 |
| Foto: Слободна Херцеговина |
Danas kada srpski narod širom sveta proslavlja Vidovdan, veliki pravoslavni praznik i jedan od najvažnijih istorijskih datuma, prisećamo se i strašnih zločina koje su tog 28. juna 1992. počinili pripadnici muslimanske vojske prilikom organizovanih i sistemskih napada na srpska sela. Znajući koliki značaj Vidovdan ima za Srbe i pravoslavce, muslimanski vojnici su planski tog dana izvršili napade na srpska sela i počinili teške, ritualne masakre nad civilnim stanovništvom.
Iako je prošlo trideset godina, za ove masakre niko nije odgovarao.
Jedan od svirepih zločina nad srpskim civilima dogodio se na Vidovdan 28. juna 1992. u selu Zaborani, opština Nevesinje. Tada je na brutalan način ubijeno i ranjeno 28 meštana, mahom starijih ljudi i žena koje su obavljale kućne i poljoprivredne poslove. Najstarija žrtva masakra bio je teško pokretni Milan Milović, star 92 godine. On je okrutno ubijen sa svojim bolesnim sinom Markom.
Uz povike "Allahu egber", "Tegbir" i "Koljite žene i decu", muslimanski teroristi su započeli svoj krvavi pir. Na kućnom pragu je masakrirana starica Desanka Milović koja je imala 80 godina.
Rade Kandić koji je samo nekoliko dana ranije spasio živu glavu iz Mostara suočio se sa teškim saznanjem da su izmasakrirani njegove komšije i prijatelji u Zaboranima. - Sve je počelo na Vidovdan ujutro artiljerijskim granatiranjem od Seljana do Boraka, da bi nakon toga neprijateljska grupa upala u selo i bijes iskalila nad nedužnim civilima" , ispričao je Kandić. Objasnio je da pripadnici Vojske RS nisu mogli reagovati jer je neprijatelj koristio živi štit dok nije obavio nečasni posao.
Među ubijenim meštanima bili su i starci Nikola Milović (1922) i Vidoje Sarić. Jedina krivica ovih nevinih ljudi bila je njihova srpska nacionalnost i pravoslavna veroispovest. To im komšije Bošnjaci nikako nisu mogli oprostiti! Prema podacima iz publikacije "Knjiga mrtvih Srba Hercegovine 1992-1995" koju je objavio Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku, na području ove opštine je stradalo 270 lica srpske nacionalnosti. Najmlađa registrovana žrtva je imala 8, a najstarija 92 godine. Među žrtvama muslimanske agresije na Nevesinje je bio veliki broj žena, starih i nemoćnih osoba kao i šestoro dece. Ubijena je i žena u poodmakloj trudnoći. Prvi napadi agresora na Nevesinje započinju još u proleće i leto 1992. sa ubistvima srpskih civila. Mnoga srpska sela u kojima nije bilo nikakvih ratnih dejstava postaju poprište bezumnih razaranja i ratnih zločina a pripadnici tzv. Armije BiH u svojim krvavim pohodima nisu štedeli baš nikoga! Žrtve su nabijane na kolac, bacane u Neretvu, odsecane su im glave, ruke, noge a posmrtni ostaci mnogih civila do danas nisu pronađeni.
MASAKR U LOZNIČKOJ RIJECI KOD BRATUNCA
Uz povike "Allahu ekber" i "Tekbir", muslimanske horde iz Srebrenice su 28. juna 1992. napale srpsko selo Loznička Rijeka, MZ Bjelovac, opština Bratunac i tom prilikom počinili pravi masakr. Kako su i mnogo puta priznali, jedini cilj ovog napada je bilo ubijanje žena, dece i civila srpske nacionalnosti.
Najmlađa žrtva Nasera Orića i srebreničkih muslimana bila je devojka raskošne lepote Verica Filipović. Imala je nepunih 16 ipo godina kada je mučki ubijena sa ocem Živanom. "U selu su zatekli civile i ubili koga su stigli, a selo su opljačkali i zapalili i ono još nije obnovljeno. Već 20 godina a za zločine nad Srbima i našom djecom niko ne odgovara. Hoće li iko odgovarati za ubistvo moje maloljetne kćerke i ostalih civila iz Loznice i drugih sela ovog kraja koje su muslimani poubijali na razne načine. - Kome je i šta mogla da skrivi moja sedamnaestogodišnja kćerka Verica, koju su Naser Orić i njegovi vojnici ubili na našem kućnom pragu, a poslije toga opljačkali i zapalili naš dom", ispričala je Živana Filipović, majka ubijene Verice kojoj su muslimani pored ćerke ubili i muža, brata, pet sestrića i na desetine rođaka. Ispričala je i da zna neke Bošnjake koji su se vratili u bratunačku opštinu, a učestvovali su u ubistvima srpskih civila, ali se vode kao nestali prilikom pada Srebrenice.
"Stavljajući ih na spisak nestalih, muslimanke vlasti hoće da ih zaštite od odgovornosti za zločine koje su činili", rekla je za medije Živana pre nekoliko godina. Uz vrisku i galamu, zveri u ljudskom obliku su započeli svoj krvavi pir, najpre paleći kuće, štale i životinje u njima a potom ubijajući i nemoćne civile. Svedok stravičnog masakra Stanoje Milovanović ispričao je kako je video kako muslimani ubijaju stare i nemoćne a među zločincima je prepoznao i veći broj svojih komšija. On je ispričao sledeće:
- Oko 15,30 casova grupa muslimana iz susjednog sela Pirića i Položnika upala je u selo Loznicu i napala sa oružjem kuću moga brata Milovanovic Srećka i njegove žene Jovane. Ovom prilikom dok su čuvali ovce uhvatili su mi brata i izboli sa
nožem. Ja sam uveče vidio da je imao veliku ranu u predelu vrata ispod lijevog uha, te ranu na grudima. Obe su bile nanete nožem. Snajka Jovana je imala više rana u predelu stomaka i grudi. Pokušavali smo iz sela da pomognemo mome bratu i snajki koji su dozivali u pomoć, ali smo stigli kasno. Snajka je još bila živa, ali ništa nije mogla progovoriti i tako je odmah umrla, dok sam brata našao u potoku gdje su ga posle masakriranja bacili u trnje, a našao sam i mjesto gdje je napadnut, jer je sve bilo od krvi.
Dok smo ih drugo veče sahranjivali, muslimani iz susjednog sela Položnika pucali su po groblju pa smo pod vatrom na brzinu zagrnuli grobove, a kasnije dovršili u toku noći zakopavanje. Na Vidovdan 28. 6. 1992. godine muslimani iz susjednog sela Pirići i Poloznik, napali su nas poslije podne oko dva sata sa svih strana. Opkolili su selo i prve kuce su odmah zapaljene. Od šumskog rastinja nisam nikoga mogao prepoznati, ali čujem da viču "Alahu egber", "Koljite Srbe", "Hvatajte živa Vasu Petrovića." Prva žrtva koga su muslimani ubili kod njegove kuće bio je Lukić Radovan. Meni je pričala Lukić Krstina iz sela Loznica, kad me je posetila u bolnici, da je imala priliku izbliza da vidi ženu Sinanović Rešida, koju znamo po imenu "Beba" koja je učestvovala u napadu na naše selo".
I Vitomir Vučetić je tom prilikom prepoznao svoje komšije muslimane sa kojima se pre rata družio a sa nekima išao u školu. Među njima je prepoznao i Fahrudina Hasanovića, Rahmana Sinanovića i Aliju iz Sasa. Zločinci su vikali "Vasu Petrovića hvatajte živog!", "Allahu Egber", "Biće vam ovo novi Jasenovac", "Koljite žene i decu"....O masakru u Lozničkoj Rijeci svedočila je i Krstina Lukić koja je u napadu prepoznala suprugu Rešada Sinanovića. Krstina je tom prilikom uspela da se spasi ali je masakrirana 14. 12. 1992. kada je ovo selo po drugi put napadnuto.
Nedaleko od kuće Bogoljuba Andrića, srebrenički koljači su masakrirali maloletnu Vericu Filipović i Jelenu Stojanović (39), majku šestoro dece. U sudsku pravdu više ne veruje ni Desimir Stojanović kome je na današnji dan 1992. godine ubijena supruga Jelena, a on je ostao kao samohrani otac šestoro maloljetne djece. "Za 19 godina nije podignuta ni optužnica. Ne vjerujem u pravosudne organe BiH, ali ima Božije pravda koja svakog stiže, pa neće mimoići ni one koji su masakrirali nedužne civile u našem selu'', rekao je Stojanović 2011. godine u izjavi za medije.
Za monstruozni zločin u Lozničkoj Rijeci do danas niko nije odgovarao a nedavno je nekoliko pripadnika tzv. Armije BiH ispitano u vezi sa ovim zločinom što je kod porodica ubijenih Srba probudilo malu nadu da bi neko od počinilaca ipak mogao da odgovara za nedela.
Коментари
Постави коментар