Пређи на главни садржај

PRIJEDOR: GODIŠNJICA MASAKRA NAD 14 SRPSKIH MLADIĆA - MUČENI I SAKAĆENI DO SMRTI


Prošlo je 28 godina od monstruoznog zločina muslimanske paravojske nad četrnaestoricom mladića srpske nacionalnosti sa područja Prijedora. Iako smo na pragu treće decenije od tog bezumnog, zločinačkog akta, rane porodica ubijenih su još uvek sveže a sećanja Prijedorčana su i dalje živa. U martu - mesecu kada se budi proleće, Prijedor je te 1994. godine bio zavijen u crno. Sivi oblaci nadivili su se nad građanima ovog mesta a suze i jecaji odzvanjali su tih dana. 

Pripadnici 5. korpusa muslimanske tzv. Armije BiH zarobili su u februaru 1994. desetoricu pripadnika policije iz Prijedora. Tada započinje prava drama za ove srpske mladiće. Komanda Vojske Republike Srpske stupila je odmah u kontakt sa međunarodnim humanitarnim organizacijama,UNPROFOR-om i komandantom muslimanskih snaga Atifom Dudakovićem. Ugovorena je razmena zarobljenika a srpska strana bila je spremna na sve samo da se mladići vrate svojim porodicama živi, zdravi i čitavi. I dok su Srbi sve svoje zahteve pravovremeno ispunili i izrazili spremnost i na ispunjavanje novih uslova, muslimanska strana je naglo počela da odlaže razmenu. 

Razlog odlaganja izašao je na videlo tek 31. marta 1994. godine kada su se imena zarobljenih Srba pojavila na spisku imena mrtvih boraca čija su tela bila predviđena za razmenu. Dakle, muslimanska strana nije ispoštovala svoj dogovor već su na najbrutalniji način prekršili sporazum i masakrirali srpske mladiće. Tela ubijenih mladića predata su srpskoj strani, dok se o dvojici (Vojislavu Kondiću i Predragu Kaliniću) tada još uvek ništa nije znalo. Patolozi su utvrdili kako su zarobljeni mladići umrli nakon nečuvene torture i mučenja. U istom periodu još dvojica mladića iz Prijedora doživelo je identičnu sudbinu tako što su zarobljeni pa ubijeni i masakrirani.  

Na ostacima raskomadanih tela zarobljenih Srba tim sudskih veštaka konstatovao je užasne povrede. Kako je istakao jedan od patologa tragovi mučenja su bili takvi da je teško bilo poverovati da ljudsko biće može učiniti tako nešto. Srpski mladići su bili podvrgnuti užasnim torturama, mučeni su, prebijani i sakaćeni a nakon toga i doslovno masakrirani. Mladićima su tupim predmetima razbijane lobanje a za života su im vađene oči i mozak. Nekima su sekirom bili odsečeni ekstremiteti što je jedan od ritualnih metoda mučenja koji su muslimanski vojnici primenjivali tokom rata nad zarobljenim Srbima širom Bosne i Hercegovine. 

U ovom zločinačkom krvavom piru živote su izgubili:

1. Miroslav Barša

2. Željko Bulić

3. Draško Tramošljanin

4. Darko Prlina

5. Dragoslav Plavšić

6. Mišel Nikić

7. Veselin Skakić

8. Slobodan Šerbedžija

9. Vladimir Šormaz

10. Miroslav Grcić

11. Rade Radoja 

12. Tomislav Jovanović 

Pretužnoj povorci i poslednjem ispraćaju sugrađana prisustvovalo je stotine građana Prijedora a mnogi ovaj dan ne brišu iz svoga sećanja. Kako je istakla Radmila, stanovnica Prijedora, tih dana veliki strah se uvukao među sve Prijedorčane koji su strahovali da bi oni mogli postati nove žrtve ekstremista. 

Za zločin još uvek niko nije odgovarao. Prema podacima IDC iz Sarajeva, tokom trajanja odbrambeno-otadžbinskog rata, ubijeno je 933 Prijedorčana srpske nacionalnosti. Najmlađe žrtve su bili Bojan Tubić, novorođenče Željke i Miroslava, koje je poživelo samo devet dana da bi 28.05.1992. preminulo u porodilištu u Banjaluci zbog nedostatka kiseonika usled muslimanske blokade. Prema podacima DIC "Veritas", među najmlađim registrovanim žrtvama na području Prijedora je i dvomesečna beba Andrijana Škorić koja je ubijena / stradala u avgustu 1995. godine. Najstarije žrtve su bile starice Stana Polić i Mara Sladović, stare po 93 godine, kao i Danica Draguljica koja je imala 92 godine. Na području čitave Prijedorske regije do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci 135 Srba, od čega 83 civila i oni se od završetka rata vode kao nestali. 

Za zločine nad srpskim civilima u Prijedoru, trojica pripadnika Armije BiH su osuđeni na ukupno 31-u godinu zatvora. 




 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...