Prošlo je 28 godina od monstruoznog zločina muslimanske paravojske nad četrnaestoricom mladića srpske nacionalnosti sa područja Prijedora. Iako smo na pragu treće decenije od tog bezumnog, zločinačkog akta, rane porodica ubijenih su još uvek sveže a sećanja Prijedorčana su i dalje živa. U martu - mesecu kada se budi proleće, Prijedor je te 1994. godine bio zavijen u crno. Sivi oblaci nadivili su se nad građanima ovog mesta a suze i jecaji odzvanjali su tih dana.
Pripadnici 5. korpusa muslimanske tzv. Armije BiH zarobili su u februaru 1994. desetoricu pripadnika policije iz Prijedora. Tada započinje prava drama za ove srpske mladiće. Komanda Vojske Republike Srpske stupila je odmah u kontakt sa međunarodnim humanitarnim organizacijama,UNPROFOR-om i komandantom muslimanskih snaga Atifom Dudakovićem. Ugovorena je razmena zarobljenika a srpska strana bila je spremna na sve samo da se mladići vrate svojim porodicama živi, zdravi i čitavi. I dok su Srbi sve svoje zahteve pravovremeno ispunili i izrazili spremnost i na ispunjavanje novih uslova, muslimanska strana je naglo počela da odlaže razmenu.
Razlog odlaganja izašao je na videlo tek 31. marta 1994. godine kada su se imena zarobljenih Srba pojavila na spisku imena mrtvih boraca čija su tela bila predviđena za razmenu. Dakle, muslimanska strana nije ispoštovala svoj dogovor već su na najbrutalniji način prekršili sporazum i masakrirali srpske mladiće. Tela ubijenih mladića predata su srpskoj strani, dok se o dvojici (Vojislavu Kondiću i Predragu Kaliniću) tada još uvek ništa nije znalo. Patolozi su utvrdili kako su zarobljeni mladići umrli nakon nečuvene torture i mučenja. U istom periodu još dvojica mladića iz Prijedora doživelo je identičnu sudbinu tako što su zarobljeni pa ubijeni i masakrirani.
Na ostacima raskomadanih tela zarobljenih Srba tim sudskih veštaka konstatovao je užasne povrede. Kako je istakao jedan od patologa tragovi mučenja su bili takvi da je teško bilo poverovati da ljudsko biće može učiniti tako nešto. Srpski mladići su bili podvrgnuti užasnim torturama, mučeni su, prebijani i sakaćeni a nakon toga i doslovno masakrirani. Mladićima su tupim predmetima razbijane lobanje a za života su im vađene oči i mozak. Nekima su sekirom bili odsečeni ekstremiteti što je jedan od ritualnih metoda mučenja koji su muslimanski vojnici primenjivali tokom rata nad zarobljenim Srbima širom Bosne i Hercegovine.
U ovom zločinačkom krvavom piru živote su izgubili:
1. Miroslav Barša
2. Željko Bulić
3. Draško Tramošljanin
4. Darko Prlina
5. Dragoslav Plavšić
6. Mišel Nikić
7. Veselin Skakić
8. Slobodan Šerbedžija
9. Vladimir Šormaz
10. Miroslav Grcić
11. Rade Radoja
12. Tomislav Jovanović
Pretužnoj povorci i poslednjem ispraćaju sugrađana prisustvovalo je stotine građana Prijedora a mnogi ovaj dan ne brišu iz svoga sećanja. Kako je istakla Radmila, stanovnica Prijedora, tih dana veliki strah se uvukao među sve Prijedorčane koji su strahovali da bi oni mogli postati nove žrtve ekstremista.
Za zločin još uvek niko nije odgovarao. Prema podacima IDC iz Sarajeva, tokom trajanja odbrambeno-otadžbinskog rata, ubijeno je 933 Prijedorčana srpske nacionalnosti. Najmlađe žrtve su bili Bojan Tubić, novorođenče Željke i Miroslava, koje je poživelo samo devet dana da bi 28.05.1992. preminulo u porodilištu u Banjaluci zbog nedostatka kiseonika usled muslimanske blokade. Prema podacima DIC "Veritas", među najmlađim registrovanim žrtvama na području Prijedora je i dvomesečna beba Andrijana Škorić koja je ubijena / stradala u avgustu 1995. godine. Najstarije žrtve su bile starice Stana Polić i Mara Sladović, stare po 93 godine, kao i Danica Draguljica koja je imala 92 godine. Na području čitave Prijedorske regije do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci 135 Srba, od čega 83 civila i oni se od završetka rata vode kao nestali.
Коментари
Постави коментар