Пређи на главни садржај

NEPOKRETNA TANKOSAVA JE MUČENA DO SMRTI - PATOLOG UTVRDIO PREKO 17 UBODNIH RANA!

U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici kod Bratunca, u sredu, 5. januara, biće služen parastos za 162 nastradalih Srba iz ovog mesta i susednih zaselaka u odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih su njih 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. godine. Parastos za ubijene Srbe počeće u 11.00 časova u kravičkoj crkvi. U 12.00 časova predviđeno je odavanje počasti i polaganje cveća uz spomen-krst u Kravici, za 3.267 ubijenih Srba sa područje srebreničke regije. 

Masakr u selu Kravica predstavlja jedan od najmasovnijih i najbrutalnijih zločina nad srpskim stanovništvom u Podrinju. Posebnu pažnju privlači činjenica da je zločin počinjen upravo na najveći pravoslavni praznik Božić. Najmlađa žrtva muslimanskog terora bio je četvorogodišnji Vladimir Gajić koji je poginuo tokom izbeglištva 1993. u Bratuncu, dok je najstarija bila nepokretna starica Mara Božić, stara 89 godina. 

Tankosava Stevanović je rođena 1938. godine u selu Kravica gde je i provela svoju mladost i čitav svoj život.  Tankosava se rano udala za svog supruga Cvijetina sa kojim je stvorila veliku, srećnu porodicu. Iz te iskrene ljubavi dobili su sedmoro dece - petoro sinova i dve ćerke. Živeli su prelepim životom u skladnom braku negujući prave porodične vrednosti. Nažalost, Tankosava se po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini razbolela zbog čega nije mogla da se kreće. Ubijena je na pravoslavni Božić - 7. januara 1993. prilikom napada muslimanske vojske na srpsko selo Kravicu. U trenutku ubistva imala je 54 godine.

Tog božićnog jutra pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH iz Srebrenice predvođeni ratnim komandantom Naserom Orićem izvršili su napad na nebranjeno srpsko selo Kravicu i tom prilikom počinili strašan masakr. Nikoga nisu štedeli u svojim pohodima, a žrtve su masakrirane i žive spaljivane po svojim kućama. Stradala je i seoska crkva a najradosniji hrišćanski praznik pretvorio se i najtužniji dan u životima meštana ovog sela nadomak Bratunca. 

Tankosava je bila je nepokretna i stoga nije mogla napustiti selo zajedno sa mlađom populacijom. Ostala je u svojoj kući a po iznenadnom napadu Orićevih krvinika, suprug Cvijetin ju je nosio na svojim rukama. Nije želeo da napusti suprugu ni u tom najtežem trenutku. Bio je uz nju svo vreme, spreman da žrtvuje i svoj vlastiti život. O stradanju Tankosave Stevanović kroz svoje memoare kratko je podsetio i Marinko Grujić, svedok i učesnik svih ratnih zbivanja u Kravici i dobri poznavalac međuljudskih odnosa u ovom kraju. Grujić je opisao kako je Cvijetin svoju nepokretnu suprugu nosio kilometrima. I dok su Naserove horde palile sve pred sobom, ubijajući žene, starce i decu, Cvijetin je upotrebio nadljudske napore da spase sebe i suprugu. Preplašena Tankosava pribojavala se onoga što dolazi. Nisu Cvijetina omeli ni preduboki smetovi, ne nenormalna hladnoća, pa čak ni gusta magla koja se tog jutra nadvila nad selom i od koje se ništa nije moglo videti. Koračao je sigurno i hrabro samo sa jednom mišlju: kako da spase suprugu. Nažalost, zločinci su bili brži. 

Naser Orić, naoružan do zuba, jašući na belom konju, sustigao je sa svojim saborcima bračni par Stevanović. Među napadačima tog jutra Cvijetin je prepoznao svoje komšije iz okolnih muslimanskih sela kao i iz same Srebrenice. Bili su u uniformama naoružani vatrenim i hladnim oružjem. Među vojnicima je bio veliki broj žena i maloletnika. Mnoge od tih agresorki danas sebe nazivaju "Majke Srebrenice". Zapucali su prema nesrećnim ljudima opkolivši ih sa svih strana...svuda pucnji, vika, dreka, odjekuju bombe i granate, milion nejasnih slika u Cvijetinovoj glavi. Kada je nakon nekoliko sati došao k sebi, Cvijetin je saznao gorku istinu. On je uspeo da preživi a supruga je bila ubijena. Muslimanski vojnici su je zarobili, strašno mučili i zlostavljali pa masakrirali. Obdukcijom koju je izvršio tim patologa na čelu sa istaknutim dr Zoranom Stankovićem, utvrđeno je čak 17 ubodnih rana nanetih oštrim predmetom (nožem, sekirom ili mačetom) što svedoči o da je reč o ritualnom mučenju i ubistvu. Muslimanski vojnici su primenili sadističko iživljavanje prema ovoj nepokretnoj ženi.

Pukovnik Miladin Prstojević izjavio je tog januara 1993. godine: "Govoriti o tome svakom čovjeku, borcu, naročito nama starešinama koji smo ipak navikli na rat i koji smo dosta toga u ratu vidjeli, to nam sve veoma teško pada. Konkretno u zadnja dva dana imamo slučajeve koje sam lično video jer smo ih sa borcima sami izvlačili. Konkretnu u ataru sela Andžići našli smo tijelo Stevanović Tankosave, stara 55 godina, bila je komplet, od vrata do trbuha, skroz isječena i toliko izmrcvarena, toliko da to ljudski veoma teško objasniti. Teško je objasniti kakve su to zveri mogle počiniti..to su bili ljudi u zverskom obliku koji nemaju nikakvih osećanja i nikakve ljudskosti u sebi.."

Tankosava je za sobom ostavila supruga Cvijetina, sinove Cvijana, Branislava, Ratka, Rajka i Novicu i ćerke Miru i Cvijetu. Naser Orić i počinioci masakra u Kravici do danas nisu procesuirani niti osuđeni za svoje zločine.

Muslimanski vojnici na čelu sa komandantom Naserom Orićem, ratnim zločincem, sa namerom su organizovali zločin baš na ovaj veliki hrišćanski praznik jer su pretpostavljali da će meštani biti zauzeti obeležavanjem praznika i da neće pružati otpor. Jedini cilj napada na Kravicu bilo je istrebljenje srpskog civilnog stanovništva. Sve žrtve su bili sasvim obični ljudi - seljaci, zemljoradnici, domaćice, penzioneri...nije tu bilo nikakve organizovane vojske niti brigade, reč je o civilima koji su bili prinuđeni da brane svoje živote, zatim živote nejači (žena, dece i staraca) i svoja ognjišta koja su bila napadnuta. Među 49-oro ubijenih je bilo 25 civila, dok su 24-oro bili branioci sela. Veoma je licemerno i nezahvalno govoriti o ovih 24-oro stradalnika kao o vojnicima jer ove žrtve nisu stradale u borbama već su masakrirani na kućnom pragu. To su bili takođe civili - zemljoradnici, poljoprivrednici, učitelji koji su pod pretnjom istrebljenja i genocida bili prinuđeni da uzmu oružje u ruke kako bi  odbranili sebe i nejač od agresora.

Toga dana kada je trebalo da Srbi obeleže najradosniji praznik – rođenje Isusa Hrista, celo selo je zavijeno u crno. Selo je opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice, oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata. Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbegavši sigurnu smrt. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dete

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...