Пређи на главни садржај

BIHAĆ : GODIŠNJICA SVIREPOG UBISTVA DRAGANE BRKLJAČ (14) U SELU GRMUŠA


Na području Bihaća od 1992. do 1995. ubijeno je 580 Srba, od čega više od tri stotine civila zarobljenika. Crna brojka ubijene, ranjene, zlostavljane, mučene i zatočene srpske dece iznosi 88. Srbi su u Bihaću preživeli pravi genocid a prve žrtve "pale" su još u aprilu 1992. kada su ljudi izvođeni iz svojih kuća i stanova te ubijani u okrilju noći. Mnogi se i danas vode kao nestali. Najmlađa žrtva rata bila je šestogodišnja devojčica, dok je najstarija bila Boja Kenjalo, starica od 106 godina koja je bila zatočena u muslimanskom logoru gde je mučena i zlostavljana a u tom kazamatu je i podlegla torturama.

Na spisku bihaćkih mučenika je i devojčica Dragana Brkljač koja je imala samo 14 godina kada je doživela užasnu sudbinu. Ubijena je u svome selu, nedaleko od svoje porodične kuće na vrlo svirep i okrutan način. Od oružja je imala samo olovke i sveske a opet je u očima muslimanskih vojnika predstavljala "pretnju" koju je trebalo ukloniti.

Jedno od prvih mesta koje se našlo na meti bošnjačkih vojnika bilo je selo Grmuša koje je danonoćno zasipano granatama i različitim projektilima. Grmuša je inače smeštena na zaravni iznad unske pruge na putu između Krupe i Bihaća. Muslimanski vojnici su više puta upadali u ovom mesto i ubijali nedužno stanovništvo. Tog 12. juna 1992. svirepo je ubijeno desetoro meštana, a preko dvadeset ih je ranjeno. Najmlađa je bila upravo Dragana. Zločin su izvršili pripadnici  diverzantsko-terorističke formacije Gazije iz sastava 5. korpusa muslimanske tzv. Armije BiH.

Dragana Brkljač rođena je 12.01.1978 i živela je sa ocem Nikolom, majkom Mirom i članovima porodice u Grmuši. Bila je vredna i energična devojčica, vesela ali i veoma zrela za svoje godine. Tog proleća 1992. prisećaju se njeni najbliži Dragana je preko noći odrasla i sazrela! 

Nije se plašila granata i svakodnevnih odjeka metaka. 

Dana 12. juna 1992. njeno selo su napali do zuba naoružani muslimanski vojnici koji su tom prilikom pobili sve što su stigli. Kobnog dana prisetio se i meštanin Mirko Budimir koji je  1993. ispričao novinarima Glasa Srpske: - Dobro se sjećam, bilo je to 12. juna prošle godine. Topao i sunčan dan. Sunca smo bili željni poslije obilnih kiša. Nešto iza 17 časova nam je dotrčala zadihana mala Dragana Brkljač. Iz sveg glasa je povikala: Ljudi zvižde meci! Zar ih ne čujete, zar ih ne osjećate. Dotrčala sam sa trešnje, pleli su po granju" - sjećam se kako je govorila svoje posljednje upozorenje ta petnaestogodišnja djevojčica. - govorio je Mirko.

- Nosila je plavu i dužu kosicu. Bila je obučena u maskrino odelo, Iako je kuća bila blizu nije u nju pobjegla nego je nama dotrčala. Mogla je u naručje ocu Nikoli i majci Miri...Pri sklanjanju kod jedne živice metak me je pogodio u natkoljenicu. Bio je rasprskavajući. U za me je bio saborac Mile Beronja. Povukao me je malo u živicu a onda je i njega metak smrtno pokosio. Mlađi je bio od mene - otvorio je dušu Mirko, jedan od retkih koji je uspeo da preživi masakr u Grmuši.

- Mislio sam da je Dragana pobjegla u kuću. Nije! Kad je čula moj jauk sigurno je pošla u pomoć. U tom je položaju dijete nađeno. Čuo sam dječiji jecaj, slušao sam ga ležeći u živici desetak minuta dok banditi nisu naišli. Jedan od njih je naredio onom drugom da je dotuče. Odjeknuo je pucanj! Ponovo sam čuo dječiji jecaj. Više je nisam ni čuo ni vidio.  Zlikovci su je pronašli. Onda je na njih otvorena vatra. Prema meni puzeći su naišla još trojica...

Kakvu je tešku sudbinu doživela Dragana i kakve je muke pretrpela zna samo njena napaćena duša i jednim delom patolog koji je ostao zatečen brutalnošću koju su muslimanski vojnici iskazali nad jednim nevinim dečijim bićem.

Za zločin nad 88 srpske dece u Bihaću još niko nije odgovarao niti su pokrenuti bilo kakvi sudski procesi! 

Draganin grob i danas posećuju njeni drugari, komšije i članovi porodice ostavljajući sveže cveće i oživljavajući drage uspomene. Tužno je što svirepo ubistvo male Dragane nikada nije bilo interesantno medijima pa je ova priča ostala neispričana svih ovih decenija i godina!

Bihaćki Srbi sa tugom pamte i malenog Zorana Grbića kojeg su istog dana 12.06.1992. ubili pripadnici muslimanske diverzantsko-terorističke organizacije sa ciljem izazivanja panike u selu. Njegovo obešeno telo su pronašli srpski vojnici. Dečaka su mučili pa zarobili ekstremisti a ova smrt šokirala je čitav srpski živalj. Ne bledi sećanje ni na Sinišu Đerića, trinaestogodišnjeg dečaka, kojeg su pripadnici tzv. Armije BiH ubili tokom napada na selo Pritoku, inače mesto koje je od početka do kraja rata razoreno granatama i projektilima. U samom gradu ubijena je šestogodišnja Irena Vignjević, a tokom akcije "Oluja" 05.08.1995. na području Bihaća je svirepo ubijen dečak Dragan Trkuplja, star 16 godina, inače prognanik iz Donjeg Lapca. Ubijen je od strane muslimanske vojske koja je napadala izbegličke kolone ubijajući srpske civile. Na području Bihaća nastradao je u ratnom vihoru i 17-godišnji Jovan Pleić a posebno je tragična sudbina Slobodana Vidića, dečaka rodom iz Grahovljana kod Pakraca. Maleni Slobodan jedini preživeo  poznati masakr u Gornjim Grahovljanima kod Pakraca. Tog decembra 1991. hrvatska paravojska je za sat vremena masakrirala 18 srpskih civila, žena i staraca među kojima i Slobodanovu  baku i oca. On je jedini uspeo da preživi ovaj zločin i skriven u žbunju posmatrao je iživljavanje Zengi nad njegovim najbližima. Jedno vreme je živeo kod rođaka a posle je otišao u Bosnu i Hercegovinu u izbeglištvo gde je kao civil zarobljen od muslimanskih snaga, mučen pa ubijen 1994. godine na području Bihaća. U trenutku ubistva imao je 17 godina. Iza njega nije ostala nijedna fotografija a preživeli članovi porodice ne znaju ni tačan datum njegovog rođenja...

   



Коментари

Популарни постови са овог блога

FOČA : ESMA JE 1992. ZVERSKI UBIJENA SAMO ZATO ŠTO JE BILA UDATA ZA SRBINA!

  Tokom svog gostovanja u emisiji "Ljudi govore", Marko Kovač, heroj odbrane Foče i  komandant taktičke grupe Foča u okviru VRS, podelio je sa publikom detalje svog ratnog iskustva, herojstva ali i brojne informacije o zločinima koji su počinjeni nad srpskim stanovništvom ovog kraja. Između ostalog govorio je i o užasnom zločinu u mestu Bastasi, gde je u leto 1992. ubijeno nekoliko srpskih civila među kojima i supružnici - Petar i Esma.  Sa početkom rata u Bosni i Hercegovini, životi ljudi u mešovitim brakovima bili su pod velikim opterećenjem. Mnoge muslimanke koje su bile udate za Srbe, preko noći su bile prozvane "izdajicama" i "otpadnicama". Mnogi pripadnici njihovog naroda nisu imali razumevanja, te su ih optuživali, vređali i šikanirali samo zbog toga što su bile u bračnoj zajednici sa pripadnicima druge vere i nacije. Zato i ne treba čuditi što su mnoge muslimanke tokom rata doživele torture, završile u logorima tzv. Armije BiH, a neke su čak i ubij...

ILIJAŠ : GODIŠNJICA ZVERSKOG UBISTVA MIRJANE DRAGIČEVIĆ (9)

Mirjana Dragičević je imala samo 9 godina kada je ubijena na vrlo svirep način u Ilijašu, pred očima svoje majke Radmile. Pre smrti, nju su silovala pa ubila trojca pripadnika tzv. Armije BiH. Do danas niko nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.  Danas 28. decembra, se navršava tačno 26 godina od stradanja srpskih civila u selu Donja Bioča, nedaleko od Ilijaša.  U rano  j utro oko 7:30,   jedinice    2. bataljona Sedme muslimanske brigade Armije BiH,  probijaju liniju fronta , i upadaju u selo  Donja Bioča . Odmah na ulasku u selo okrutno  su  u bijena  dva  s rpska  civila: Lenka Skoko i Nikola Mićić, a ranjena je Milojka Draškić, a zatim je krenulo paljenje srpskih kuća .  U dvorište Dragičevića upala su trojica muslimanskih vojnika Sedme muslimanske brigade Armije BiH, jedan beloputi i dva tamnoputa vojnika. Imali su poveze preko glava. Brat Mirjane, Janko Dragičević, star 6 godina, je ostao...

SUZANA PRAVICA (17) - CIVILNA ŽRTVA RATA IZ TREBINJA - NESTALA 1993. U MOSTARU

  Suzana Pravica   je civilna žrtva građanskog rata koji je vođen u periodu od 1992. do 1995. godine. Rođena je 30.04.1976 u Trebinju gde je i provela najveći deo svog detinjstva. Na spisku srpskih žrtava koji je nedavno objavio  Republički centar  za  istraživanje  rata,  ratnih zločina  i traženje nestalih lica njeno ime je zavedeno pod brojem 2349. Njeno ime isti centar uneo je i u knjigu posvećenu ubijenoj i nestaloj deci - žrtvama rata u Bosni i Hercegovini 1991-1996. Suzana je prisilno nestala 15. decembra 1993. na području Mostara, koji je u to vreme bio podeljen grad. Potvrđuju to i srpski i bošnjački podaci.  Po nekim informacijama nestanak se desio na teritoriji grada koji su kontrolisale muslimanske snage (pripadnici tzv. Armije BIH). Od tog dana se vodi kao nestalo lice i njena sudbina još uvek nije razjašnjena.  U trenutku prisilnog nestanka imala je samo 17 godina.  Na području njenog rodnog Trebinja poginulo je 334 gr...