Пређи на главни садржај

SRAMOTA! PODIŽU SPOMENIK BOŠNJACIMA U SELU GDJE SU KLALI SRPSKU NEJAČ!



Sa brojnim pritiscima suočeni su Srbi povratnici u Sanski Most. Njima su odavno uskraćena brojna osnovna ljudska prava a najnovija provokacija šokirala je meštane sela Tomina. Naime u ovom srpskom selu započela je izgradnja spomenika poginulim Bošnjacima što je dodatno uznemirilo povratnike. Selo Tomina je inače veliko stratište srpskog naroda gde su muslimanski vojnici 1992-1995 počinili veoma teške ratne zločine nad srpskim civilima. Ovde su ubijani i masakrirani nemoćni civili, žene i starci...žrtvama su odsecane glave i ekstremiteti, žene su silovane, mnogi civili, od kojih su neki bili slepi, nepokretni i paralizovani su nakon tortura zapaljeni po kućama a drugi su nađeni u masovnim i pojedinačnim grobnicama.

Za porodice srpskih žrtava najava podizanja spomenika je novi zločin kojim se pokušavaju isprovocirati novi sukobi i dodati so na nikad zaceljene rane. To je spomenik zločinu i nastavak etničkog čišćenja. 

Mještani povratnici kažu da žrtve kojima se gradi spomenik nisu bili žitelji ovog sela, niti su stradali na toj lokaciji.
Smatraju da bošnjačke vlasti na perfidan način žele da im pripišu zločine koji se u tom kraju nisu dogodili.

Težak život Srba povratnika iz sela Tomina, za koje bošnjačke vlasti nemaju sluha, nikada nije uticao na dobre odnose sa komšijama Bošnjacima.

Međutim najava izgradnje spomenika bošnjačkim žrtvama izazvala je zabrinutost Srba.

Ističu - žrtve su iz drugih sela i tamo bi trebalo da imaju svoj spomenik.

- Ovo je provokacija. Van pameti je da žrtve iz nekog drugog sela postaviš pred svoje dvorište i kuću, a spomenik je postavljen prema Trmošinji, gdje živi srpski živalj - istakao je Savo Vujanović, mještanin Tomine.

Srbi koji žive u ovom dijelu selu kažu da nisu bili obaviješteni da se tu gradi spomenik poginulim Bošnjacima.

Mirjana, prognana Srpkinja iz Sanskog Mosta, već trideset godina ne živi u svome gradu, a podizanje spomenika vidi kao jednu od metoda progona srpskog stanovništva.

- Ako poginuli Bošnjaci kojima se podiže spomenik nikad nisu živjeli u Tomini kako može onda da im se tu podiže spomenik? Možda nisu živjeli, ali mi strahujemo šta ako se podiže spomenik onima koji su poginuli napadajući ovo srpsko selo. Znamo da su u Tominoj od 1992. do 1995. počinjeni zvjerski zločini, da su muslimani klali sve živo, da su masakrirali starice od 80 i 90 godina? Mnogi bošnjački vojnici su poginuli u međusobnim obračunima na tuđem kućnom pragu dok su palili i pljačkali srpska sela, nisu se mogli dogovoriti ko će šta pokrasti od srpske imovine pa se ubijali među sobom. To su agresori bili, sramota je to što se radi. Spriječiti tu sramotu, zaustaviti taj vandalski čin. Sramota i za te porodice poginulih što učestvuju u provokacijama... - rekla je vidno uznemirena žena.

U napadu na selo Tomina muslimanski vojnici su masakrirali 28 nemoćnih civila srpske nacionalnosti, uglavnom žena i starih osoba. Slabovidog i teško pokretnog Jovana Jovanovića /85/ u porodičnoj kući ubili su pripadnici muslimanske vojske tokom oružanog napada na nebranjeno selo. Zlostavljana je pa ubijena i starica Mara Kajiš /81/ čiji su posmrtni ostaci pronađeni u masovnoj grobnici a sličnu sudbinu doživeli su i meštani Deva Popović /71/, Savka Popović /72/, Soka Popović /76/, Vid Popović /65/, Đurađ Popović /83/, Lazo Čolić /70/, Mileva Arsenić /60/, Zorka Gogić /49/, Ilija Aćimović /60/....

U napadu muslimanske vojske razoren je i Hram svetih cara Konstantina i Jelene u selu Tomina. Svetinja je provaljena i, opljačkana, potom kamenovana i znatno oštećena u jesen 1995. godine prilikom upada jedinica 5. korpusa u ovo srpsko selo. Parohijski dom u selu Tomina oštećen je i devastiran zajedno sa pravoslavnom crkvom u jesen 1995. godine. 

Muslimanska vojska počinila je velike zločine nad Srbima ali i pojedinim muslimanima i Hrvatima u Sanskom Mostu od proleća 1992. do kraja 1995. godine. Ubijeno je 644 Srba i drugih građana, među kojima i četrnaestoro djece, postojali su brojni logori i zatočenički objekti za Srbe a nakon rata prijavljen je nestanak više od 180 lica, od kojih su neki nađeni po masovnim i pojedinačnim grobnicama. Prve žrtve pale su u maju 1992. a rat u ovoj opštini pokrenuli su bošnjački vojnici iz sela Hrustovo odakle je ispaljen prvi metak.

Dana 10. oktobra 1995. muslimanske formacije su počinile stravične zločine i etničko čišćenje srpskog stanovništva u Sanskom Mostu.  Muslimanska vojska ubila je tih oktobarskih dana 244 srpska civila - građana Sanskog Mosta, od male djece do starih i nepokretnih ljudi koji su zagazili u desetu deceniju života. Najmlađa žrtva bila je devetogodišnja djevojčica Bobana Zorić a tijela još četvoro djece su nađena po masovnim grobnicama. 

Meštani napominju da ovo selo ima srpske žrtve kojima su sami spomenik podigli u dvorištu crkve, neposredno u blizini svojih kuća.

- Žrtve kojima se spomenik i podiže nisu iz Tomine, oni su iz susjednih sela. Nije ni čudo što se narod osjeća zabrinutim, a sa druge strane ne vidim da je neka isntitucija stala da zaštiti prava ovog naroda - rekao je Neven Marinković, paroh tominski.

Zlonamjera je ključna, tvrdi Đorđe Radanović, predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji BiH, koji kaže da opštinske vlasti Sanskog Mosta žele da izgrade spomenik kako bi se Srbi osjećali neugodno i odgovorno za nepočinjena djela.

- Spomenik koji žele Bošnjaci da naprave u srpskom selu nema veze sa Srbima, nego želja je otjerati i to malo Srba što tu živi - naglasio je Radanović.


Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...