočekivano izvršili napad na Zvornik. Krvavi bilans ovog napada bio je veliki broj ranjenih i stradalih. Iako nije ni znao šta je uopšte rat, dvogodišnji Aleksandar je postao žrtva zlih i bezumnih ljudi. Jedina krivica ovog dečaka bila je njegova srpska nacionalnost.Tog 10. februara 1993. kapitulirala je ljudskost. Zauvek je prekinuto jedno detinjstvo a jedna porodica je trajno ostala zavijena u crno. 

Građani Zvornika i čitavog Podrinja ali i Republike Srpske sigurno bi bili zadovoljni da jedna od centralnih ulica u Zvorniku ponese ime po Aleksandru, najmlađoj žrtvi agresije tzv. Armije BiH na ovaj grad ali i čitavo Podrinje. Stoga bi bilo dobro razmotriti i jednu takvu ideju humanog karaktera. Sugrađanima nevinih žrtava bi to sigurno bilo neizmerno drago a zločin bi se na taj način otrgao od zaborava.

U toj ulici bi u najmanju ruku trebala biti postavljena i spomen ploča na kojoj bi uz fotografiju, godine rođenja i smrti, trebale biti ispisane i okolnosti stradanja malenog Aleksandra. Ovako nešto je sasvim uobičajeno u zemljama zapada gde se uspomene na heroje rata ali i civilne žrtve neguju na državnom nivou i upravo kroz ovakve prakse. Zato je važno da i Republika Srpska krene istim stopama. Sve ovo je , naravno, samo dobronameran predlog, ideja, sugestija na koji način bi trebalo negovati uspomenu na nedužne srpske žrtve, naročito one najmlađe a na institucijama, organizacijama i građanima je da jednu takvu inicijativu pokrenu, promovišu i sprovedu u delo.  

Nekoliko pripadnika Armije Bosne i Hercegovine saslušano je prošle godine u vezi sa ratnim zločinom granatiranja Zvornika a porodice žrtava pozivaju nadležne institucije da procesuiraju počinioce i naredbodavce ovih strašnih zločina.

Naša je obaveza da pamtimo sva te ratne događaje, da pominjemo žrtve i njihove tragične sudbine sa ciljem da se one više nikome u budućnosti ne dogode. Ovo je posebno značajno u vremenu kada se iz Sarajeva dolaze poruke mržnje, gde fašizam uveliko tinja i gde se srpske žrtve otvoreno, kontinuirano i sistemski negiraju a zločini nad Srbima opravdavaju, relativizuju i zataškavaju. Ovakav memorijal bio bi poruka i opomena svim budućim generacijama da se takva i slična zla više nikada ne smeju ponoviti! Nadamo se i verujemo da će u budućnosti neko pokrenuti ovakvu inicijativu, te želju i ideju savesnih građana Republike Srpske sprovesti u delo. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...