Пређи на главни садржај

GODIŠNJICA UBISTVA SRPSKIH DEČAKA U HADŽIĆIMA: SRĐAN I STAŠA UBIJENI TOKOM IGRE

Pre 29 godina počinjen je ratni zločin nad srpskim civilnim stanovništvom za vreme opsade Hadžića. Tog prolećnog 13. aprila 1993. muslimanska granata zauvek je prekinula živote dvojice dečaka - Staše i Srđana. 




Građani Hadžića i Sarajeva sa velikim bolom i tugom pamte 13. april. Svake godine na ovaj dan probude se uspomene na ratne strahote i potresne scene koje su devedesetih godina bile svakodnevica.

Život u opkoljenim Hadžićima u periodu od 1992. do 1995.  bio je veoma težak i može se reći nepodnošljiv. Narod je svakodnevno bio izložen velikim opasnostima jer muslimanski vojnici nisu baš nikoga štedeli. Svakodnevna granatiranja i snajperska delovanja odnela su na stotine života. Nestašica hrane i vode kao i nedostatak osnovnih životnih potreba samo su još dodatno ugrožavali živote građana Hadžića. U delovima Hadžića (Pazarić i Tarčin) koje su kontrolisale muslimanske snage formirano je nekoliko logora za Srbe, od kojih je najpoznatiji zloglasni "Silos", gde su vršena strahovita mučenja, zlostavljanja i ubistva srpskih civila i vojnika. Mnoge žene i devojke srpske nacionalnosti su silovane, što u logorima, što u svojim kućama.

Većina stanovnika opkoljenih Hadžića dane je provodila po podrumima i skloništima. Veliki broj dece je proživeo ogromne traume i stresove. Umesto igre i druženja koji su svojstveni svakom detetu, deca Hadžića su bila prinuđena da se skrivaju od granata, da se često sele i napuštaju svoje domove a neretko su bili i svedoci stravičnih ratnih scena. Umesto dečijih šala i nestašluka, sećanja velikog broja tadašnje dece a danas odraslih ljudi, vezana su za slike mrtvih i ranjenih sugrađana. Ove teške scene prouzrokovale su brojna psihička oboljenja i smetnje kod velikog broja dece i mladih. Granate nisu birale metu, te su prilikom artiljerijskih napada Armije BiH na Hadžiće, ranjavani i ubijani muslimani i Hrvati. 

Dečak Srđan Žuža je bio izbeglica iz sela Bradina u opštini Konjic. U maju 1992. oružane muslimanske snage su okupirale selo Bradina i počinile stravičan masakr nad srpskim civilima. Ubijeno je 48 meštana. Oni koji su imali "sreću" da prežive bili su zatvoreni u logore. Tamo su bili izloženi stravičnim torturama, kako fizičkim tako i psihičkim. Mnoge žene i devojke su tih dana silovane i zlostavljane. U Bradini je 26. maja 1992. ubijen i Srđanov otac Vaso Žuža, star 35 godina. Među zarobljenim logorašima bili su i Vasina žena Dušanka i njihovo dvoje dece. Tamo su proveli paklene dane a nakon puštanja na slobodu, izbegli su u Hadžiće. Nadali su se da tamo biti bezbedni i zaštićeni od muslimanskih napadača. Nažalost, ta nada nije dugo potrajala. Muslimanski vojnici kao da su odlučili da porodicu Žuža zaviju potpuno u crno. Nisu im dali mira ni u Hadžićima.

13. aprila 1993.  u ulici Slobodana Principa - Selje, ispred zgrade br. 17, naveče oko 19 časova, muslimanski vojnici su ispalili minobacački projektil kalibra 120 mm iz pravca Pazarića. Od dejstva zločinačke granate ubijeni su dečaci Srđan Žuža (12) i Staša Samardžić (13).  Dečaci su izašli malo na ulicu da se poigraju i zabave. Niko nije slutio ovakvu tragediju! Vesela dečija igra dobila je tragičan epilog. Zločincima iz Pazarića ruka nije zadrhtala! Jedina krivica ovih dečaka bila je njihova srpska nacionalnost! 

Samo četiri dana kasnije, 17. aprila 1993. ubijen je i dečak Siniša Gligorević, star trinaest godina. Njegova tragična sudbina gotovo je identična Srđanovoj. Naime, Sinišinog oca Nikolu su 26. maja 1992. u Bradini kod Konjica, zarobili i ubili muslimanski vojnici. Gligorevići su nakon tragedije izbegli u Srpsko Sarajevo a Siniša je ubijen prilikom artiljerijskog napada muslimanske vojske na civilne objekte. Osam dana kasnije, u Hadžićima od muslimanske granate su poginule i sestre Jasna i Mirjana, Hrvatice po nacionalnosti. 

Tokom opsade Hadžića od 1992. do 1995. ubijeno je više od pet stotina građana, uglavnom srpske nacionalnosti. Tokom opsade je ubijeno 23 dece. Od muslimanskih granata i snajpera ginuli su civili svih nacionalnosti.

Do danas niko nije procesuiran za ovo svirepo ubistvo nevinih dečaka. 
Tokom opsade Hadžića pored dečaka Srđana Žuže (12) i Staše Samardžića (13), stradala su i deca Gordana Krunić (13), Todor Drašković (4), Bojan Hrvač (11), Slađana Stevanović (16), Goran Todorović (14), Gvozden Soldat (16), Gina Marilović (16), Aleksandra Matić (17), sestre Jasna i Mira i još mnogo druge dece.


U čast Srđana, Staše i još 150 mališana 13. septembra 2018. godine je u dvorištu Osnovne škole "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu svečano otkriven spomenik stradaloj deci Srpskog Sarajeva od 1992. do 1995. Na taj način su i deca Srpskog Sarajeva dobile spomen obeležje i mesto u kolektivnom sećanju naroda.


Izvor: Milivoje Ivanišević - Srpska stratišta Sarajeva 1992-1995

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...