Na spomen obiljležju postavljenom u osnovnoj školi "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu uklesana su imena šestoro đaka koji su pohađali ovu obrazovnu ustanovu a koji su svirepo ubijeni tokom trajanja muslimanske agresije u periodu od 1992. do 1995. godine. Na tom memorijalu tuge nalazi se i ime malene Zorice Divčić, sedmogodišnje djevojčice srpske nacionalnosti koja je ubijena 24. maja 1995. u svojoj porodičnoj kući na Vracama.
OŠ "Sveti Sava" od 2018. godine je postala "bogatija" za još jedno spomen obeležje koje je izgrađeno u dvorištu ove škole a koje je posvećeno svoj ubijenoj deci sa prostora Srpskog Sarajeva. Do danas su utvrđeni podaci za 123-oje stradalih mališana, a pojedini podaci govore da je ukupno ubijeno više od sto pedeset djevojčica i dečaka. Provere imena i utvrđivanje identiteta stradalih je i dalje u toku.
Zorica Divčić rođena je 15.07.1988. u Sarajevu a sa porodicom je živjela u Ozrenskoj ulici na Vracama. Uživala je u bezbrižnom djetinjstvu i ljubavi koju su joj pružali otac Vlado, majka Janja i drugi članovi uže i šire porodice. Bila je upisana u prvi razred OŠ "Sveti Sava" u koji nažalost nikada nije krenula. Njeno mjesto u đačkoj klupi ostalo je zauvijek prazno. Voljom bezumnika i nekih zlih ljudi jedno djetinjstvo mučki je ugašeno a dječiji snovi su razbijeni poput stakla.
A odolevali su Divčići dugo i uspješno svim strahotama rata. Zoričino djetinjstvo, baš kao i djetinjstva druge dece širom Istočnog Sarajeva, bila su sasvim drugačija, ni nalik bezbrižnom životu druge djece čija je svakodnevica bila ispunjena igrom, druženjem i zabavom. Djeca Istočnog Sarajeva bila su prinuđena da se skrivaju po vlažnim podrumima i mračnim skloništima neprestano strepeći za vlastite živote. U preteškim uslovima života, sa vrlo malo hrane, vode i osnovnih potreba za život, ova djeca su sa čežnjom iščekivala dan slobode i završetka rata. A njihovi roditelji herojski su se trudili da ih zaštite od surove realnosti neprestano pokušavajući da od njih sakriju svakodnevne tragične događaje.
Život na Vracama bio je naročito težak. Od muslimanskih snajpera i granata poginulo je preko stotinu civila, a duplo više ih je ranjeno. U ovim napadima procentualno su najviše stradali Srbi, međutim, Alijini bojovnici su sa istim žarom ubijali i pripadnike muslimanskog i hrvatskog naroda koji su u ovom naselju živjeli zajedno sa Srbima. Nikome nije bilo lako tih ratnih dana. U maju 1995. uveliko su trajali žestoki napadi na sve dijelove Srpskog Sarajeva. Rasuta tijela civila po ulicama, vrisci i jauci ranjenih postali su dio surove svakodnevice i scene na koje su građani već počeli da se navikavaju.
U besomučnom napadu na ovo naselje 24. maja 1995. projektilima su zasute kuće i stambeni objekti, sve civilni ciljevi. Jedna od ciljano ispaljenih granata sa položaja muslimanske vojske pogodila je i porodičnu kuću u Ozrenskoj ulici u kojoj se nalazila malena Zorica Divčić. Smrtonosni projektil ugasio je zauvijek jedno djetinjstvo a jednu porodicu trajno zavio u crno. Zorica je ubijena u sedmoj godini života kao civil, kao nevino dijete željno igre i slobode. Njena tragična smrt potresla je sve stanovnike Srpskog Sarajeva.
Za zlikovce bošnjačke armije, napadi na civilne ciljeve bili su, kako su oni to voljeli da kažu, napadi na "četnička uporišta". Međutim, statistika pokazuje da ni u ovom napadu, niti tokom svih drugih napada nisu stradali nikakvi vojnici već su masovno i isključivo ubijani i ranjavani civili - žene, deca, starci i to svih nacionalnosti.
Zorica je bila upisana u prvi razred osnovne škole ali zla sudbina joj nije dozvolila da nastavi dalje školovanje. U znak sjećanja na više od 150 ubijenih mališana 13. septembra 2018. godine je u dvorištu Osnovne škole "Sveti Sava" u Istočnom Sarajevu svečano otkriven spomenik stradaloj deci Srpskog Sarajeva od 1992. do 1995. Na taj način su i ova djeca dobila spomen obeležje i mesto u kolektivnom sjećanju naroda. Roditelji malene Zorice svakog 11. marta prisustvuju parastosu ubijenoj deci. - "Аrmija BiH je napala komplet naselje, granata je pala tačno evo ova kuća iznad mene. Imala je šest ipo godina, poginula je od neprijateljske granate u kući. Jedan geler je prošao kroz prozor i pogodio malu. Oni pitaju sve a mi možemo samo da gledamo slike naših i da obilazimo spomenike, i to nam je najveća utjeha. Svaki dan je sve teže i teže." - rekao je Vlado Divčić otac ubijene Zorice na prošlogodišnjoj komemoraciji ubijenoj deci Istočnog Sarajeva.
Neutješna majka Janja ogorčena je što za počinjeni zločin niko nije odgovarao i što se srpske žrtve, naročito one dječije, konstatno negiraju od strane bošnjačkih medija, organizacija i političara. Iz svog sjećanja nikada ne može obrisati taj tragični majski dan.
- Na mjestu poginula...djeca nisu ništa kriva. Ne mogu nikada to oprostiti, da je Bog dao da je mene to pogodilo" - rekla je Janja.
Nažalost, iz nepoznatih razloga mediji do danas nisu napisali nijedan tekst o stradanju malene Zorice a nisu bili ni pretjerano voljni da intervjuišu ove dobrodušne ljude koji svake godine od 2018. dolaze da odaju počast svojoj mezimici i drugoj nevino stradaloj djeci Istočnog Sarajeva. A zadatak svih budućih pokoljenja jeste da sačuvamo sjećanje, da pamtimo likove nevino ubijene i stradale djece, da ih pominjemo!
Dva mjeseca ranije, 11. marta 1995. godine ubijene su i djevojčice Nataša Učur i Milica Lalović i to dok su se igrale u parku u naselju Grbavica. Bilo je primirje.
- Najmlađa učenica bila je Zorica Divčić, upisana u prvi razred, a najstarija Dijana Ćosović, koja je poginula u posljednjim napadima na teritoriju Srpskog Sarajeva 1995. godine, a njeno svjedočanstvo se i danas nalazi u školskoj arhivi. Ubijen je Vlatko Lale i dječak Goran Bozalo a sinonim stradanja sve djece Srpskog Sarajeva su Nataša Učur i Milica Lalovič, dvije djevojčice koje su za dvije sekunde kako kažu očevici ubijene snajperskim hicima u glavu dok su igrale lastiš ispred svoje zgrade na Grbavici - istakla je 2020. godine Danijela Mrda, direktorka OŠ "Sveti Sava" Istočno Novo Sarajevo, jedan od inicijatora podizanja ovog memorijala.
U znak sjećanja na ubijene srpske civile na Vracama još uvijek nije izgrađeno spomen-obilježje.
 |
| Neutešni roditelji Zorice Divčić |
Коментари
Постави коментар