U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca, u sredu, 5. januara, biće služen parastos za 162 nastradalih Srba iz ovog mesta i susednih zaselaka u odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih su njih 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. godine. Parastos za ubijene Srbe počeće u 11.00 časova u kravičkoj crkvi. U 12.00 časova predviđeno je odavanje počasti i polaganje cveća uz spomen-krst u Kravici, za 3.267 ubijenih Srba sa područje srebreničke regije.
Masakr u selu Kravica predstavlja jedan od najmasovnijih i najbrutalnijih zločina nad srpskim stanovništvom u Podrinju. Posebnu pažnju privlači činjenica da je zločin počinjen upravo na najveći pravoslavni praznik Božić. Najmlađa žrtva muslimanskog terora bio je četvorogodišnji Vladimir Gajić koji je poginuo tokom izbeglištva 1993. u Bratuncu, dok je najstarija bila nepokretna starica Mara Božić, stara 89 godina.Tankosava Stevanović je rođena 1938. godine u selu Kravica gde je i provela svoju mladost i čitav svoj život. Tankosava se rano udala za svog supruga Cvijetina sa kojim je stvorila veliku, srećnu porodicu. Iz te iskrene ljubavi dobili su sedmoro dece - petoro sinova i dve ćerke. Živeli su prelepim životom u skladnom braku negujući prave porodične vrednosti. Nažalost, Tankosava se po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini razbolela zbog čega nije mogla da se kreće. Ubijena je na pravoslavni Božić - 7. januara 1993. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Kravicu. U trenutku ubistva imala je 54 godine.
Tog božićnog jutra pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH iz Srebrenice predvođeni ratnim komandantom Naserom Orićem izvršili su napad na nebranjeno srpsko selo Kravicu i tom prilikom počinili strašan masakr. Nikoga nisu štedeli u svojim pohodima, a žrtve su masakrirane i žive spaljivane po svojim kućama. Stradala je i seoska crkva a najradosniji hrišćanski praznik pretvorio se i najtužniji dan u životima meštana ovog sela nadomak Bratunca.
Tankosava je bila je nepokretna i stoga nije mogla napustiti selo zajedno sa mlađom populacijom. Ostala je u svojoj kući a po iznenadnom napadu Orićevih krvinika, suprug Cvijetin ju je nosio na svojim rukama. Nije želeo da napusti suprugu ni u tom najtežem trenutku. Bio je uz nju svo vreme, spreman da žrtvuje i svoj vlastiti život. O stradanju Tankosave Stevanović kroz svoje memoare kratko je podsetio i Marinko Grujić, svedok i učesnik svih ratnih zbivanja u Kravici i dobri poznavalac međuljudskih odnosa u ovom kraju. Grujić je opisao kako je Cvijetin svoju nepokretnu suprugu nosio kilometrima. I dok su Naserove horde palile sve pred sobom, ubijajući žene, starce i decu, Cvijetin je upotrebio nadljudske napore da spase sebe i suprugu. Preplašena Tankosava pribojavala se onoga što dolazi. Nisu Cvijetina omeli ni preduboki smetovi, ne nenormalna hladnoća, pa čak ni gusta magla koja se tog jutra nadvila nad selom i od koje se ništa nije moglo videti. Koračao je sigurno i hrabro samo sa jednom mišlju: kako da spase suprugu. Nažalost, zločinci su bili brži.
Naser Orić, naoružan do zuba, jašući na belom konju, sustigao je sa svojim saborcima bračni par Stevanović. Među napadačima tog jutra Cvijetin je prepoznao svoje komšije iz okolnih muslimanskih sela kao i iz same Srebrenice. Bili su u uniformama naoružani vatrenim i hladnim oružjem. Među vojnicima je bio veliki broj žena i maloletnika. Mnoge od tih agresorki danas sebe nazivaju "Majke Srebrenice". Zapucali su prema nesrećnim ljudima opkolivši ih sa svih strana...svuda pucnji, vika, dreka, odjekuju bombe i granate, milion nejasnih slika u Cvijetinovoj glavi. Kada je nakon nekoliko sati došao k sebi, Cvijetin je saznao gorku istinu. On je uspeo da preživi a supruga je bila ubijena. Muslimanski vojnici su je zarobili, strašno mučili i zlostavljali pa masakrirali. Obdukcijom koju je izvršio tim patologa na čelu sa istaknutim dr Zoranom Stankovićem, utvrđeno je čak 17 ubodnih rana nanetih oštrim predmetom (nožem, sekirom ili mačetom) što svedoči o da je reč o ritualnom mučenju i ubistvu. Muslimanski vojnici su primenili sadističko iživljavanje prema ovoj nepokretnoj ženi.
Pukovnik Miladin Prstojević izjavio je tog januara 1993. godine: "Govoriti o tome svakom čovjeku, borcu, naročito nama starešinama koji smo ipak navikli na rat i koji smo dosta toga u ratu vidjeli, to nam sve veoma teško pada. Konkretno u zadnja dva dana imamo slučajeve koje sam lično video jer smo ih sa borcima sami izvlačili. Konkretnu u ataru sela Andžići našli smo tijelo Stevanović Tankosave, stara 55 godina, bila je komplet, od vrata do trbuha, skroz isječena i toliko izmrcvarena, toliko da to ljudski veoma teško objasniti. Teško je objasniti kakve su to zveri mogle počiniti..to su bili ljudi u zverskom obliku koji nemaju nikakvih osećanja i nikakve ljudskosti u sebi.."
Tankosava je za sobom ostavila supruga Cvijetina, sinove Cvijana, Branislava, Ratka, Rajka i Novicu i ćerke Miru i Cvijetu. Naser Orić i počinioci masakra u Kravici do danas nisu procesuirani niti osuđeni za svoje zločine.

Коментари
Постави коментар