KRVAVI PIR U SELU BALJKOVICA KOD ZVORNIKA: SRPSKI CIVILI POBIJENI NAD DAN POBEDE NAD FAŠIZMOM

 Na dan pobede nad fašizmom 9. maja 1992. muslimanski vojnici - pripadnici  tzv."Armije BiH" su počinili stravične zločine nad srpskim civilima u selima Baljkovica i Jeginov Lug u zvorničkoj regiji. Do danas za ove zločine niko nije odgovarao! 

Deveti maj je jedan od najznačajnijih datuma u istoriji čovječanstva i dan kada se obilježava pobjeda slobodarskog svijeta nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu i kada odajemo počast žrtvama antifašističke borbe, čiji su životi ugrađeni u stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta. 

Na dan kada čitav svijet proslavlja Dan pobjede nad fašizmom Srbi, mještani Baljkovice i Jeginovog Luga, Zvornika ali i čitavog Podrinja sa tugom i bolom se sjećaju krvavog 9. maja 1992. kada su muslimanski vojnici, mahom prve komšije, počinile krvavi pir u ovom malom, nebranjenom selu. Iako smo bili uvjereni da je doba fašizma i nacizma daleko iza nas, naše komšije su nas tih proljećnih dana uvjerile u suprotno. Tog 9. maja kapitulirala je svaka ljudskost. 

Mještani Baljkovice prisjećaju se 39 mještana koji su mučki ubijeni u napadima muslimanske vojske u ovom mjestu kao i u mjestu Jeginov Lug koje je istog dana napadnuto i razoreno. U ranim jutarnjim časovima, naoružani muslimanski agresori su napali sela Baljkovicu i Jeginov Lug i počinili stravičan masakr kakav do tada nije bio upamćen.  Na bezuman i vrlo okrutan način ubijen je veliki broj civila. Među žrtvama je bilo žena, nemoćnih staraca ali i djece. Žrtve su ubijene hladnim i vatrenim oružjem. 

Najstarija žrtva je imala 87 a najmlađa samo 13 godina. Ubice su bile pripadnici "Patriotske Lige" i "Zelenih beretki". Ovi masakri su najavili sva naredna stradanja kojima će biti izložen srpski narod u Podrinju. 

Prva žrtva je bio Drago Tijanić koji ubijen još u aprilu 1992. na kućnom pragu u napadu muslimanskih snaga. Selo je u jednom trenu pretvoreno u buktinju...stanovnici su nasilno proterani... Domaćica Milenka Mitrović stradala je odmah nakon što su je muslimanske snage proterale sa rodnog ognjišta. Pripadnici diverzantsko-terorističkih jedinica "Zelene Beretke" i "Patriotske Lige" ubili su sve što su tamo zatekli, pedeset pet kuća je do temelja spaljeno, sva imovina i dragocenosti su opljačkani. U zločinima su aktivno učestvovale i muslimanske žene i maloljetnici. Muslimanski narod se za ovaj rat dugo, dugo i temeljno pripremao. 

Prvi metak na području Zvornika ispaljen je još u januaru 1992. iz zloglasnog sela Jusići a muslimani iz ovog mjesta su terorisali komšije Srbe u Vitinici i Odžačini i tokom februara i marta kada su pucali po ovom mjestu i maltretirali srpski živalj da bi 5. aprila 1992. pala i prva žrtva Miko Stanojević a potom je u napadu na sanitet ubijen i Rade Radović zvani Luka. 

Masakr u Baljkovici jedan je od najkrvavijih u ovom periodu a teror je započeo na Đurđevdan, najvjerovatnije po direktivi iz Sarajeva, budući da su u isto vrijeme zapaljena sela Gniona (Srebrenica) i srpski dio sela Blječeva (Bratunac). Jedna od žrtava pokolja u Baljkovici je Stojanka Grujić, domaćica koja je na najbrutalniji način mučena i zlostavljana pa ubijena.

"Ženu Stojanku Grujić (56) su mi uhvatili pred kućom, uveli je u kuću njih sedmorica, te su je tukli, mučili, silovali...izboli su je nožem i poveli prema rijeci. Tu su dotukli vatrenim oružjem, sa tri metka ispod grudi, a noga joj je bila presječena" - navodi se u ispovijesti Uroša Grujića, Stojankinog supruga i meštanina Baljkovice, objavljenoj u "Crnoj knjizi" Miroslava Toholja. Uroš je tom prilikom ranjen ali je samo pukom srećom uspeo da se spase od agresora.

Na kućnom pragu su mučki ubijena i tri brata Dragomir (30), Radisav (28) i Branislav Mitrović (24) kao i njihov komšija Božidar Nikić. Njih su muslimanski ekstremisti zarobili kao civile i odveli u šumu. Nakon četiri dana, njihova unakažena tijela su pronađena na Parlogu. Dragomira su usmrtili klanjem, prethodno su mu slomili desnu ruku i nogu, nekoliko rebara i vilicu. Nakon strahovitih tortura je zaklan. Radisavu su slomili nogu, sijekli prste u zglobovima, i ubivši ga tupim predmetom, prosuli su mu mozak. Najmlađem Branislavu su odsjekli nos, uši, izvadili bubreg i proboli ga nožem sve do srca. Božidaru Nikiću, starom 33 godine, utvrđene su brojne rane po grudima i rukama. Masakr su prema priznanju jednog zarobljenog muslimanskog vojnika počinili izvesni Avdo (Alje) Mujkić i Nijaz (Sefera) Mujkić iz Dugog Sela, piše Miroslav Toholj u "Crnoj knjizi".

I penzioner Simo Savić (65), Slavko Bojić (66) kao i teže pokretna starica Julka Lazić (70) okrutno su ubijeni na svom kućnom pragu u rodnoj Baljkovici. Jelena Jović (64) zaklana je u vlastitoj kući nakon što su muslimanski vojnici i civili nasilno provalili u njen dom. Ljepojka Zarić (74) masakrirana je od pripadnika muslimanske vojske, dok je njen suprug zlostavljan i mučen pa pušten. Prethodno im je zapaljena kuća i uništena sva imovina. Nedužna žena je prije smrti bila podvrgnuta užasnim torturama.

U napadu na Baljkovicu su učestvovale komšije iz susednih muslimanskih sela Jajića, Šetića, Međeđe i Potočana. 

Očevidac zločina svedočio je kako je gledao dok muslimanski ekstremisti zlostavljaju i muče civila Miloša Golubovića: "Tada su trojica iz Nezuka došli do ranjenog Miloša, prijetili nekom kukom da će mu vaditi oči, pitali su ga gdje mu je oružje a on je rekao da nema. Nije bilo nikakvog oružja, selo je bilo van linija odbrane i nenaoružano. Posle ih je slagao da ima u dvorištu, kada su otišli da vide on je uspio da umakne."

Potresne slike izmasakriranih srpskih civila zgrozile su čitavu javnost a ovaj zločin naišao je na brojne osude. Nikome nije moglo biti jasno kako neko može ubiti nepokretnu staricu ili dijete u igri. 

U susjednom Jeginovom Lugu zbio se identičan pokolj. Ovde su muslimanski fašisti još 1942. ubili 360 srpskih civila, da bi njihovi potomci pet decenija kasnije počinili slične pokolje. Predosjetivši da će se dogoditi zlo, većina mještana izbegla je 8. maja 1992. iz svog sela, dok je dvadesetak meštana ipak ostalo vjerujući u prethodno datu reč komšija muslimana. Međutim, već narednog dana upravo te komšije naoružane dugim cevima upale su selo i počinile neviđen masakr. Klali su i ubijali sve što su stiglo i to najviše hladnim oružjem - mačetama i dugim noževima. Starac Milorad Marković (87) masakriran je sa svojim bolesnim i teže pokretnim sinom Slavkom (59) u njihovoj porodičnoj kući. Na kućnom pragu je pronađeno i beživotno tijelo starca Voje Jovanovića (1929), te leševi Vitomira Jovanovića, Milorada Jovanovića i starice Bosiljke Tomić koji su bili mučeni pa preklani.  Na kućnom pragu ubijen je i Milenko Marković, a u napadu na izbegličku kolonu koja se povlačila zverski je ubijen mladić Dragan Marković. Nekoliko meštana je zarobljeno i odvedeno u tuzlanske logore gde su zlostavljani i danonoćno mučeni, a mnogi su od ratnih tortura ubrzo i preminuli.

U Baljkovici je živote izgubio i Slavko Bojić (66) a najmlađa žrtva bila je devojčica Milkica, stara 13 godina, navodi se u publikaciji Instituta za istraživanje srpskih stradanja u XX veku. Selo su po ko zna koji put 15. i 16. jula 1995. napali naoružani muslimanski ekstremisti iz Potočara i Srebrenice koji su tom prilikom zverski ubili 23 civila i branilaca sela. Civili su u strahu od muslimanskih agresora bežali preko Drine ali mnogi su ubijeni na kućnom pragu. Ekstremisti iz Srebrenice su pucali iz raznog naoružanja na Srbe iako danas vlada propaganda kako su to bili nenaoružani civili. 

Za masakr u selu Baljkovica do danas niko nije odgovarao iako su preživeli svedoci davali izjave Tužilaštvu BIH. Zbog tromosti institucija RS ali i medija, za žrtve Baljkovice i Jeginovog Luga se 9. maja ne održava službena komemoracija, niti bilo ko izveštava o tim zločinima kao što su prećutane i u medijskoj tišini protekle godišnjice zločina nad Srbima u Gnioni, Blječevoj i Zelenom Jadru. Sva ta sela se nalaze u Republici Srpskoj ali iz nepoznatih razloga njihova tragična, ratna sudbina nije interesantna nikome. Nije poznato ni da li je u selima podignuto prikladno spomen obeležje za srpske žrtve. Istovremeno, muslimanska strana čak i svoje napade i stradanje agresorskih vojnika u čisto srpskim selima redovno obeležava, kako medijski tako i na terenu. 

Na području Zvornika ubijeno je 1080 građana srpske nacionalnosti. Na području srebreničke regije je silovan i zlostavljan veliki broj žena i devojčica, što po muslimanskim logorima, što u svojim kućama tokom napada muslimanskih snaga. Prva i jedina presuda za zločine nad Srbima u Zvorniku, doneta je ona kojom je Elfeta Veseli osuđena na 13 godina zbog ubistva dvanaestogodišnjeg dečaka Slobodana Stojanovića u selu Bajrići. Hoće li neko odgovarati i za ostalih 1079 ubijenih Zvorničana preostaje nam samo da se nadamo.. 

Izvor: Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku - Masovni zločini maja 1992-1995

            Miroslav Toholj - "Crna knjiga II "