April 1992. ostao je duboko urezan u sećanjima mnogih Zvorničana jer upravo tad započinju prva ubistva i masovni egzodus srpskog stanovništva sa područja Zvorničke opštine.
Srbima.
Imena ovih ljudi veoma retko se pominju u javnosti iako je pucanj u njih, bio pucanj u čitav srpski narod - u mir, u suživot, u Jugoslaviju! Bilo bi pošteno da u centru Zvornika postoji spomen ploča posvećena prvoj žrtvi rata u gradu, Luki Radoviću, čoveku koga su svi neizmerno voleli i poštovali. Čoveku čiji je život okrutno ugašen samo zato što je bio srpske nacionalnosti i pravoslavne veroispovesti. Predsednik gradske Boračke organizacije u Zvorniku Lazar Ristić rekao je prošle godine novinarima da je 9. april 1992. godine, dan kada je grad oslobođen od muslimanskih paravojnih formacija, kao što su "Patriotska liga" i "Zelene beretke", važan za dalji razvoj događaja koji su slijedili u ratnom periodu.
"Grad je, kada su protjerane muslimanske paravojne formacije, počeo da funkcioniše normalno, ali je, nažalost, granatiran u više navrata i u tim napadima bilo je i poginulih", rekao je prošle godine Ristić. On je naglasio da je prva žrtva 8. aprila 1992. godine u Zvorniku bila srpska. Taj dan ubijen je Rade Radović zvani Luka u sanitetskom vozilu, a dan posle ubijen je zastavnik Milko Stanojević, dok je ranjeno nekoliko boraca u zasedi koju su organizovali Muslimani iz Sapne, tadašnje mesne zajednice Zvornika.
Ristić je rekao da gradska Boračka organizacija planira da uradi spomen-ploču u znak sećanja na Radovića, kao prvu srpsku žtrvu, što je dokaz da je srpski narod samo branio svoja ognjišta od agresivne muslimanske politike iz tih godina. - On je pogođen tokom vožnje saniteta, doktorica je preživjela, a ranjen je Neđo Jovanović iz Šćemlije. U planu smo da napravio spomen ploču za Luku Radovića, koji je poginuo 8. aprila 1992. godine.
Pre 30 godina zvornički Srbi oslobodili su grad od napada pripadnika tzv. Armije RBiH. Dan oslobođenja grada - 9. april, obeležen je služenjem pomena i polaganjem venaca na centralno spomen obeležje posvećeno ubijenim građanima, zatim posetom Spomen-sobi i javnim govorom. Građani Zvornika su polaganjem cveća, molitvom i paljenjem sveća odali počast ubijenoj deci, civilnim žrtvama rata i poginulim braniocima grada.
Oslobođenje Zvornika jedna je od prekretnica za slobodu Republike Srpske. Trideset godina posle, poruka je ista, sloboda je iznad svega i neka se nešto slično nikada više ne ponovi. Zlikovci koji su izvršili napad na Zvornik sa ciljem da ga osvoje a srpsko stanovništvo istrebe i porobe, i danas istrajavaju u svojim lažima pokušavajući da prikriju svoje zločinačke namere. Međutim, svedoci tog crnog vremena i danas su živi i neće nikome dozvoliti da opet ruši i razara grad kako je to pokušano 1992. godine.
Tog devetog aprila Zvornik je odneo pobedu nad politikom preglasavanja Alije Izetbegovića i svih onih koji su pomislili da grad može pripadati samo njima, poručio je prošle godine ratni komandant Zvorničke brigade Vinko Pandurević.
- Zahvaljujući ljudima koji su u to vrijeme razumjeli političku situaciju, smogli su snage da se organizuju i odbrambeno i vojno i da sve one ekstremne elemente koji su mislili da je grad njihov proteraju sa područja grada, da se uspostavi vlast, ne bih ja rekao nova vlast, nego vlast naroda. Protiv Srba su u to vrijeme podigli puške njihove komšije Bošnjaci. Srbi nisu napadali nikoga niti su htjeli okupirati Zvornik, kao što su neki govorili, jer su u Zvorniku živjeli na svome - naveo je Pandurević.
Sekretar Gradske organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila Milivoje Marković rekao je: “Ovo je danas Dan oslobođenja Zvornika, a ako se neko pita od koga, mi smo ga oslobodili u aprilu 1992. godine od naoružanih zvorničkih Bošnjaka koje je naoružao tadašnji načelnik policije, otvorivši magacinske prostore u noći između 3. i 4. aprila 1992. godine i dijelivši oružje najvećim kriminalcima iz reda bošnjačkog naroda. Dan oslobođenja Zvornika istovremeno je i dan pobjede nad Izetbegovićevom politikom i njegovim ratnim ciljevima da stvori muslimansku Bosnu", rekao je Marković prošle godine i naglasio da Srbi to nisu dozvolili, suprostavili su se Izetbegovićevoj agresiji, izvojevali slobodu, oslobodili Zvornik i stvorili slobodnu otadžbinu - Republiku Srpsku, rekao je Marković.
U nemoći, muslimanski vojnici su tri ipo godine kukavički granatirali uže područje Zvornika prilikom čega je ubijeno i ranjeno više desetina civila srpske nacionalnosti. Iako je grad oslobođen 9. aprila 1992. napadi muslimanskih ekstremista na okolna srpska sela trajali su sve do kraja 1995. godine. Ubistva Srba su nastavljena i kasnije a poslednji zabeleženi slučajevi su ubistvo srpskog povratnika Milana Sarića (75) tokom 2014. u Sapni (FBIH) kao i ubistvo Dragana Đurića, pripadnika MUP-a Republike Srpske, koji je ubijen u terorističkom napadu na policijsku stanicu u Zvorniku. Napad je 2015. godine. izvršio Nerdin Ibrić.
Tokom muslimanske agresije na Zvornik ubijeno je 1080 Zvorničana, od kojih su 455 bili civili i žrtve ratnog zločina. Nad Srbima u Zvorniku je počinjen genocid. Ubijana su deca, silovane su žene i devojke, masakrirani su nemoćni starci. Najbolji pokazatelj genocida u Zvorniku jeste gradska Spomen soba, koja mnogim Bošnjacima predstavlja trn u oku jer kako priznaju slama njihovu propagandu i mit koji godinama propagiraju. U toj spomen sobi su fotografije ubijene dece i civila koje su poubijali pripadnici muslimanske paravojske. Civilima su odsecane glave, spaljivani su na ražnju, vezivani lancima i žicom pa streljani, živi su spaljivani...neki od najokrutnijih zločina u poslednjem ratu desili su se upravo u Zvorniku. Najmlađa žrtva agresije bio je Aleksandar Đorđić, dečak od godinu ipo dana a najstariji je bio Mihajlo Pantić, star 93 godine. Među žrtvama je bilo 21-o dete, dok je 120 mališana ranjeno. Na spisku nestalih nalazi se još 32-oje ljudi.
Muslimani su popalili tridesetak srpskih sela i zaselaka, demolirali su i oštetili sve pravoslavne crkve, proterali su više hiljada građana sa njihovog vekovnog ognjišta, devastirali su groblja i kulturne spomenike. Na području Zvornika postojali su i logori za Srbe gde su osim mučenja i likvidacija, zabeležena i mnogobrojna silovanja srpskih žena, čak i trudnica.
SEĆANJE NA KRVAVI APRIL U ZVORNIKU
Muslimanske snage su proterale celokupno stanovništvo iz Nezuka. Među prognanima je bio i vremešni Vojislav Zarić, penzioner, čiju suprugu Ljepojku su ekstremisti mučili, zlostavljali pa masakrirali a kuću im opljačkali i zapalili...i starog Voju su tukli i maltretirali ali je uspeo da se spasi i prebegne u Zvornik. Međutim, i tamo je ranjen u januaru 1993. prilikom muslimanskog granatiranja civilnih objekata. Sela Gornja i Donja Kamenica potpuno su očišćeni od Srba. Opustošeni zaseoci i popaljene kuće zabeležile su i brone domaće i strane televizije.
Iz Drinjače su proterani svi Srbi, među njima i porodica Stojanović. Ilija i Desanka pokupili su malo svojih stvari sa svoje male dece napustili dom u kojem su godinama živeli. Sin Slobodan, dvanaestogodišnjak, setio se da je zaboravio psa i vratio se nazad u selo. Tamo su ga zarobili muslimanski vojnici koji su ga nedeljama mučili i zlostavljali. Nađen je masakriran u masovnoj grobnici sa brojnim povredama po telu kao i sa urezanim krstom na stomaku. Dečaka je ubila Elfeta Veseli, koja je za zločin osuđena na 13 godina robije. Stravični zločini su počinjeni nad srpskim stanovništvom u selu Odžačina. Pritisci i prvi napadi na Srbe započeli su još tokom 1991. i početkom 1992. Muslimani su činili sve kako bi primorali svoje komšije srpske nacionalnosti da se isele:
"Mi Srbi smo strahovali da će komšije muslimani i sada postupiti kao u vrijeme Drugog svjetskog rata. Mi smo primetili da su počeli da se naoružavaju, stalno se čula pucnjava iz njihovih sela - iz automata, pa i iz mitraljeza. To je za nas Srbe bilo ozbiljno upozorenje da nam komšije pripremaju neko zlo. Sejfo Islamović i njegovi sinovi su već u martu 1992. zapalili slame u Miloševićima, da bi izazvali sukobe između Srba i muslimana." - svedočenje je meštanina Odžačine, objavljeno u "Crnoj knjizi" Miroslava Toholja.
"Pjevali su uvredljive pjesme, provocirali su nas...već početkom 1992. posle Nove godine, u susednim muslimanskim selima počelo se sa pucnjavom noću. Pucali su i automatskim oružjem, čak i prema našem selu. To je značilo da smo stalno morali da budemo na oprezu jer smo se bojali za djecu. " - ispričala je Stana T., meštanka Odžačine. Iz Odžačine su proterani svi Srbi, selo je do temelja spaljeno a preko dvadeset civila, žena i staraca je masakrirano prilikom napada muslimanske vojske. Rastošnica, mesto koje je pre rata brojalo 2 335 stanovnika, napadnuto je 1992. i spaljeno. Celokupno stanovništvo je prognano a sve kuće su popaljene. Ubijeno je 39 civila koji nisu stigli ili nisu želeli da napuste svoje domove. Prema popisu iz 2013. u Rastošnici je živelo 192-oje Srba, što dovoljno svedoči o etničkom čišćenju i dimenziji zločina koji je ovde počinjen.
U srpskom selu Rožanj, od predratnih 384-oro Srba, ostalo je svega šestoro. Nema kuće koja nije zapaljena ili porušena. Veliki broj civila je pobijeno a celokupno stanovništvo je raseljeno. U Vitnici, Zaseoku, Sapni, Godušu srpskog stanovništva danas više i nema.
Novinari brojnih televizija i medija iz Srbije su 1992. intervjuisali more srpskih izbeglica koji su prebegli iz Zvornika.
"Protjerana sam sa dvoje djece iz rodne kuće u kojoj su svi naši živjeli. Muslimani, naše dojučerašnje komšije žele da očiste Zvornik od Srba, da bude samo njihov grad i sve da nas protjeraju. Pobjegli smo preko Drine, sa ovo malo stvari..sve dragocenosti, slike, odeća..ma sve nam je ostalo tamo. Zašto nam to rade, ne mogu vjerovati?" - ispričala je te 1992. za novinare meštanka Zvornika koja je izbegla u Srbiju.
"Prebjegla sam sa suprugom i ćerkom iz rodnog Zvornika, gdje smo živjeli i gdje smo muž i ja radili. Pogledajte šta rade, zvijerski su ubili vozača Luku, to im je kažu, poruka za sve nas Srbe. Protjerani smo, sad smo izbjeglice..Hoćemo li se ikada vratiti u naš grad" - reči su uplakane Zvorničanke koja je 1992. prognana sa kućnog praga.
"Meni je osamdeset godina i da mi je neko rekao da ću biti prognan, ne bih mu vjerovao. Eno već su krenuli da ubijaju i pale srpske kuće po okolnim selima, oni su se za ovaj rat mnogo prije spremali" - rekao je starina iz okoline Zvornika tog aprila 1992. za medije.

Коментари
Постави коментар