Пређи на главни садржај

VAPAJ MAJKE MITRE: "ORIĆEVI VOJNICI SU MI NA BOŽIĆ UBILI SUPRUGA I SINA OD ŠESNAEST GODINA"

Svaki Božić, meštani sela Kravica nadomak Bratunca, dočekuju sa tugom i bolom. Probude se tada bolne uspomene i teška sećanja na tragični Božić 1993. godine, kada su muslimanske snage iz Srebrenice zapalile ovo mesto i okolne zaseoke i masakrirale 49 srpskih civila. Ožive tada oni bolni trenuci izgnanstva, jezive scene nasilja, slike izmasakriranih leševa, jauci majki  i očeva....nema kuće u Kravici koja nije nekog izgubila. Među tragičnim pričama je i potresna sudbina Mitruše Mitre Bogičević kojoj su Naser Orić i njegovi vojnici mučki ubili supruga, sina od petnaest ipo godina, kao i veliki broj rođaka, komšija i prijatelja. I sama Mitra je tokom ovog strašnog napada teže ranjena.

Ipak, i danas Kravičani obeležavaju najradosniji hrišćanski praznik! U obnovljenoj pravoslavnoj crkvi služi se i liturgija kojoj prisustvuje veliki broj ljudi kako iz ovog mesta tako i iz okolnih bratunačkih i srebreničkih sela. Dođu tada za praznike i mnogobrojni Srbi iz inostranstva. Slavi se Božić, obeležava se Badnji dan, čuva se i neguje tradicija, poštuju se stari običaji. Kako bi makar deci i omladini omogućili da provedu ovaj najlepši praznik u miru i blagostanju, Kravičani su zajedno sa opštinom Bratunac još odavno sklopili dogovor da se pomen za ubijene srpske civile služi svakog 5. januara.  

Tog 7. januara 1993. godine, u cik zore, probudili su se i ustali vredni Slobodan i njegova supruga Mitruša Bogičević. Tek snene oči otvorio je i njihov sin Novica, dečak od samo šesnaest godina. Veoma pametan i talentovan dečak, uzoran đak, izuzetno vredno i sposobno dete. Poranili Bogičevići da pripreme božićnu trpezu kako dolikuje! Spremili su i bogatu gozbu, meso, kolače, vino, upalili i sveće...sve baš onako kako dolikuje srpskim domaćinima i pravoslavnim običajima. Slobodan i Mitruša, vredni i pošteni ljudi, čitav život su radili za dobrobit svoje porodice. O kakvim ljudima se radi, svedoči i činjenica da ni tog božićnog jutra Bogičevići nisu odmarali. Poranili su da obave kućne i sve druge poslove ne bi li veliki praznik dočekali u miru i toploj, porodičnoj atmosferi. Međutim, mirno, maglovito, praznično jutro prekinuli su rafali.

Tog jutra na njihov kućni prag, u čisto srpsko selo Kravicu stigli su nezvani gosti. Muslimanski vojnici predvođeni Naserom Orićem, naoružani noževima, mačetama, bajonetima, automatskim i vatrenim oružjem došli su samo sa jednim ciljem - da ubiju! Zarasli u brade, iskolačenih očiju iz kojih je izvrila neopisiva mržnja i zlo, muslimanski vojnici išli su od kuće do kuće i klali i ubijali sve što su stigli. Preživeli govore kako su agresori uzvikivali: "Allahu ekber", "Tekbir", "Čestitamo vam Božić", "Koljite žene i djecu", "Hvatajte četnike". Napad na Kravicu bio je dugo planiran i svaki korak bio je unapred određen: Nakon što bi muslimani zaklali srpske domaćine, u kuće bi onda upadale njihove žene i deca koji bi pljačkali imovinu i krali sve što se moglo pokrasti a onda je sledovalo paljenje kuća.

Kako je Zulfo Tursunović, jedan od komandanata 28. divizije tzv. Armije BiH, izjavio, cilj napada na Kravicu bilo je proširivanje muslimanske teritorije kako bi se taj deo spojio sa Srebrenicom a kasnije i sa Cerskom.

Vrisci srpskih žena i starica prelamali su se selom i čuli su se čak preko brda, u drugim, kilometrima udaljenim srpskim selima. Zlikovci nikoga nisu štedeli, ubijali su šta su stigli a samo petoro (od ukupno 49 žrtava) je stradalo isključivo i samo od metka. Svi ostali su mučeni, zlostavljani pa ubijeni ritualnim metodama - odsecanjem glava i drugih ekstremiteta, nabijanjem na kolac, spaljivanjem, klanjem...

I u dvorište Bogičevića upali su naoružani ekstremisti. Kada su videli malog Novicu odmah su, shodno svom decoubilačkom nagonu, krenuli ka njemu da likvidiraju. Mitra je vrisnula a Slobodan je odmah skočio da zaštiti suprugu i dete. Ekstremisti su tada iz svog mogućeg naoružanja otvorili vatru na ovu nedužnu tročlanu porodicu. Slobodanu nije bilo spasa, ubijen je na kućnom pragu, dok su Mitra i njen sin Novica ranjeni. Mitra je samo vrištala i dozivala u pomoć ostale komšije. Molila je da spasu njeno dete. I zaista, pomoć je brzo pristigla ali tek što su malog Novicu stavili na nosila, nakon izvesnog vremena, dečak je od zadobijenih povreda, preminuo! Meštani i pristigla vojska bili su frapirani i šokirani povredama koje su zločinci naneli i ovom detetu ali i svim drugim meštanima Kravice. Selo je za sat vremeno pretvoreno u pepeo a iz zapaljenih kuća kuljao je dim. U Srebrenici se tri dana slavio pokolj srpskog stanovništva, pevalo se i igralo a ubice dece i žena, silovatelji i monstrumi proglašeni su gazijama, šehidima, herojima. 

 - Ja sam izgubila muža na kućnom pragu. I sin mi je bio ranjen, a izumro je pored mene na nosilima. Ja sam ranjena kroz obe noge. Mene su odvezli u bolnicu, a njega na groblje, da ga sahrane... - rekla je kroz suze Mitruša Bogičević, žena koja je na najveći pravoslavni praznik, u jednom trenu ostala bez ičega. Te fizičke povrede nekako su i zarasle iako su posledice ostale trajne, ali ta bol je nemerljiva naspram one koju ova hrabra i čestita žena nosi na srcu i duši gotovo tri decenije. Bol za ubijenim detetom, za suprugom, za rođacima, za zapaljenim ognjištem nikada neće prestati.

Ponosna je Mitra Bogičević i na sina i na supruga, a ponosni smo i svi mi na nju i na ostale srpske majke jer su one odgojile poštene i časne ljude. Njeni najbliži kao i drugi meštani Kravica, ubijeni su na svom kućnom pragu kao civili, dok su muslimanski borci, "Sinovi Srebrenice" stradali na tuđem kućnom pragu, paleći srpska sela i ubijajući srpsku nejač. Vapaj majke Mitre nema izgleda ko da čuje iz belog sveta! Dođu ambasadori i razni drugi političari sa Zapada u Potočare da se poklone bošnjačkim poginulim vojnicima i civilima ali ih ne zanimaju suze srpskih majki, tih prvih žrtava nesrećnog rata u Bosni i Hercegovini. 

Nije tuga majke Mitre bila mnogo interesantna ni domaćim medijima što potvrđuje i činjenica da se izjave ove časne Srpkinje tek u tragovima mogu pronaći na društvenim mrežama i arhivama srpskih medija. 



Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...