Prošlo je tačno trideset godina od stravičnog pokolja muslimanskih snaga nad srpskim civilima u selu Žuberin u opštini Nevesinje.
Mitrovdan je u Nevesinju najsvetiji dan. Dva puta se Nevesinje uspješno branilo od višestruko brojnijeg neprijatelja. U dve Mitrovdanske ofanzive 1992. i 1994. poginula su 64 hrabra borca. Svetom arhijerejskom liturgijom, lomljenjem slavskog kolača, pomenom i polaganjem cvijeća na spomen obilježja u Nevesinju su obilježene Mitrovdanske bitke, Dan opštine Nevesinje i krsna slava Opštinske boračke organizacije.
Sveti Dimitrije se sa posebnim poštovanjem obilježava u Nevesinju, a 8. novembar je datum za koji su vezane najsvetlije stranice istorije ovog kraja. Nevesinjcima su ostale u sjećanju mitrovdanske ofanzive iz 1992. i 1994. godine kada su pripadnici Nevesinjske brigade pokazali nesvakidašnje junaštvo i hrabrost i odbranili narod i teritoriju. Hrabri srpski borci obesmislili su planove muslimanskih agresora i spriječili genocid koje su neprijatelji pokušali da počine nad nevinim civilima. Grad je odbranjen a srpska vojska je dala lekciju svima kako se časno bori i brani o čemu svjedoči i činjenica da na suprotnoj stranije nije bila nijedna civilna žrtva.
Sa druge strane, muslimanski vojnici, ti večiti gubitnici na bojnom polju i dobro poznate kukavice, po ustaljenom običaju svoju snagu su iskazali nad nevinim srpskim civilima - nepokretnim staricama, slabovidim i bolesnim ljudima. Muslimanske jedinice tada su pucale i po sanitetskom vozilu, ubile ranjenika i ranile medicinsku sestru a potom je meta napada bilo selo Žuberin, smješteno u opštini Nevesinje. Izvršili su 11. novembra 1994. napad na selo udaljeno kilometrima od borbenih linija u kojem nije bilo nikakvih borbenih dejstava prilikom čega su mačetama i hladnim oružjem poubijali sve što su zatekli.
Selo koje je do pre rata brojalo 40 duša zbrisano je u trenu a bezumnici i krvoloci nisu štedeli baš nikoga. Sve žrtve su bile starije dobi i ubijene su klanjem i masakriranjem i to nakon stravičnih tortura. Ubijeni su Mara Čabrilo (73), Darinka Čabrilo (66), Miroslav Čabrilo (55), Radojka Puhalo (72), Savo Rul (48), Lazo Čabrilo (81), Kosa Čabrilo (82) i Mila Čabrilo. Selo je do temelja spaljeno a sva pokretna imovina je opljačkana i uništena. Muslimanski civili - žene i maloljetnici iz susjednih muslimanskih sela su takođe aktivno učestvovali u ovom zločinu. Sva stoka, seno i sve dragocenosti su opljačkane i odnešene u muslimanska sela. Preko trideset civila - žena i djece srpske nacionalnosti je zarobljeno, zlostavljano i mučeno a muslimanski ekstremisti su imali u planu da ih pogube i masakriraju. Samo brzom akcijom pripadnika VRS spriječen je još veći masakr i zarobljeni civili su spašeni. Preživjeli Srbi su svjedočili da su zarobljenima stavljali nož pod grlo i prijetili silovanjem i klanjem. Među napadačima prepoznali su i komšije iz susjednih sela sa kojima su odrasli i išli u škole. Među njima je najviše bilo muslimana, mještana sela Žulja, koji su još 1992. uzeli oružje u ruke i krenuli u pokolj srpskih civila. Ovo zloglasno selo dalo je najviše ratnih zločinaca a mnogi i danas slobodno šetaju Bosnom i Hercegovinom spremajući možda neki novi juriš na srpska sela.
Selo je stradalo i tokom Drugog svjetskog rata (1941-1945) kada su prve komšije muslimani, integrisani u fašističke jedinice, počinile teške zločine.
Nevesinje je svo vrijeme rata bilo "grad spasa" koje je u svoje okrilje primilo desetine hiljada izbjeglica prognanih iz Konjica, Mostara i drugih dijelova Hercegovine. Ipak, mnoga sela i sam grad su bili meta napada muslimanskih fanatika svo vrijeme rata a već na Vidovdan 28. juna 1992. počinjen je jedan od težih zločina na ovim prostorima.
Prema podacima iz publikacije "Knjiga mrtvih Srba Hercegovine 1992-1995" koju je objavio Institut za istraživanje srpskih stradanja u XX veku, na području ove opštine je stradalo 270 lica srpske nacionalnosti. Najmlađa registrovana žrtva je imala 8, a najstarija 92 godine. Među žrtvama muslimanske agresije na Nevesinje je bio veliki broj žena, starih i nemoćnih osoba kao i šestoro dece. Ubijena je i žena u poodmakloj trudnoći. Prvi napadi agresora na Nevesinje započinju još u proleće i leto 1992. sa ubistvima srpskih civila. Mnoga srpska sela u kojima nije bilo nikakvih ratnih dejstava postaju poprište bezumnih razaranja i ratnih zločina a pripadnici tzv. Armije BiH u svojim krvavim pohodima nisu štedeli baš nikoga! Žrtve su nabijane na kolac, bacane u Neretvu, odsecane su im glave, ruke, noge a posmrtni ostaci mnogih civila do danas nisu pronađeni.
Uprkos brojnim dokazima i izjavama svedoka, za stravične zločine nad srpskim stanovništvom u Nevesinju do danas niko od pripadnika tzv. Armije BiH nije procesuiran niti osuđen! Sud i Tužilaštvo BiH ignorišu i zataškavaju ove strašne zločine nanoseći tako porodicama žrtava još veću bol i patnju.
Коментари
Постави коментар