Пређи на главни садржај

UKRAJINAC KLEKNUO PRED SPOMENIKOM UBIJENOJ RUSKOJ DECI I ZAPLAKAO: "RUSI, OPROSTITE MI"


Snimak zarobljenog ukrajinskog vojnika koji plače pred spomenikom ubijenoj deci Donbasa obišao je čitav svet. Ovaj TV prilog napravila je ruska televizija i snimak je vrlo brzo postao viralan. U tom prilogu se  može videti grupa od nekoliko ukrajinskih vojnika koji su zarobljenik prilikom napada na jedno rusko selo. Oni su dovedeni  pred spomenik koji je podignut 2015. a na kojem su uklesana imena dece ruske nacionalnosti koje su u periodu od 2014. godine ubili ukrajinski vojnici tokom ofanzive na region Donbas. 

Prema službenim podacima, ukrajinska vojska je od 2014. do 2021. godine ubila 13 000 građana Donbasa a na tom crnom spisku ubijenih je i 149 dece, dok je preko osam stotina mališana ranjeno ili su prošli neke druge oblike torture. Ukrajinska vojska bombardovala je gradove i sela, planski ciljajući civilne objekte: vrtiće, škole, dečija igrališta, crkve, zgrade, porodične kuće, bolnice, domove zdravlja, ambulante...

Ruski mediji pišu kako su civili ubijani bez milosti a osim granata veliki broj stanovnika Donbasa usmrćen je snajperskim hicima dobro obučenih ukrajinskih vojnika i specijalaca. Najteže su prošli civili čija su sela okupirana od ukrajinske vojske. Tu je bilo i silovanja, i mučenja, masakriranja...

U glavnom gradu DNR 2015. godine je podignuto spomen obeležje deci Donbasa koja su ubijena tokom agresije i terora oružanih snaga Ukrajine. Na njemu su uklesana imena dečaka i devojčica koji su brutalno ubijeni u svojim kućama, stanovima, dvorištima, školama, na dečijim igralištima - tokom druženja sa prijateljima, tokom šetnji sa roditeljima, na spavanju, u izbegličkim kolonama, u autobusima..

Spomenik je postavljen na inicijativu šefa gradske uprave Donjecka Igora Martinova, koji je predložio da se ovekoveči sećanje na poginulu decu Donbasa, koja su tragično stradala od zločinačkih akcija ukrajinskih vlasti. Predlog načelnika uprave dobio je jednoglasnu podršku svih članova gradske uprave i doneta je odluka o podizanju spomen obeležja. Upravo tu je izgrađen i memorijalni kompleks nazvan "Aleja anđela".

Od granata ukrajinske vojske poginulo je i nekoliko dece ukrajinske nacionalnosti jer one koji su pucali nije bilo briga ko se nalazi "sa druge strane". Mnoga deca su ostala bez jednog ili više ekstremiteta, neka deca su trajno izgubila sluh, druga deca su ostala bez vida, neka bez oba čula....pojedina deca su pretrpela i psihofizičko nasilje, navode ruski mediji. Sve te potresne scene, međutim, ne utiču mnogo na gospodare života i smrti u Kijevu.   

U video prilogu ruske televizije može se videti kako zarobljeni ukrajinski vojnik Vitalij Čmelj (Виталий Чмель) obilazi mesta na području Donbasa koja su 2014. žestoko granatirana. Njemu su prilazili i obični  ljudi koji su ga kritikovali zbog toga što se bori na strani agresora koji ubijaju nevin narod. Tako se jedna starija žena zaustavila i ispričala mu kako njegova vojska iz Kijeva danonoćno ubija i ranjava civile. Druga žena upitala ga je kako može da puca na civilne objekte. Vitalij se nespretno pravdao kako je bio prinuđen da obuče uniformu i kako oni tamo ne znaju šta se dešavalo u Donbasu. 

Vitalija su borci Donbasa odveli i pred osnovnu školu koju je 2014. žestoko granatirala ukrajinska vojska. Tom prilikom bilo je više žrtava, nažalost i onih dečijih. Pred zarobljenim ukrajinskim vojnikom stala je i direktorka škole koja je upoznala javnost sa strahotama koje su zadesile učenike ove obrazovne institucije. Želela je da pogleda u oči vojnika koji se bori u redovima te armije koja razara civilne objekte i ubija nedužne ljude. Ona mu je poručila da deca Donjecka samo žele da žive u miru. Vitalij je ćutao u gledao u pod. Nije imao hrabrosti da pogleda direktorku ove škole. Samo je ponavljao kako je šokiran i kako ništa nije znao. 

Direktorka škole je ispričala kako je u ovom napadu 1. oktobra 2014. škola potpuno demolirana. Deca su evakuisana u podrum, a u napadu je poginulo četvoro ljudi: učiteljica, školski čuvar, jedan vojnik i  roditelja jednog od učenika koji se u to vreme nalazio u skloništu. Bilo je mnogo ranjenih a najbrojnije žrtve su bili roditelji koji su tog dana došli po svoju decu. 

Nakon toga Vitalij je doveden pred spomenik posvećen ubijenoj deci Donbasa. Gledajući u imena malenih anđela i posmatrajući njihove godine života u Vitaliju se nešto slomilo. Zavapio je i zaplakao. Kleknuo je na kolena pred spomenikom ubijenoj deci i zamolio porodice žrtava i ruski narod za oproštaj. Snimak je obišao čitav svet a građani Kijeva osudili su Vitalija navodeći kako ih je sve ponizio. Inače, vlasti Kijeva godinama opravdavaju zločine nad građanima Donbasa govoreći kako su to kolateralne žrtve stradale nenamerno tokom borbenih dejstava.   




Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

ZVORNIK: MONSTRUOZNO UBISTVO SRPSKIH DEČAKA - RADOMIR I MILOŠ (17) ZVERSKI MUČENI DO SMRTI

  Muslimanska vojska ubila je tokom rata 3267-oro Srba na području srednjeg Podrinja. Mnoge žene i devojke su silovane, hiljade civila je prošlo logorska mučenja i zlostavljanja a ubijeno je 72-oje dece, dok je preko četiri stotine ranjeno i zlostavljano. Na crnom spisku ubijene srpske dece su i imena dečaka-maloletnica Radomira Pavlovića i Miloša Grabovice koji su imali po 17 godina kada su zarobljeni, mučeni pa svirepo ubijeni. Njihove sudbine, iako suviše teške, nikada nisu bile predmet šire i dublje analize niti su o njima pisali domaći mediji. Za trideset godina niko nije posetio njihove roditelje, niti napisao neki tekst, kolumnu ili pak snimio TV prilog ili emisiju o dvojici nedužnih dečaka čija su detinjstva te hladne jeseni 1992. prekinuli orićevi zlikovci. Na Glođanskom brdu kod Zvornika brojnim aktivnostima obeležava se 32-a godišnjica od monstruoznog pokolja i zločina nad 126 Srba koje su 6. novembra 1992. godine na svirep način ubili muslimanski ekstremisti, pripadnici...