BRATUNAC: IMENOVATI ULICE I INSTITUCIJE PO ČETVOROGODIŠNJEM VLADIMIRU I TRUDNICI LJILJANI - NEVINIM ŽRTVAMA RATA
Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Najpoznatiji zločini počinjeni u Bratuncu koji predstavljaju simbole stradanja Srba u Podrinju svakako jesu surovo ubistva četvorogodišnjeg dečaka Vladimira Gajića i trudnice Ljiljane Ilić Lončarević.
Četvorogodišnji Vladimir ubijen je početkom 1993. godine tokom napada muslimanskih vojnih formacija iz Srebrenice na grad Bratunac. Vladimir je nešto ranije prognan ostao bez oca Stanka kojeg su vojnici Nasera Orića mučki ubili na kućnom pragu. Nakon gubitka oca maleni Vladimir je bio primoran da sa majkom Ljubinkom izbegne iz rodnog sela Kravice. Ovo selo je spaljeno na pravoslavni Božić 7. januara 1993. kada je zverski ubijeno 49 žena, dece i starih, nepokretnih lica. Ljubinka i njen četvorogodišnji sin za dlaku su preživeli masakr i privremeno sklonište pronašli u gradu Bratuncu. Verovali su da će tamo biti sigurni. Međutim, nakon spaljivanja Kravice i Skelana, zločinac Naser Orić i njegovi ekstremisti iz Srebrenice započeli su sa besomučnim granatiranjem civilnih ciljeva u gradu Bratuncu.
U napadu zločinaca, dok se igrao u stanu ubijen je četvorogodišnji Vladimir. Ciljano ispaljena granata pala je na terasu i usmrtila nedužno dete. Ljubinka je tako ostala bez četvorogodišnjeg sina, supruga, brata i velikog broja rođaka. Tu krvavu zimu 1993. nikada neće moći da obriše iz sećanja. - Ubili su mi djete od nepunih pet godina. Bio je u kuhinji kada je na balkon pala granata. Svake godine ista priča. Niko nije odgovarao. Niko se na to ne osvrće. Zar naša djeca manje vrijede od bošnjačke ? " - zapitala se Ljubinka pred kamerama RTRS-a brišući suze. Granate su ciljano ispaljene na strogi centar Bratunca i bile su namenjene civilima. Pogodile su stan u stambenoj zgradi, prekoputa hotela "Fontana" i Robne kuće prilikom čega je ubijen maleni Vladimir. Ubijen je dok se igrao u stanu, nikome kriv, nikome dužan. Ta tragedija, i posle mnogih drugih koje su snašle ljude ovog kraja, ostala je posebno upečatljiva. Svako podsećanje na taj zločin i stradanje malog Vlade, otvara stare rane, budi sećanje na zlo i zločince, koji, ni po ljudskim ni po Božjim zakonima, ne mogu da budu nevini, ali, posle najnovije odluke Suda BiH, o oslobađanju Nasera Orića, jesu.
Građani Bratunca i čitavog Podrinja ali i Republike Srpske sigurno bi bili zadovoljni da neke od centralnih ulica u Bratuncu (ili pak neke institucije) ponesu ime po Vladimiru Gajiću i po Ljiljani Ilić Lončarević. Stoga bi bilo dobro da kada dođe vreme da se razmatra o imenovanju ulica da se uzme u obzir i jedna ovakva ideja humanog karaktera. Sugrađanima nevinih žrtava bi to veoma značilo a zločin bi se na taj način otrgao od zaborava.
U tim ulicama bi u najmanju ruku trebale biti postavljene i spomen ploče na kojima bi uz fotografije, godine rođenja i smrti, trebale biti ispisane i okolnosti stradanja malenog Vladimira, odnosno Ljiljane. Tako bi svako posetilac ovog grada imao priliku da čuje i sazna za sudbine nedužne dece i civila čija se patnja godinama negira. Ovako nešto je sasvim uobičajeno u zemljama zapada gde se uspomene na heroje rata ali i civilne žrtve neguju na državnom nivou i upravo kroz ovakve prakse. Zato je važno da i Republika Srpska krene istim stopama. Sve ovo je , naravno, samo dobronameran predlog, ideja, sugestija na koji način bi trebalo negovati uspomenu na nedužne srpske žrtve, naročito one najmlađe a na institucijama, organizacijama i građanima RS je da jednu takvu inicijativu pokrenu, promovišu i sprovedu u delo.
Ovi zločini su nesumnjivo obeležili živote svih Bratunčana, i ostali su duboko urezani u sećanjima svih građana. Kada se govori o Bratuncu i uopšte tom ratnom periodu, kada se sumiraju uspomene iz devedesetih, gotovo je nemoguće ne spomenuti ove zločine i velike tragedije.
Naša je obaveza da pamtimo sva te ratne događaje, žrtve i njihove sudbine sa ciljem da se one više nikome u budućnosti ne dogode. Ovo je posebno značajno u vremenu kada se iz Sarajeva dolaze poruke mržnje, gde fašizam uveliko tinja i gde se srpske žrtve otvoreno, kontinuirano i sistemski negiraju a zločini nad Srbima opravdavaju, relativizuju i zataškavaju. Ovakav memorijal bio bi poruka i opomena svim budućim generacijama da se takva i slična zla više nikada ne smeju ponoviti! Nadamo se i verujemo da će u budućnosti neko pokrenuti ovakvu inicijativu, te želju i ideju savesnih građana Republike Srpske sprovesti u delo.

Коментари
Постави коментар