Пређи на главни садржај

"DOŠLI SMO DA ODAMO POČAST SRPSKIM CIVILIMA I NEVINOJ DJECI" - BOŠNJAČKI VETERANI POSETILI SKELANE I POSLALI VAŽNU PORUKU!

 


U Skelanima kod Srebrenice u nedelju 16. januara služen je parastos za 305 Srba ubijenih tokom rata na području ove mesne zajednice.  Pripadnici bošnjačke vojske iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića samo u jednom danu 16. januara 1993. masakrirali su 69 Srba, od čega 50 civila i 19 branilaca sela. I od tih branilaca, samo je šestoro stradalo od metka dok su svi ostali okrutno mučeni pa ubijeni u svojim kućama ili su podlegli torturama u logoru. Najmanje deset žena i devojaka srpske nacionalnosti je tog dana silovano. Bošnjačke snage su tog hladnog januarskog dana ubile 24 žene i četvoro dece, a  osamnaestoro dece je zadobilo teže i srednje teške telesne povrede.

Pored meštana Skelana i političkih predstavnika, ovogodišnjoj komemoraciji su prisustvovali i članovi Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd. Mirovni aktivisti/kinje iz Centra za nenasilnu akciju odali su počast svirepo ubijenim srpskim civilima ističući da za ovaj strašan zločin, posebno za civilne žrtve, među kojima je bilo dece, žena i starijih ljudi niko nije odgovarao.

- Važno nam je bilo da budemo na samoj komemoraciji, kao mirovni aktivisti i aktivistkinje sa mešovitom grupom ratnih veterana i ovo prisustvo smo odavno planirali. Pre dve godine bili smo prisutni sa manjom grupom, kako bismo upoznali stanovnike Skelana i porodice žrtava sa time ko smo i u kakvoj misiji i sa kakvim namerama dolazimo. Sada je bilo moguće da grupa bude veća, te da na taj način odamo poštu stradalim, posebno civilima. Svesni svih stradanja na ovom području dolazimo u miru, dolazimo odati počast svim žrtvama, ukazati na svaki zločin i pozvati na procesuiranje odgovornih i pronalazak nestalih, kazala je Tamara Zrnović, članica Centra za nenasilnu akciju, navodi se u saopštenju.

Sa komemoracije je poručeno da su na području Podrinja stradala oba naroda, i Srbi i Bošnjaci, s razlikom da odgovorni za stradanje Srba nisu procesuirani. - Sa jednom sličnom mešovitom grupom mirovnih aktivista i aktivistkinja i ratnih veterana iz BiH, Hrvatske i Srbije 2012. smo posetili i Memorijalni centar Potočari i odali počast žrtvama. Odavanjem počasti svim žrtvama, odlascima na sve komemoracije na koje smo pozvani, pokazujemo da je saosećanje sa svim žrtvama moguće i da se takvim pristupom ničija žrtva ne umanjuje. Nažalost, svedočimo tome da je u našim društvima sećanje na žrtve selektivno i da se često zloupotrebljava za razgradnju mira. Ovakvim dolascima na komemoracije nastojimo se, pored ostalog, boriti i protiv takve prakse", kazao je Nedžad Novalić, član Centra za nenasilnu akciju, navodi se u saopštenju ove organizacije.

Istaknuti političar Nebojša Vukanović napravio je reportažu o ovom događaju a tom prilikom je intervjuisao i trojicu ratnih veterana - pripadnika VRS, Armije BiH i HVO-a koji su ispričali motive svog dolaska i podelili svoja vlastita iskustva, utiske i stavove sa širokim auditorijumom.  

Amer Delić, ratni veteran - nekadašnji pripadik Armije BiH sa područja Zavidovića, ispričao je kako je došao u Skelane sa željom da oda počast nevinim žrtvama Skelana: "Ja sam bivši pripadnik Armije BiH, i mirovni aktivista, član Centra za nenasilnu akciju i ovdje sam drugi put, bio sam prije dvije godine, isto na obilježavanju. Ono što je nas okupilo je to iskustvo rata, mi smo prije skoro dvije decenije počeli da sarađujemo. Osjetili smo potrebu...javila se potreba da se dođe na sva stratišta, pa smo obilazili mjesta stradanja u svojim sredinama i pozivali predstavnike opštinske vlasti, među boračkim organizacijama smo tražili partnere..kad smo obišli spomenike i spomen sobe onda smo išli i na mjesta gdje su naše vojske počinile neka zlodjela. To je na neki način nas zbližilo i izgradilo povjerenje.

U jednom trenutku smo počeli jedne druge na komemoracije da pozivamo i iz toga je proistekla ideja da idemo na sva stratišta gdje god smo dobrodošli, gdje god na lokalnom nivou ima neko da nas pozove i da nam kaže "vi ste dobrodošli, bićete u protokolu. "

Amer je istakao da im je želja od samog početka bila da zajedno prisustvuju svakom stratištu kako bi odali počast nevinim žrtvama, bez obzira na to kojem narodu one pripadaju. Glavna namera takvih aktivnosti je, ističe Delić, da ta antiratna kampanja otvori oči svim ljudima kako bi spoznali da je moguće ostvariti saradnju čak i između bivših "neprijatelja", odnosno, onih koji su pucali jedni na druge. Krajnji cilj svih tih humanih akcija jesu izgradnja mira i uspostavljanje poverenja saglasni su svi veterani. Amer je istakao kako su sa njim u Skelane došla još dvojica pripadnika Armije Bosne i Hercegovine a takođe je skrenuo pažnju da je značajno doći na ova mesta budući da su stradanja Srba ostala u senci i kako nema dovoljno prostora ni želje doći i odati počast i srpskim žrtvama. 

- Mi tražimo svoj put, nastojimo u komunikaciji i sa predstavnicima srpskog naroda iz Srebrenice, da se nekako povežemo i spremni smo da dođemo na sva ova mjesta, spomenuta je i Kravica, ima još tih mjesta...Bratunac, Zalazje, Milići...bilo je dosta stradalih i apelovali bismo na institucije da procesuiraju, da nađu neki trag, mislim mora odgovornost postojati. - naglasio je Delić. 

Na konstataciju da za ove zločine nad civilima niko nije odgovarao, Amer kaže: "To je neverovatno, ja ne znam kakvi su to propusti, ko da se namjerno to hoće na neki način sakriti..ja ne znam kako nema neke protivsile da te neke činjenice posloži i da se neka imena spomenu čija je odgovornost. Svaki zločin ima svoju konstrukciju, ima svoje naredbodavce, izvršioce, ime i prezime zločinca...ne možemo mi sad ubrojati jedan narod i kriviti ga kad su te akcije specifične.. Ja znam kao učesnik rata da na nivou čete od sto ljudi možete imati pet ljudi koji su spremni da urade zverstva. Mislim da je nalogičnije da se sve te stvari počnu odmotavati, raščišćavati...koliko tu ima snage, svako da krene od sebe...ima tu još i straha, neće ljudi da svjedoče. 

Delić je potom ispričao i svoja iskustva iz rata na području Zavidovića čiji je bio učesnik budući da je bio pripadnik 328. brdske brigade Armije BiH. Podsetio je na neke zločine počinjene u tom kraju od strane mudžahedina, te upoznao javnost sa tragičnom sudbinom srpskog naroda u ovom kraju. Ispričao je kako su bošnjački veterani prisustvovali i obeležavanju stradanja Srba na Vozući i memorijalnom maršu mira pod nazivom "Stazama egzodusa" koji se organizuje u znak sećanja na stradale, nestale i prognane Srbe ovog kraja.

- Nastojimo da uspostavimo odnose, da izgradimo povjerenje...ja mogu samo reći "Meni je žao, ne mogu reći u smisli ko je to počinio, na koji način..." - ističe Amer Delić. 

Mirovna organizacija Centar za nenasilnu akciju, sa sedištima u Sarajevu i Beogradu, od 2008. godine organizuje posete grupe ratnih veterana iz Srbije, Hrvatske i BiH mestima stradanja civila i vojnika tokom poslednjeg rata, te zvaničnim komemoracijama stradalim koje organizuju lokalne i državne vlasti i udruženja žrtava.

Veterani iz regiona u organizaciji Centra za nenasilnu akciju do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, na Koti 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu/Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova Glavica), Sijekovcu kod Broda, Laništima kod Brčkog, Trusini kod Konjica, Stupnom Dolu kod Vareša, Ahmićima u Vitezu, u Srbiji u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarinu kod Kruševca, Aleksincu, te u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knin i brojnim drugim lokacijama.

SKELANI ZLOČIN BEZ KAZNE

Podsećanja radi, Skelane su tog 16. januara 1993. u ranim jutarnjim časovima napale jake bošnjačke snage (oko 2 500 vojnika) iz pravca Srebrenice i Potočara. Žrtve su u  najvećem broju slučajeva masakrirane sekirama i noževima a sve su prethodno mučene i zlostavljane. Mnoge žene i devojke su tog dana silovane i zlostavljane, a naročito tešku sudbinu su doživeli zarobljenici koji su odvedeni u srebrenički logor. Milici Dimitrijević su ubijena dva sina - četvorogodišnji Aleksandar i jedanaestogodišnji Radisav, dok je treći sin Slaviša (14) tom prilikom teško ranjen. Cvetku Ristiću, tada četrnaestogodišnjem dečaku bošnjački vojnici su pobili čitavu porodicu. Najpre su mu zarobili oca Novaka pa ga živog zapalili, dok su u kući nakon zlostavljanja ubijene njegova majka Ivanka, sestra Mitra (18), i komšinica Milenija (29), dok je brat Mićo (15) zarobljen i likvidiran a njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. 

Među ubijenima je i Milenka Ristić, starica od 63 godine, koja je tokom napada bila sama u kući. Žena je silovana pa masakrirana od strane pripadnika bošnjačke vojske a njeno telo su pronašle Milenkine ćerke i to ispred kuće koja je izgorela. Draginja Ranković je sa medijima podelila svoju tragičnu ispovest o svirepom ubistvu majke: "Moju majku su Muslimani iz Srebrenice tog 16. januara 1993. uhvatili pa silovali. Odsekli su joj polni organ i urezali joj krst na stomaku pa su je onda zaklali. Izvadili su joj oči, stavili su joj ruke kod grudi i tako su je zaklali..." - ispričala je pred kamerama BN televizije ova žena. Nepokretna starica Darinka Mitrović je masakrirana na kućnom pragu. Na kućnom pragu su zverski masakrirani i supružnici Bogdan (66) i Dobrina Živanović (70). Bošnjački zločinci su bez milosti lišili života i nemoćne starce - Anđelka Pavlovića (79) i Vidosavu Trifunović (78) a od zadobijenih povreda u bolnici je preminula i Milenka Stevanović, stara 53 godine. Masakrirani su i starci Anđa Janjić (66), Filip Živanović (63), Stojan Živanović (69), Savo Maksimović, Ilija Milanović (71), Rado Ristić (73), Dušanka Milanović (73), Milenko Todorović (66), Nikola Živanović (71), Radinka Mitrović (47), Mirko Rakić (68), Radoslava Kovačević (78), Ilinka Blagojević (79), Rosa Neđić (50) i mnogi drugi. 





Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...