Пређи на главни садржај

ISPOVESTI RUSKINJA IZ ROSTOVA: "POSTOJE ČITAVA DEČIJA GROBLJA, UKRAJINCI SU UBILI MNOGO TRUDNICA"



Preko 100 000 ruskih civila, stanovnika Donbasa, nalazi se trenutno u izbeglištvu u Rusiji. Na evakuacije i preseljenja su već mnogi i navikli jer njihova agonija traje od 2014. godine kada je zvanični Kijev započeo ofanzivu na vlastite građane ruske nacionalnosti i rejon Donbasa. Od te 2014. do danas ubijeno je 15 000 ljudi. Ukrajinske snage su ubile 149 ruske dece ali zbog njih niko nije lio suze kako se danas to čini u slučaju Kijeva. Ukrajini nisu uvedene nikakve sankcije zbog teških ratnih zločina počinjenih nad ruskim civilnim stanovništvom.

Strani mediji ne žele da izveštavaju o teškoćama ruskih civila u Donbasu, o svakodnevnim masakrima, o bombardovanju škola i vrtića koje sprovodi ukrajinska vojska. 

Prognani stanovnici Donbasa veruju u što brži povratak svojim domovima. Oni mole zvanični Kijev da prestane sa terorom i omoguće stanovnicima Donbasa pravo na normalan život a deci pravo na zdravo i normalno detinjstvo.

- Ukrajina je dugo vodila agresivnu politiku prema sopstvenim građanima. U toj zemlji je razvijen fašizam, organizovali su fašističke marševe, istrebljuju stanovništvo. I prema Donbasu je sprovodila agresivnu politiku, granatiraju. Ginuli su ljudi – deca, starci – ne štede nikoga, priča za Sputnjik žiteljka Rostova na Donu Natalija Losinska.

Glavni problem je, dodaje ona, što Kijev odbija da pregovara i ne želi da pravi kompromise.
- Mi, rusko stanovništvo i naša država, težimo dobru i miru. Oduvek je tako bilo... Nikada nismo hteli da se svađamo, da se bijemo, da ratujemo, ali smo bili prinuđeni. Otimali su naše zemlje, naš narod i terali su ga u ropstvo. Što se tiče Donbasa uverena sam da je politika našeg predsednika Putina ispravna. Koliko ljudi treba da strada, koliko dugo ih možete granatirati?! Kijev ne želi da pregovara, ne mari za sporazume iz Minska, ne želi ništa da sasluša... Vladi Ukrajine smo izlazili u susret, pokušavali da pregovaramo sa njima...“, priča ova žiteljka ruske Rostovske oblasti, koja se graniči sa Donbasom, a koja je podnela najveći teret tokom evakuacije ljudi iz Donjecke i Luganske narodne republike.
Ona podseća da je Rusija multinacionalna sredina u kojoj se neguju i poštuju različitosti, a da su Rusi i Ukrajinci jedan narod.
- Mi imamo iste korene. Vidite, koliko ljudi živi u Rusiji, ima mnogo nacionalnosti. Narodi svih republika koje su bile u sastavu Sovjetskog Saveza su ovde – i Jermeni, i Gruzini, i Tadžikistanci i Azerbejdžanci, i Jevreji, koga sve nema! A o Ukrajincima i da ne pričam, gotovo da je svaki drugi Ukrajinac. Mi želimo jedinstvo sa Ukrajinom. Mi volimo i poštujemo taj narod. Nikada ružnu reč o njima ovde nećete čuti“, ističe Natalija.

Losinska se nada da će da će konačno zavladati mir.
„Ne želim da se svađamo, već da počnemo da se dogovaramo“, istakla je ona.
Dotakla se i Krima, podsećajući na činjenicu da je to crnomorsko poluostrvo, koje je tokom vladavine Nikite Hruščova predato sovjetskoj republici Ukrajini, istorijski pripadalo Rusiji.
Ona ističe da je „agresija od strane Ukrajine nedopustiva“ i smatra da je Kijev, umesto da situaciju rešava diplomatijom i pridržavanjem odredbi Minskih sporazuma, izabrao agresivnu politiku, nazivajući Rusiju „okupatorom“.
Ona je podsetila na višegodišnje napore Moskve da ovo pitanje reši za pregovaračkim stolom, „jezikom diplomatije“ i sporazumima.
Njena rođaka Ljudmila Losinska napominje da je Kijev spremao napad na Donbas i da čak preti da će zauzeti i Krim. Ona smatra da ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski nije sposoban da sam rešava probleme.
„Ne može, jer se nalazi pod uticajem SAD...“, kaže Ljudmila.
Losinske napominju da u Donbasu nemaju rodbinu, ali da su u Rostovu srele mnogo izbeglica, koje su pobegle od stalnog granatiranja.
„Pričali su nam kako tamo granatiraju, pucaju. Koliko je samo dece poginulo! Postoje čitava dečija groblja! Koliko je samo trudnica stradalo!“, sa žaljenjem konstatuje Natalija.

SPUTNJIK: https://rs-lat.sputniknews.com/20220227/izbeglice-iz-donbasa-zelimo-da-zivimo-u-miru-1134833009.html


























Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...