Пређи на главни садржај

Saborni hram u Sarajevu obeležava 150 godina od osveštanja


Saborni hram Rođenja presvete Bogorodice u Sarajevu obeležava 150 godina od osveštanja.

Tim povodom upriličena je svečana akademija, a pre toga i koncert Srpskog pevačkog društva "Sloga". U Sabornoj crkvi u Sarajevu, jednoj od najvećih pravoslavnih bogomolja na Balkanu, sinoć se sabrao veliki broj vernika.

Odluka o gradnji Saborne crkve Roždestva Presvete Bogorodice u Sarajevu doneta je početkom 1859. godine. Od 1859. pa do 1862. godine kupljeno je zemljište i materijal za gradnju crkve. Zemljište je kupljeno u ravnici, s desne strane reke Miljacke. U ono vreme to je bilo skoro u centru Sarajeva. Crkva je počela da se gradi 1863. godine. Temelj je osvećen 11. juna pomenute godine. Radovi na crkvi su trajali jedanaest godina. Potpuno je završena 1. maja 1874. godine. Osvećena je na Sv. Iliju, 20. jula 1872. godine, skoro godinu dana pre potpunog završetka. Osvetio je mitropolit Dabrobosanski Pajsije. Ova velika svetinja bila je oštećena u sva tri rata a tokom poslednjeg (građanskog) rata ova svetinja baš kao i sve ostale na području pod kontrolom bošnjačkih snaga našle su se na udaru ekstremista. Crkva je više puta kamenovana ali i gađana zapaljivim bombama zbog čega je došlo do većeg broja oštećenja. Od završetka rata do danas zabeleženo je preko dvadeset incidenata uključujući pljačke i uvredljive grafite zbog čega je jedno vreme svetinju morala da obezbeđuje i policija.

Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Hrizostom istakao je u besedi da je Saborna crkva Rođenja Presvete Bogorodice položajem, gabaritom i stilom jedan od simbola Sarajeva.

- Naši preci nisu je pravili zbog prestiža, već iz potrebe da hiljade sarajevskih Srba imaju crkvu u kojoj će imati mjesto za svoje vjerske potrebe - rekao je vladika Hrizostom i dodao da ova crkva nije važna samo za Srbe već i za pripadnike drugih religija koje žive u Sarajevu.

Protojerej stavrofor Vladimir Stupar istakao je da je aktuelna vlast u Republici Srpskoj i BiH kroz mnoge projekte dala doprinos, kako kaže, funkcionisanju Saborne crkve u Sarajevu.

- Grčka Vlada je svojevremeno pomogla da se rekonstruiše fasada, takođe institucije Srbije pomažu ovom hramu - dodao je on.

Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić rekao je da od osveštanja 1872. godine Saborna crkva ne okuplja samo pravoslavni narod iz Sarajeva, već iz cele Republike Srpske i BiH. Saborna crkva, "nova ili gospodska" kako se u narodu zove, ukras je Sarajeva. Njena gradnja počela je na inicijativu srpskih stanovnika, zemljište je kupljeno 1859. godine, a sedam godina kasnije crkva je završena. Osveštana je na Svetog Iliju prije vijek i po.

Izgrađena je u trenucima kada se Osmansko carstvo povlači, a upravu na ovim prostorima vlast preuzima Austrougarsko carstvo. Tokom burnih i teških vremena okupljala je srpski narod. U starim spisima pronalazimo da su priložnici za gradnju bili sultan Abdul Aziz Han, srpski knez Mihailo, a najdarežljiviji sa 2.000 dukata bio je tadašnji predsednik sarajevske Crkvene opštine i vlasnik hotela Evropa Manojlo Јeftanović.

Prilog bogatoj istoriji hrama je i podatak da je ruska carska porodica Romanov novčanim prilogom pomogla izradu ikonostasa crkve. 

Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...