Пређи на главни садржај

BRATUNAC: TRIDESET GODINA OD UBISTVA VERICE FILIPOVIĆ (16) NA VELIKI PRAZNIK VIDOVDAN!



Od svih boja na svetu Srpkinja Živana Filipović iz Lozničke Rijeke kod Bratunca zna samo za crnu. U surovom, krvavom ratu i bezumnoj agresiji muslimanske vojske, Živana je izgubila veliki broj članova uže i šire porodice. Muslimanski vojnici su joj na kućnom pragu ubili šesnaestogodišnju ćerku Vericu, supruga Živana, brata, pet sestrića i mnogo, mnogo drugih rođaka oba pola i različite starosne dobi. Ovaj zločin dogodio se na veliki pravoslavni praznik Vidovdan. Naoružane horde muslimanskih vojnika iz Srebrenice su tog 28. juna 1992. došli u ovo malo podrinjsko selo samo sa jednim ciljem: da ubiju! Popalili su i porušili sve što su stigli, a jednaest civila mučki je ubijeno sekirama, noževima, automatskim oružjem..mnogo njih je i ranjeno a neki od povreda preminuli tokom narednih meseci i godina.

Prema popisu iz 1991. Loznička Rijeka je bila većinsko srpsko 
selo sa oko 150 stanovnika a danas je ovo selo potpuno nenaseljeno. Svo stanovništvo je te 1992. pobijeno ili proterano a mnoge kuće do danas nisu obnovljene. Srebrenički muslimani su tog vrelog junskog dana uz vrisku i galamu započeli svoj krvavi pir. Prema rečima preživelih, inače svedoka ovog masakra,reč je uglavnom o komšijama i ljudima koji su dobro poznavali svoje žrtve. Pri napadu na selo muslimanski vojnici su vikali: "dovršićemo ono što su naši djedovi započeli 1941.", "Kolji sve živo". Napad je izvršen u popodnevnim satima a zlikovci su najpre palili kuće, štale i životinje u njima da bi potom nastavili sa ubijanjem nemoćnih civila.

Svedok stravičnog masakra Stanoje Milovanović ispričao je da 
je video kako muslimani ubijaju stare i nemoćne a među zločincima je prepoznao i veći broj svojih komšija. I Vitomir Vučetić je tom prilikom prepoznao svoje komšije muslimane sa kojima se pre rata družio a sa nekima je išao i u školu. Među njima je prepoznao i  Fahrudina Hasanovića, Rahmana Sinanovića i  Aliju iz Sasa. 

Sve žrtve su ubijene u svojim kućama i to na najstravičnije načine, nepoznate ljudskom razumu. Jedini cilj ovog napada bio je da se pobije što veći broj žena, dece i civila.
Muslimanske vojnike je pratio i veliki broj žena i maloletnika koji su pljačkali srpske kuće, uništavali imovinu, palili selo i objekte u njemu..

Najmlađa žrtva Nasera Orića i srebreničkih muslimana bila je devojka Verica Filipović. Imala je šesnaest ipo godina godina kada je mučki ubijena sa ocem Živanom. Drugari i komšije je pamte kao mladu, perspektivnu, izuzetno talentovanu, vrednu i sposobnu devojku. Bila je uvek nasmejana i omiljena u društvu, čvrsto vezana za svoju porodicu. Verica Filipović bi danas imala 46 godina. Do danas bi završila škole, zaposlila se, zasnovala bi sopstvenu porodicu, ostvarila bi se u ulozi majke... Uživala bi u svim lepotama koje mladost i život donose. Nažalost, njeno detinjstvo i mladost prekinuti su prilično rano. Ubijena je samo iz nečijeg hira, mržnje, pakosti. Ubijena je mučki u svom selu, na svom ognjištu...za dva meseca je trebala da proslavi 17-i rođendan koji je sa velikom čežnjom i radošću iščekivala. Nažalost, nikada to nije dočekala...umesto velike rođendanske torte i zajedničke proslave sa prijateljima, veričina rodbina i društvo okupili su se na njenom grobu. I tako svake godine do danas. 

Uprkos protoku vremena, Verica živi u sećanjima svojih najbližih, u divnim uspomenama koje nikada ne mogu izbledeti. Njen mladi život ugašen je u ime "muslimanske Bosne i Hercegovine", ubijena je u ime zločinačke politike i ideologije tadašnjeg muslimanskog rukovodstva. Zločincima toga dana ruka nije zadrhtala! 

Fotografija ove devojke postavljena je i u gradskoj spomen sobi u Bratuncu i svima nam treba služiti kao opomena. Da zastanemo pred njom, da razmislimo o životu i njegovoj suštini, da prepoznamo tu bol sa kojom majka Živana živi svaki dan, da naučimo da poštujemo sebe i svoje žrtve. 

U napadu na Veričino selo učestvovali su i njeni brojni vršnjaci Bošnjaci....isti oni koji su do rata išli sa njom u školu, družili se, sretali i izlazili. Iako maloletni, svi oni su te 1992. nosili puške i svo drugo naoružanje i aktivno učestvovali kao agresori u krvavim pohodima na srpska sela. Tamo su sa svojim roditeljima činili brojna zverstva, iživljavali se i pljačkali. Mnogi od zločinaca se i danas slobodno šetaju Bratuncem, kao slobodni građani. Ne propuštaju priliku da se nasmeju svojim žrtvama i pokažu kako njima niko ništa ne može i kako su pravosudne institucije uz njih što potvrđuje i podatak da još uvek niko nije odgovarao za ovaj masakr.

A imena počinilaca se znaju. Žive zločinci u komšiluku. Nazivaju sebe i herojima, i žrtvama, i povratnicima,  i preživelim "žrtvama genocida" a prava je istina da su to samo i jedino ratni zločinci. 

Živana Filipović, majka mučki ubijene Verice, sa bolom i tugom daleko od očiju javnosti i medija, oplakuje svoju mezimicu i tešku sudbinu kakva ju je zadesila. Ova hrabra i čestita žena imala je tu sreću da preživi krvavi Vidovdan i izbegne preko Drine ali je u tom besomučnom napadu ostala bez porodice:

"U selu su zatekli civile i ubili koga su stigli, a selo su opljačkali i zapalili i ono još nije obnovljeno. Već 20 godina  a za zločine nad Srbima i našom đecom niko ne odgovara. Hoće li iko odgovarati za ubistvo moje maloljetne kćerke i ostalih civila iz Loznice i drugih sela ovog kraja koje su muslimani poubijali na razne načine. - Kome je i šta mogla da skrivi moja sedamnaestogodišnja kćerka Verica, koju su Naser Orić i njegovi vojnici ubili na našem kućnom pragu, a poslije toga opljačkali i zapalili naš dom", ispričala je ova hrabra žena pre tri godine za medije. 
Ona je u ratu izgubila i muža, brata, petoricu sestrića i veliki broj rođaka članova porodice. Kaže da zna neke Bošnjake koji su se vratili u bratunačku opštinu, a učestvovali su u ubistvima srpskih civila, ali se vode kao nestali prilikom pada Srebrenice.
"Stavljajući ih na spisak nestalih, muslimanke vlasti hoće da ih zaštite od odgovornosti za zločine koje su činili", tvrdi Živana.
Zveri u ljudskom obliku koje su ove zločine počinili do danas nisu privedeni pravdi niti su odgovarali za zločine protiv čovečnosti i genocid koji su počinili nad srpskim stanovništvom.

Na području MZ Bjelovac tokom rata je ubijeno 109 meštana srpske nacionalnosti. Tokom muslimanske agresije (1992-1995) na području Srednjeg podrinja živote je izgubilo 3267 stanovnika srpske nacionalnosti, među kojima i 72-oje dece. Spaljeno je više od 110 srpskih sela i zaselaka, porušen je i oskrnavljen veliki broj pravoslavnih crkvi, grobova i spomenika. Sa svojih vekovnih ognjišta prognano je više hiljada Srba. Muslimanski vojnici pod komandom ratnog zločinca Nasera Orića počinili su niz teških ratnih zločina ubijajući civilno stanovništvo. Bez milosti su ubijane trudnice, žene, devojke, nemoćni i nepokretni starci a nisu bila pošteđena čak ni deca. 


 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...