Пређи на главни садржај

NIKOLA DRAGIČEVIĆ (51) JE PRVA ŽRTVA RATA U GORAŽDU


Rat u Bosni i Hercegovini započeo je srpskim žrtvama. U svim opštinama su prve žrtve bili Srbi, obični građani, koji su ubijani mučki i svirepo samo zbog svoje nacionalne i verske pripadnosti ali i sa ciljem da se isprovociraju ratni sukobi. Prva žrtva u Podrinju je bio Srbin Ranko Baranac /62/ penzioner kojeg je 12. januara 1992. (prije početka rata) u njegovoj kući u selu Bijela mučki ubio muslimanski ekstremista Hasan Šabanija i to dok je nesrećni čovek slavio krsnu slavu. Početkom marta 1992. jedna mlada Srpkinja biva ubijena na barikadama, a u tom periodu se beleži incident gde je grupa ekstremnih muslimana kamenovala grupu Srba. Tako se rat preliva na sve opštine uz granicu sa Srbijom pa 1. aprila 1992. u Bijeljini biva ubijen Risto Stevanović, a već 5. odnosno 8. aprila 1992. u Zvorniku "padaju" prve žrtve: Mihajlo Stanojević i Rade Radović. Na red dolazi i Foča gde srpsko stanovništvo biva napadnuto,  ubijano i progonjeno.

Dana 11. aprila 1992. u Goraždu, u selu Nekopi ubijen je Nikola Dragičević, uzoran suprug i otac, veliki domaćin, Srbin, pravoslavac. Bila je to prva žrtva genocida koji će uslediti na teritoriji opštine Goražde. Presudila mu je zločinačka ruka i to samo zato što je nesrećni čovek pripadao drugom narodu, u ovom slučaju srpskom. Meštani ovog sela misle da je ubistvo imalo za cilj da unese nemir među srpsko stanovništvo ovog kraja. Nikola je rođen 7. septembra 1941. u Foči, a živeo je u mestu Nekopi. U sećanju svih ljudi koji su ga poznavali ostao je upamćen kao dobrodušan, pošten i vredan čovek. Imao je prijatelja među svim narodima, ljudi su ga voleli i cenili a čitava njegova porodica bila je i ostala poznata po dobrim delima. 

Selo Nekopi tokom čitavog trajanja rata bilo je izloženo artiljerijskim i snajperskim napadima tzv. Armije BiH usled čega je stradao veliki broj meštana. 

Istog dana 11. aprila 1992. muslimanski ekstremisti u Foči, sa minareta Aladža džamije, ubijaju Srbina Rodoljuba Trivkoića /31/, a dan kasnije tokom napada na Višegrad usmrćen je Mićo Inđić. 

Čini se da ni u Berlinu 1939-1945 nije bio toliko izražen i jak fašizam, kao što je to bilo u Goraždu u proleće i leto 1992. Ovaj grad je sinonim za ratne torture, strahovita zlostavljanja i silovanja koja su počinjena tokom poslednjeg rata u Bosni i Hercegovini. 

Ako se širom čitavog Balkana traži grad koji je prošao kroz najteže, ljudskom umu nezamislive muke, čije su stanovnike zločinci masovno istrebljivali, a žene silovali i podvrgavali najvećem poniženju, ako tražimo grad kojem su ubili dušu i pretvorili ga u sablasnu pustoš, onda je jedan od njih svakako i Goražde.

Teror i genocid u Goraždu je svojom okrutnošču najbolje oslikao fašističke, zločinačke ciljeve režima Alije Izetbegovića i ideje o stvaranju čiste "muslimanske države Bosne i Hercegovine" gde ne bi bilo mesta ni za pripadnike drugih vera i nacija, ali ni za one koji drugačije misle. Upravo iz tih razloga stravičan genocid nad Srbima u Goraždu sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida, silovanja, mučenja u koncentracionim logorima smrti, nasilnim proterivanjima predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju muslimansko-bošnjačkog zločina protiv čovečnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava. Iako su prve srpske žrtve pale još u aprilu 1992. rat je u ovom gradu počeo 4. maja 1992. kada ujedno počinje organizovano ubijanje i zlostavljanje srpskog stanovništva. Pogrešno je reći da je u Goraždu vođen ravnopravan rat između dve strane. Naprotiv tog maja 1992. jedna (bošnjačka) strana je ubijala, a druga (srpska) je ubijana. Istovremeno, muslimanske snage su od 33 sela gde su živeli Srbi, popalili čak 32. Ostalo je čitavo samo selo Šašići koje je pretvoreno u logor gde su mučeni, zlostavljani i ubijani srpski civili. U Goraždu je formirano čak 19 logora smrti iz kojih je malo ko izašao živ. Upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, proterivanja, rušenja i uništavanja  materijalnih i duhovnih dokaza o postojanju srpskog naroda i uništavanju vrednosti ideje Jugoslavije i jugoslovenskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svet, rušio se jedan grad ali i svi ljudi toga grada.

Upravo je Goražde tog 4. maja 1992. postalo glavno vojno uporište gde su bile skoncentrisane snage muslimanske tzv. Armije BiH i mnogobrojnih paravojnih formacija. Upravo su iz Goražda kretali svi napadi do zuba naoružanih muslimanskih vojnika na nezaštićena srpska sela oko Goražda, ali i oko Foče, Čajniča, Višegrada, Pala...

MEMORIJALNI CENTAR 

Među bivšim građanima Goražda ali i narodom Gornjeg Podrinja već dugo postoje ideje da se otvori Memorijalni centar gde bi bile postavljene fotografije srpskih žrtava kao i svedočenja logoraša i preživelih žrtava terora. Postoje i ideje da se odabere jedan datum u godini ( 4. maj) kada bi se obeležavalo stradanje svih 2280 Srba sa područja Goražda i drugih opština u Gornjem Podrinju, kada bi se narod okupljao u velikom broju  i paljenjem sveća, javnim govorima i polaganjem cveća odao počast svim ubijenima, insistirajući na procesuiranju počinilaca. Međutim, ove ideje još uvek nisu zaživele ali postoji nada da bi tako nešto u skorijoj budućnosti moglo da se dogodi i postane deo tradicije.

Počevši od aprila 1992. pa sve do kraja 1995. na ovom području je zverski ubijeno blizu osam stotina građana srpske nacionalnosti, svih uzrasta - od tromesečne bebe do 94 godine. Na području šire regije Gornjeg Podrinja ubijeno je 2 280-oro ljudi, među kojima je najviše bilo žena, staraca i dece. 

Na području Goražda je prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina postojalo čak 19 logora za Srbe, dok je na području Gornjeg Podrinja bilo ukupno 33 logora gde su vršena prisilna zatvaranja, mučenja, silovanja, zlostavljanja i ubistva Srba.  Osim Srba, tešku sudbinu su doživeli i ljudi iz mešanih brakova i brojni muslimani koji su stali u odbranu svojih komšija oštro se suprotstavivši tadašnjem zločinačkom muslimanskom režimu. Po završetku rata, pronađeno je 85 masovnih i pojedinačnih grobnica sa posmrtnim ostacima srpskih civila. Nažalost, procenjuje se da je broj grobnica i do tri puta veći, budući da se veliki broj ljudi i dalje nalazi na listi nestalih. 

U Goraždu i danas među bošnjačkim stanovništvom vlada aktivan zavet ćutanja kada je reč o stravičnim ratnim zločinima a stravični masakri nad decom i civilnim stanovništvom u Goraždu se i danas predstavljaju i obeležavaju kao "oslobodilačke akcije". Na pitanje od koga su oslobađali čista srpska sela i zašto su ubijali civile i nemoćne starce, oni nemaju odgovor. Pognu glavu i zaćute...


Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

VIŠEGRAD: IMENOVATI ULICU PO TRAGIČNO STRADALOJ PORODICI JELIČIĆ - ŽRTVE ZASLUŽUJU PAMĆENJE!

Jedan od najboljih načina da se sačuva sećanje na nevine žrtve rata, te da se njihove sudbine otrgnu od zaborava svakako jeste imenovanje ulica, trgova ili institucija po ovim ljudima. Jedan od simbola stradanja Srba u Višegradu i Podrinju svakako jeste surovi zločin u selu Jelašci kada su u leto 1992. na najsvirepiji način prekinuti životi nedužnih meštana - staraca, žena i dece samo zbog toga što pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru.   Vest da je jedna ulica u Višegradu ponela ime po najmlađem borcu Vojske Republike Srpske - Spomenku Gostiću obradovala je kako građane Višegrada, tako i sve pripadnike našeg naroda. Naime, 2017. u višegradskom naselju Garča otkrivena je spomen ploča i otvorena ulica sa imenom Spomenka Gostića, jednog od najmlađih boraca Vojske Republike Srpske, koji je poginuo na Ozrenu 1993. godine. Iako mlađani Spomenko nije živeo a ni stradao na području ovog prelepog grada na Drini, građani su sa velikom radošću i poštovanjem pozdravili i...